1             

Broj: Pž-3434/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T.S., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 229. stavak 5. cit. Zakona, odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih polova RH, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Prekršajni odjel od 25. lipnja 2020. godine, broj: 38. Pp P-474/2020 na sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

I.Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih polova RH, Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama na način da se okrivljeniku T.S., umjesto dosadašnje novčane kazne, za prekršaj iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), činjenično opisanog pod točkom 1) izreke pobijane presude izriče novčana kazna u iznosu od 7.000,00 (sedamtisuća) kuna, pa mu se primjenom članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona izriče novčana kazna u ukupnom iznosu od 7.100,00 (sedamtisućasto) kuna, te mu se temeljem članka 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

II. Temeljem članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj, 107/07.,39/13.,157/13 i 110/15, 70/17, 118/18), dopušta se okrivljeniku da izrečenu novčanu kaznu, plati u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Obrazloženje

              Pobijanim prvostupanjskom presudom proglašen je krivim okrivljenik T.S. zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 229. stavak 5. cit. Zakona te mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 5.100,00 (pettisućasto) kuna.

              Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 230,00 (dvjestotrideset) kuna.

Protiv pobijane presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. U žalbi tužitelj navodi da žalbu podnosi zbog neizricanja predložene zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilo „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca obzirom da je počinjeni prometni prekršaj rezultat isključivo krivnje, a sud je okrivljenika preblago kaznio, s obzirom da je isti upravljao osobnim automobilom sa koncentracijom alkohola od 1,65 g/kg, koja umanjena za granicu dopuštene pogreške iznosi 1,55 g/kg. S obzirom da je okrivljenik počinio  jedan od najtežih prometnih prekršaja postoji objektivna i realna opasnost da opet počini prekršaj te je stoga njihova predložena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca sasvim primjerena naprijed počinjenom prometnom prekršaju.

Žalba ovlaštenog tužitelja je osnovana.

Vijeće Visokog prekršajni sud Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

Ispitujući odluku o novčanoj kazni vijeće ovog suda smatra da je u konkretnom slučaju u pravu žalitelj kada ističe da izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna nije primjerena težini djela iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao i da nije u pravu prvostupanjski sud kada okrivljeniku nije izrekao zaštitnu mjeru, obzirom na opasnost djela.

Dakle, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kažnjavanju nije vrednovao i uzeo u obzir okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o djelu za koje je zbog njegove opasnosti propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora od 60 dana, a koju težinu djela osnovano ističe žalitelj, te vijeće ovog suda smatra osnovanim žalbene navode ovlaštenog tužitelja za strožim kažnjavanjem, radi ostvarenja generalne i specijalne prevencije, s time da ukoliko okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine novčane kazne izrečene ovom presudom, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

U svezi s tim valja istaći da je ovaj sud okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj i to primjenom članka 37. Prekršajnog zakona u visini od 7.000,00 kuna, smatrajući da je izrečena novčana kazna u navedenom iznosu primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, imajući pri tom u vidu da je iz podataka u spisu vidljivo je da je u odnosu na sve pravomoćne odluke o prekršajima u odnosu na okrivljenika nastupila rehabilitacija jer je od pravomoćnosti proteklo više od tri godine. Dakle, u skladu s zakonskom odredbom iz članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, počinitelj prekršaja, okrivljenik se smatra neosuđivanom osobom, pa je stoga opravdana primjena odredbe članka 37. Prekršajnog zakona, imajući u vidu utvrđene olakotne okolnosti od strane prvostupanjskog suda, s time da je uvažavajući žalbene navode tužitelja ovaj sud prihvatio razloge za izricanjem veće kazne od one koju je izrekao prvostupanjski sud.

Također, iz navedenih razloga osnovani su žalbeni navodi ovlaštenog tužitelja u pogledu nužnosti izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije, pa je stoga okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, jer je vijeće ovog suda ocijenilo kako u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti koje se tiču djela prekršaja i okrivljenika, postoji osnovana opasnost da će okrivljenik ponovno počiniti prekršaj, zbog čega ga je nužno u navedenom vremenu isključiti iz prometa vozilima „B“ kategorije, kako bi se kod njega otklonili uvjeti koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja.

Dakle, sud je prihvatio žalbu tužitelja za  izricanjem veće kazne od one koju je izrekao prvostupanjski sud, kao i za izricanjem zaštitne mjere, smatrajući  da će se i ovako izrečenom kaznom, te izrečenom zaštitnom mjerom u trajanju od 3 mjeseca, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija.

              Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. veljače 2021.

      Zapisničarka                                                                                         Predsjednik vijeća

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, Prekršajni odjel, u 5 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.