Poslovni broj: 61 Pž-7003/2019-2

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 61 Pž-7003/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Omazića, predsjednika vijeća, Ivane Mlinarić, suca izvjestitelja i Tatjane Kujundžić Novak, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.o.o., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u S., protiv tuženika V. S. d.d., S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik u S., radi poništenja odluka glavne skupštine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-526/2018-25 od 29. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-526/2018-25 od 29. listopada 2019. u točki I. izreke i u dijelu točke II. izreke kojim je tužitelj obvezan na naknadu troškova u iznosu od 33.125,00 kn.

II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 11.250,00 kn, kao neosnovan.

r i j e š i o j e

Odbacuje se tužiteljeva žalba protiv dijela točke II. izreke kojim je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 48.125,00 kn, kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-526/2018-25 od 29. listopada 2019. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje kao nezakonitih: 1) Odluke glavne skupštine tuženika od 30. kolovoza 2018. o neizboru jednog člana nadzornog odbora na prijedlog najvećeg dioničara C. d.o.o., S., OIB: ..., u osobi J. R., dipl. iur. iz S., OIB ..., sukladno članku 21. stavak 3. alineja 5. Statuta društva (1 član na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica) i 2) Odluke glavne skupštine tuženika od 30. kolovoza 2018. o izboru jednog člana nadzornog odbora na prijedlog V. S. E. d.o.o. u osobi N. V. iz T., budući da izmjene i dopune Statuta društva V. S. d.d. S. i to u članku 21. stavak 3. podstavak 5., na način da umjesto jednog dioničara s najvećim brojem dionica, jednog člana Nadzornog odbora bira na prijedlog V. S. E. d.o.o., nisu prihvaćene potrebnim brojem glasova sukladno članku 301. ZTD-a, te zahtjev za naknadu parničnih troškova s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 33.125,00 kn, dok je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 48.125,00 kn kao neosnovan (točka II. izreke).

Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga s prijedlogom da se ona preinači i prihvati tužbeni zahtjev, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 23.000,00 kn.

U odgovoru na žalbu tuženik je u cijelosti osporio žalbene navode. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, uz naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 11.250,00 kn.

Žalba nije dopuštena u odnosu na dio naveden u točki I. izreke ovog rješenja, a nije osnovana u odnosu na dio naveden u izreci ove presude.

Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje žalbe, ili osoba koja se odrekla prava na žalbu, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnog interesa za podnošenje žalbe (članak 358. stavak 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP)). U dijelu točke II. izreke pobijane presude odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 48.125,00 kn, kao neosnovan. Dakle, navedenim dijelom presude tužitelj nije obvezan na određenu činidbu. Posljedično, tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv navedenog dijela presude. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 367. stavka 1. u vezi s odredbom članka 358. stavka 3. ZPP-a, valjalo odbaciti žalbu protiv tog dijela presude kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Pobijana presuda je u preostalom dijelu (točka I. izreke i dio točke II. izreke kojim je tužitelj obvezan na naknadu troškova) ispitana na temelju odredaba članka 365. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava.

U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, kao niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev za poništenje (pobijanje) dviju Odluka glavne skupštine tuženika od 30. kolovoza 2018., i to Odluke o neizboru J. R. kao jednog člana nadzornog odbora na prijedlog tužitelja kao najvećeg dioničara (dalje: Odluka o neizboru) i Odluke o izboru N. V. kao jednog člana nadzornog odbora na prijedlog dioničara V. S. E. d.o.o. (dalje: Odluka o izboru). Iz činjenica na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev u bitnome proizlazi kako se tužitelj poziva na razlog pobojnosti iz članka 360. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje: ZTD) u bitnome navodeći kako su navedene odluke protivne zakonu i statutu, i to odredbama članka 21. stavka 3. alineje 5. Statuta.

 

Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako i u postupku za pobijanje, kao u konkretnom slučaju, tužbeni zahtjev glasi istovjetno kao i u postupku za utvrđenje ništetnosti.

