1              23.Pp J-3260/2020-12

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

Domovinskog rata 4, Split

 

Broj: 23.Pp J-3260/2020-12

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Vinki Kulić uz sudjelovanje Branke Grčić kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice F. A. zbog prekršajnog djela iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ br. 5/90., 30/90. i 47/90.), postupajući po optužnom prijedlogu I. P. P.S. pod brojem: 511-12-23-05-5-1210-1/2020 od 14.09.2020. godine , nakon održane glavne i javne rasprave u odsutnosti tužitelja te u prisutnosti okrivljenice dana 02.02.2021. godine, temeljem članka 143., 179., 180., 183. i 185. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“ br.107/07.,39/13.,157/13. 110/15., 70/17. i 118/18.), dana 03.02.2021. godine, je objavio

 

p r e s u d i o j e

 

Okrivljenica:               F. A. kći pok. E. A. i Dž. U. dj. U., iz S. D. 1, državljanka RH, OIB…, bez zanimanja, neudata, bez djece , pismena, OŠ, lošeg imovnog stanja, nezaposlena, primatelj socijalne pomoći u iznosu od 1.000,00 kuna, neosuđivana,

 

k r i v a j e

 

što je 11. rujna 2020. godine, oko 13.10 sati, u S. B. kbr., u prostorijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način, te je te prigode odbila postupiti po zakonitoj naredbi zaštitarke V. J. o pridržavanju protuepidemijskih mjera zaštite i potrebe nošenja maske prilikom ulaska I kretanja prostorijama Zavoda te je pri tom vikala i vrijeđala oštećenu zaštitarku riječima :"Glupačo" nakon čega je fizički nasrnula na oštećenu te ju udarala rukama po tijelu, pri čemu su joj pukle naočale koje je držala u rukama,

-dakle, na javnom mjestu je narušavala javni red i mir na naročito drzak i nepristojan način,

 

čime je postupila protivno odredbi članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („ Narodne novine“ br.5/90., 30/90. i 47/90.), a što je kažnjivo po istoj odredbi članka 6. istog Zakona, te joj se temeljem istog propisa te članka 33. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ br.107/07., 39/13. , 157/13., 110/15. ,70/17. i 118/18.),

 

i z r i č e

 

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 185,00 kn (jedna stotina i osamdeset pet kuna), a što je protuvrijednost 50 DEM odnosno 25 EUR.

 

Temeljem članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Novčana kazna izrečena u DEM odnosno EURU revalorizirat će se na dan uplate po srednjem tečaju DEM odnosno EURA HNB.

 

Temeljem članka152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenica plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne.

 

Temeljem članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kn (jedna stotina i pedeset kuna), u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

Obrazloženje

 

I. P.P.S podnijela je dana 29.09.2020. godine ovom Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenice, a zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

 

Na zaključenoj glavnoj raspravi okrivljenica iskazuje da je razumjela što joj se stavlja na teret te da se ne smatra krivom. Da je te prigode bila u Zavodu za zapošljavanje, da je imala masku, ali da ju nije stavila, te kada se je tu nalazila, da joj je zaštitarka rekla da stavi masku, te da je zaštitarku upitala da može li ići na drugi kat kod jedne službenice, ali da nije znala kako se ta službenica zove, na što da joj je zaštitarka rekla da je ne može pustiti jer da ne zna ime te službenice, te da ju je molila da ju pusti, a kako joj se sve skupilo, da je upitala da zašto je takva, jer da je došla samo pitati savjetnicu za vještačenje, na što da joj je zaštitarka govorila da iziđe vani, te da je ona tada zaštitarki glasno rekla da što joj je , da neće izaći vanka, te da joj je glasno govorila da je glupača, da nije istina da joj je rekla da je krava luda već da je vikala da je glupača i frustrirana žena, da je Zavod otvoren, a sve to da se događalo za vrijeme radnog vremena, da ju je zaštitarka gurnula, pokidala majicu, te da je zvala šefa, nakon čega da je ona izišla pa se opet vratila, te da je čula da je zaštitarka rekla da će zvati policiju te da je ona čekala policiju, te da nije istina da ju je udarala po tijelu te da joj je otrgnula naočale te da ih je razbila. Da je jedino točno da je tada vikala da je glupača I frustrirana žena, ali isto tako da je istina da masku nije htjela staviti sve dok ne ode na kat, te da je točno da se radi o zatvorenom prostoru. Okrivljenica iskazuje da se pred sudom ispričava što je te prigode svjedokinju nazvala glupačom te joj zahvaljuje što protiv nje nije podnijela kaznenu prijavu, a kako je došlo do naguravanja, da što se tiče torbe i slomljenih naočala da se o tome ne može sada očitovati. Okrivljenica iskazuje da nema daljnjih dokaznih prijedloga, a u završenoj riječi iskazuje da joj je žao što je te prigode tako ispalo, da joj se sve skupilo te da oštećenoj zahvaljuje što protiv nje nije podnijela kaznenu prijavu.

 

U dokaznom postupku ispitana je svjedokinja V. J., pročitana je prekršajna evidencija Ministarstva pravosuđa i uprave, obavijest o počinjenom prekršaju te naredba o određivanju mjere opreza.

