1

 

Broj: Pž-3388/2020

 

 

                                        

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika A.F., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20) i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika A.F., podnesenoj putem branitelja M.Š., odvjetnika iz Odvjetničkog ureda xx, iz K., protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Prekršajni odjel, broj: 23. Pp P-820/2020, od 15. lipnja 2020., na sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika A.F. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

             

II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik A.F. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom Općinskog u Sesvetama, Prekršajni odjel, proglašen je krivim okrivljenik A.F.da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i zbog prekršaja iz članka 163. stavka 8. cit. Zakona, za koje mu je, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 21.000,00 kuna, s time da je okrivljeniku temeljem članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme provedeno smještanjem u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva dana 6. lipnja 2020. godine u 01,15 sati do 6. lipnja 2020. godine u 10,30 sati uračunato kao jedan dan zatvora, odnosno 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, pa okrivljenik ima za platiti još 20.700,00 (dvadesettisućasedamsto) kuna novčane kazne.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci, s time da će se vrijeme za koje je okrivljeniku bila oduzeta vozačka dozvola uračunati u zaštitnu mjeru.

 

Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalnu svotu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 580,00 (petstoosamdeset) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik A.F. pravodobno je putem branitelja, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik navodi da smatra da sud nije na pravilan i potpun način utvrdio sve činjenice, koje utječu na to da kazna bude veća ili manja, koja mora biti primjerena svakom okrivljeniku imajući u vidu njegovo imovno stanje. Okrivljenik navodi da je lošeg imovnog stanja i da ne može platiti izrečenu kaznu budući da je zaposlen na određeno vrijeme u PIK Vrbovec plus d.o.o., te mu je ugovor produžen do rujna 2020. godine, aneksom i isti mu se produžuje svaka tri mjeseca, pa cijelo vrijeme živi u neizvjesnosti, a inače mu plaća iznosi oko cca 4.400,00 kuna od kojeg iznosa mora plaćati i ratu kredita, koji ima u Podravskoj banci u iznosu od 92.000,00 kuna. Sud sve ove činjenice koje utječu na visinu novčane kazne nije utvrđivao, niti ih je naveo u obrazloženju presude, zbog čega se presuda ne može ispitati već je jednostavno naveo da će izrečena kazna postići svrhu i utjecati na okrivljenika. Nadalje smatra da mu je sud trebao izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u kraćem trajanju od 6 mjeseci, jer je on zaposlen i radi u V., a živi u Š., u mjestu koje nema niti željezničke niti autobusne linije i mora na posao putovati automobilom, pa bi s obzirom na navedeno bilo oportuno okrivljeniku izreći zaštitnu mjeru u trajanju od 1 ( mjeseca).  Svjestan je svog protupravnog ponašanja i da je na ovakav način već skupio dosta bodova te da mu prema postojećim propisima prijeti i poništenje vozačke dozvole, tako da će se ubuduće kloniti bilo kakvih protupropisnih ponašanja.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani u potpunosti priznao prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koje je proglašen krivim. Takva obrana okrivljenika u potpunoj je suglasnosti s materijalnim dokazima u spisu, u koje je prvostupanjski sud izvršio uvid, pa ni za ovaj sud nema nikakve dvojbe glede odlučnih činjenica. 

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud iste utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma novčanih kazni, a navodi žalbe, iako potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu, ugovorom  o radu na određeno vrijeme i visini iznosa plaće, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne te izrečenu novčanu kaznu u ukupnom iznosu, primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 10.000,00 kn do 20.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, te vijeće ovog suda izrečenu novčanu kaznu smatra razmjernu težini navedenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i utvrđenu novčanu kaznu za djelo pod točkom 2.) izreke koja je za navedeni prekršaj propisana u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Naime ovaj sud smatra da nema mjesta za ublažavanje novčane kazne, pogotovo ako se ima u vidu višestruka prekršajna kažnjavanost okrivljenika, od kojih je jedan prekršaj također iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a drugi prekršaj iz članka 47. stavak 2. u svezi s člankom 293. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, s time da je za djelo pod točkom 2) izreke presude navedene u potvrdi o kažnjavanosti okrivljenika Ministarstva pravosuđa RH okrivljeniku izrečena kazna zatvora uvjetno na 6 mjeseci, a također mu je izrečena i zabrana upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca (kazna i zaštitna mjera izrečene presudom  Općinskog suda u Bjelovaru citiranom u obrazloženju pobijane presude), pa je evidentno da dosadašnjim kažnjavanjem nije postignuta svrha kažnjavanja, pogotovo ako se ima u vidu da je okrivljenik predmetne zgode, nakon što je već kažnjavan za prekršaj iz članka 199. stavak 8.  Zakona o sigurnosti prometa na cestama upravljao vozilom  sa koncentracijom alkohola u organizmu od 2,52 g/kg.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, čija primjena je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje žalbe okrivljenika, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 3. veljače 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                                     Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.