Naime iz odredaba članka 364. stavka 1. ZTD-a kojima su propisani učinci pobijanja jasno proizlazi kako i u postupku za pobijanje tužbeni zahtjev mora glasiti na utvrđenje ništetnosti određene odluke, a ne na poništenje, kakav tužbeni zahtjev je pogrešno postavljen u konkretnom slučaju. Radi li se u određenom slučaju o tužbi za utvrđenje ništetnosti ili tužbi za pobijanje, ocjenjuje se prema činjeničnom stanju na kojem se temelji tužbeni zahtjev. Dakle, prema odredbama ZTD-a ne postoji razlika u sadržaju samog tužbenog zahtjeva kod tužbe za utvrđenje ništetnosti i tužbe za pobijanje, a time niti u sadržaju izreke presude. Naime, i u slučaju kad je odluka ništetna i u slučaju kad je odluka pobojna, ako utvrdi tužbeni zahtjev osnovanim, sud donosi istu vrstu presude – deklaratornu presudu kojom utvrđuje da je odluka glavne skupštine ništetna. U konkretnom slučaju tužitelj je nesporno podnio tužbu za pobijanje navedenih odluka glavne skupštine zbog čega je, u skladu s odredbama članka 364. stavka 1. ZTD-a, bio dužan postaviti tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti. Navedeno je, međutim, tužitelj u konkretnom slučaju propustio učiniti kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

Osim toga, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako Odluka o neizboru nije pobojna u smislu odredbe članka 360. stavka 1. ZTD-a jer nije protivna zakonu niti statutu.

Odredbom članka 256. stavka 1. ZTD-a propisano je da članove nadzornog odbora bira glavna skupština društva. Statutom se može predvidjeti da određeni dioničari imenuju određeni broj članova nadzornog odbora. Kada je tako propisano posebnim zakonom, u statutu se određuje broj članova nadzornog odbora koje imenuju zaposleni (članak 256. stavak 2. ZTD-a).

Iz citiranih odredaba proizlazi kako članove nadzornog odbora bira glavna skupština društva, dok određeni dioničari mogu imenovati određeni broj članova nadzornog odora ako i kada je to predviđeno statuom. Tim je odredbama dakle propisana mogućnost da određeni broj članova nadzornog odbora ne bira glavna skupština društva, već da ih imenuju određeni dioničari, ali samo ako i kada je to propisano statutom. Stoga samo određeni dioničari, kojima to pravo daje statut društva, odnosno kojima statut društva to dopušta, imaju pravo na imenovanje određenog broja članova nadzornog odbora. Navedeno međutim ovdje nije slučaj jer tuženikov statut ne daje tužitelju navedeno pravo imenovanja određenog broja članova nadzornog odbora, već samo pravo da glavnoj skupštini tuženika predloži određenog člana nadzornog odbora.

Naime, odredbama članka 21. stavka 3. tuženikovog Statuta je propisano da se članove nadzornog odbora bira većinom danih glasova glavne skupštine dioničara društva:

- jednog (1) člana u Nadzorni odbor imenuje Radničko vijeće Društva koje predstavlja zaposlene radnike;

- jednog (1) člana na prijedlog Splitsko-dalmatinske županije;

- jednog (1) člana na prijedlog Udruge malih dioničara V. S.;
- jednog (1) člana na prijedlog C. d.o.o.;

- jednog (1) člana na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica.

 

Iz citiranih odredaba tuženikovog Statuta, kojima je jasno propisan način izbora i predlaganja članova nadzornog odbora, proizlazi kako samo radničko vijeće ima pravo imenovanja jednog člana nadzornog odbora, dok u toj odredbi određeni dioničari (S.- d. županija, Udruga malih dioničara, tužitelj i dioničar s najvećim brojem dionica), među kojima je i tužitelj, imaju samo pravo predložiti po jednog člana nadzornog odbora.