 

Svjedokinja V. J. iskazuje da je te prigode obavljala zaštitarske poslove u prostorijama HZZ-a, da je sjedila na porti, a u prostorije da nikoga ne smije pustiti bez da pita gdje ta osoba ide i ako je bez maske. Da je gospođa došla bez maske te da joj je rekla da ne može ući bez maske, da je počela vrištati, da je počelo njeno divljanje, da je vikala da je glupača, da se drugih riječi točno više ne sjeća, a u pravilu kada se tako nešto dogodi da bi odmah trebala zvati policiju, međutim da je policiju tek pozvala kada joj je dozvolio šef Ž. M. i kada se tako nešto dogodi da po Zakonu mora zatvoriti vrata, da je ne smije pustiti van dok ne dođe policija, međutim da joj je šef M. naredio da otvori vrata a policiju da je pozvala tek kada joj je on to dozvolio. Da kako je ona htjela ući bez maske, a kako nije rekla kod koga ide, da je stala na vrata, nakon čega da ju je okrivljenica torbom udarila po ruci, naočale za vid da je tada držala u ruci, da joj nisu ispale, ali da su pukle, te da ju je tada izbacila vani. Policajac koji je dolazio da je čuo vani kako viče. Nakon što je upoznata s obranom okrivljenice, iskazuje da ostaje pri onom što je navela, te da je u potpunosti to istina, a tijekom toga dana da joj je policijski inspektor došao kući te da ju je upitao da li će podnijeti kaznenu prijavu protiv okrivljenice, a ona da je to odbila. Policijski službenik koji je došao na mjesto događaja da je vidio da su joj naočale oštećene, a upravo iz tog razloga da je inspektor i došao te ju upitao u vezi kaznene prijave, te iskazuje da nije htjela podnijeti prijavu.

 

Na naprijed navedeni iskaz svjedokinje okrivljenica nije imala pitanja ni primjedbi.

 

Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, te cijeneći sve provedene dokaze kako pojedinačno tako u njihovoj međusobnoj povezanosti, nedvojbeno je da je okrivljenica počinila prekršaj opisan u izreci ove presude, pa ju je valjalo proglasiti krivom i kazniti.

 

Obrana okrivljenice u kojoj poriče počinjenje prekršaja navodeći da se ne smatra krivom nije osnovana.

 

Naime, okrivljenica u svom iskazu priznaje da je te prigode došla u prostorije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, da nije stavila masku, da joj je zaštitarka rekla da stavi masku, ali ona da to nije učinila, te kako joj se sve skupilo, da joj je glasno odnosno da je vikala i glupača i frustrirana žena, međutim poriče da je te prigode udarala po tijelu zaštitarku V. J. te da joj je tom prigodom otrgla naočale te da ih je razbila, te naprijed navedeni iskaz okrivljenice osim u dijelu u kojem navodi da je istina da je te prigode na zaštitarku V. J. vikala nazivajući je glupačom, nije osnovan.

 

Iskazu svjedokinje V. J., koja je te prigode obavljala zaštitarske poslove te u kojem navodi da kako je okrivljenica došla bez maske, da joj je rekla da ne može ući bez maske a tada da je počelo njeno divljanje , da je vikala da je glupača, te kako je htjela ući bez maske, te kako joj nije rekla kod koga ide , da je stala na vrata, pri čemu da joj je okrivljenica udarila torbom po ruci, naočale za vid koje je tada držala u ruci da su joj pukle , nakon čega da ju je izbacila vani, pri čemu ostaje i nakon što je upoznata s obranom okrivljenice, dodajući da protiv okrivljenice je odbila podnijeti kaznenu prijavu, a budući da na takav iskaz okrivljenica nema nikakvih pitanja ni primjedbi, te da samo iskazuje da što se tiče torbe I slomljenih naočala da se sada o tome ne može očitovati, da joj je žao što je te prigode tako ispalo te što svjedokinji zahvaljuje što nije podnijela kaznenu prijavu, sudac je u potpunosti prihvatio kao objektivan, budući da svjedokinja u detalje opisuje tijek događaja dok nasuprot tome okrivljenica iskazuje da se u vezi torbe i slomljenih naočala o tome sada ne može očitovati te u kojem iskazuje da nema pitanja ni primjedbi na iskaz svjedokinje, te drži dokazanim da je okrivljenica kritične prigode u Zavodu za zapošljavanje upravo na način opisan u izreci ove presude, dakle na javnom mjestu jer je Zavod bio otvoren, na naročito drzak i nepristojan način narušavala javni red i mir odnosno počinila prekršaj opisan u izreci ove presude pa ju je valjalo proglasiti krivom i kazniti.

 

Pri odlučivanju o vrsti kazne za prekršajno djelo iz izreke presude, okrivljenici su uzete u obzir sve za to olakotne i otegotne okolnosti, kao što su stupanj krivnje, njeno ponašanje nakon počinjenog prekršaja, težina počinjenog prekršaja, imovno stanje, što do sada nije osuđivana, što proizlazi iz prekršajne evidencije Ministarstva, što izražava žaljenje zbog počinjenog prekršaja, okrivljenici je izrečena novčana kazna kao u izreci, a sve vjerujući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja.

 

Budući da provedenim dokaznim postupkom nije utvrđeno da je okrivljenica tada vikala na zaštitarsku V. J. da je krava luda, te da je također utvrđeno da okrivljenica V. J. nije otrgnula naočale i razbila ih, naprijed navedeno je izostavljeno iz izreke presude, s tim da je u izreci presude navedeno, odnosno utvrđeno da je okrivljenica tada oštećenu udarala rukama po tijelu pri čemu su oštećenoj pukle naočale koje je držala u rukama.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 138. stavak 1. i 3. u svezi članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona uzimajući u obzir trajanje i složenost postupka te imovne prilike okrivljenika.

 

Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 03. veljače 2021.

 

 

Zapisničarka:                                                                                                                 Sutkinja:

 

Branka Grčić v. r.                                                                                                                 Vinka Kulić v. r.