Dakle, u skladu s citiranim odredbama tuženikovog Statuta, tužitelj nema pravo imenovanja člana nadzornog odbora, već ima samo pravo predložiti glavnoj skupštini određeni broj članova nadzornog odbora koja donosi odluku o izboru članova nadzornog odbora, i to običnom većinom (većinom danih glasova). Iz zapisnika s glavne skupštine od 30. kolovoza 2018., na kojoj je donesena i sporna Odluka o neizboru, u bitnome proizlazi kako je tužitelj iskoristio svoje pravo iz članka 21. stavka 3. Statuta te je predložio glavnoj skupštini da se za člana nadzornog odbora izabere J. R., ali da njegov prijedlog nije prihvaćen jer je za odluku o izboru J. R. kao člana nadzornog odbora glasovalo 37,81% glasova, a protiv te odluke 62,19% glasova. Dakle, nakon što je tužitelj iskoristio svoje pravo predlaganja člana nadzornog odbora glavnoj skupštini, Odluka o neizboru je donesena na glavnoj skupštini propisanom većinom.

 

Osim toga, žalitelj neosnovano ističe kako je pobojna odluka o neizboru petog člana nadzornog odbora pozivom na odredbe članka 254. i članka 257. ZTD-a. Odredbom članka 254. stavka 1. ZTD-a je propisano da nadzorni odbor ima najmanje tri člana. Statutom se može odrediti i veći broj članova nadzornog odbora s time da njihov broj mora biti neparan.

Tuženikovim Statuom je predviđeno da nadzorni odbor ima pet članova (članak 21. stavak 1.). Međutim, time što je nadzorni odbor ostao s četiri člana ne znači da ne bi mogao donositi odluke. Naime, odredbama članka 267. stavka 1. ZTD-a je propisano da nadzorni odbor može donositi odluke ako su za to ispunjeni uvjeti određeni statutom. Nema li u statutu o tome odredbi, nadzorni odbor može donositi odluke ako najmanje polovina od propisanoga broja njegovih članova sudjeluje u odlučivanju ali ne manje od tri. Nadzorni odbor može valjano odlučivati i ako nije izabran zakonom ili statutom propisani broj njegovih članova, ako ih je izabrano najmanje onoliko koliko je potrebno da bi na temelju zakona ili statuta mogao valjano odlučivati. Nadzorni odbor od četiri člana ima najmanje tri člana što je u skladu s odredbom članka 254. stavka 1. ZTD-a pa takav nadzorni odbor ima minimalan broj članova koji je na temelju zakona potreban za donošenje odluke. Također, člankom 25. stavkom 2. tuženikovog Statuta je određeno da nadzorni odbor može donositi odluke ako sjednici prisustvuje više od polovice njegovih članova. Budući da nadzorni odbor ima ukupno pet članova, u smislu tuženikovog Statuta, nadzorni odbor od četiri člana je podoban za donošenje odluka ako sjednici prisustvuje barem tri člana (što je više od polovice njegovih članova).

Zbog toga Odluka o neizboru nije protivna zakonu niti statutu niti iz razloga što je nadzorni odbor ostao s parnim brojem članova (četiri), kao što to neosnovano ističe žalitelj (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3650/2014-3 od 18. travnja 2018. i Pž-2417/2016-2 od 24. srpnja 2019.).

 

U odnosu na Odluku o izboru, žalitelj osnovano ističe kako tuženikov Statut ne daje pravo društvu V. S. E. d.o.o. predlaganja određenog člana nadzornog odbora. Naime, iz spisa i obrazloženja pobijane presude proizlazi nespornim kako je društvo V. S. E. d.o.o. podnijelo prijedlog za dopunu dnevnog reda koji je s prijedlogom odluka objavljen 4. kolovoza 2018. u Narodnima novinama broj 71/2018. Tako je navedeno društvo predložilo dopunu dnevnog reda na način da se uvrštava nova točka 9. koja glasi: „9. Donošenje odluke o izmjenama i dopunama Statuta Društva.“, a prijedlog odluke glasi: „Na temelju članka 275. Zakona o trgovačkim društvima u Statutu V. S. d.d. u članku 21. stavak 3. podstavak 5. koji glasi: - jednog člana na prijedlog dioničara s najvećim brojem dionica, mijenja se i zamjenjuje novim podstavkom koji glasi: - jednog člana na prijedlog V. S. E. d.o.o. Osim toga, predloženo je da se u objavljenoj točki Dnevnog reda 11. (prije 10.), a iza objavljene podtočke b) dodaje podtočka c) koja glasi: -jednog člana na prijedlog V. S. E. d.o.o. i predlaže se glavnoj skupštini dioničara za člana nadzornog odbora V. S. d.d. g. N. V., G. iz T. “ Nadalje proizlazi nespornim kako glavna skupština nije prihvatila predloženu izmjenu tuženikovog Statuta i da nije donesena odluka o izmjenama i dopunama Statuta. Dakle, na glavnoj skupštini nije donesena odluka kojom bi se izmijenio važeći tuženikov Statut u članku 21. stavku 3. podstavku 5. na način da pravo predlaganja jednog člana nadzornog odbora glavnoj skupštini ima društvo V. S. E. d.o.o. umjesto dioničara s najvećim brojem dionica. Stoga je i dalje mjerodavna odredba članka 21. stavak 3. podstavak 5. tuženikovog Statuta prema kojoj pravo predlaganja jednog člana nadzornog odbora ima dioničar s najvećim brojem dionica, konkretno, tužitelj.

Međutim, unatoč tome što predložena izmjena Statuta u odnosu na ovlaštenog predlagatelja jednog člana nadzornog odbora nije prihvaćena, glavna skupština je donijela spornu Odluku o izboru N. V. kao člana nadzornog odbora, i to upravo na prijedlog društva V. S. E. d.o.o. Budući da iz prethodno citiranih odredaba članka 21. stavka 3. tuženikovog Statuta ne proizlazi pravo navedenog društva predložiti glavnoj skupštini jednog člana nadzornog odbora, to proizlazi da je glavna skupština u nadzorni odbor izabrala osobu koja nije bila predložena u skladu sa statutom. Navedeno čini spornu Odluku o izboru ništetnom u skladu s odredbom članka 358. točka 2. ZTD-a, a ne pobojnom u smislu odredbe članka 360. stavka 1. ZTD-a. S tim u svezi se ukazuje kako je rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-6689/2018-3 od 20. studenoga 2018. uvažena žalba zainteresirane osobe i preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Tt-18/8374-3 od 5. listopada 2018. kojim je N. V. upisan kao član nadzornog odbora predlagatelja na način da je odbijen prijedlog za upis N. V. kao člana nadzornog odbora tuženika, i to upravo zbog navedenog razloga ništetnosti na koji sud pazi po službenoj dužnosti. Ništetne odluke glavne skupštine su one koje ne proizvode nikakve pravne učinke, tj. koje imaju takvih nedostataka zbog kojih se smatra da nisu ni donesene. Ništetnost nastaje u trenutku donošenja na temelju samog zakona neovisno o tome je li ništetnost utvrđena sudskom odlukom ili nije.

Posljedično, a s obzirom na to da je tužitelj u konkretnom slučaju postavio tužbeni zahtjev na poništenje sporne Odluke o izboru, a ne na utvrđenje njezine ništetnosti i da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva stavljenih u postupku (članak 2. stavak 1. ZPP-a), to je, uzevši u obzir navedeno, prvostupanjski sud pravilno odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev za poništenje Oduke o izboru.

 

Tuženik je u cijelosti uspio u sporu zbog čega ima pravo na naknadu troškova postupka (članak 154. stavak 1. ZPP-a), čija visina je u konkretnom slučaju pravilno određena (članak 155. ZPP-a), što žalitelj niti ne dovodi u pitanje.

 

Uzevši u obzir navedeno, tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude u dijelu navedenom u izreci ove presude. Zbog toga je¸u odnosu na taj dio valjalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu kao u izreci ove presude.

Tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku zbog čega nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 23.000,00 kn (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a).

Tuženik nema pravo na naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 11.250,00 kn jer taj podnesak, s obzirom na njegov sadržaj, nije bio potreban radi vođenja ovog žalbenog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

Zagreb, 3. veljače 2021.

Predsjednik vijeća
Ivica Omazić