- 1 -              Rev-x 806/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 806/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz S. B., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik I. O., odvjetnik u S. B., protiv tuženika: 1. I. A. - G. iz S., OIB: ... , koju zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u S. B.; 2. S. K. iz S. B., , OIB: ... i 3. D. K. iz S. B., OIB: ... , koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva R. iz Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-5/2017-3 od 21. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-880/2015-12. od 24. listopada 2016., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja:

 

- utvrđeno je da je ništav Kupoprodajni ugovor koji su 27. kolovoza 1996. sklopili prvotuženica I. A.-G. kao prodavatelj i drugotuženik S. K. kao kupac, za nekretnine upisane u zk. ul. broj 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom, dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisane u zk. ul. 5080 k.o. B. V. kao kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 ekonomsko dvorište Z. ... , površine 898 m2, za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kn (t. I. izreke);

 

- utvrđeno je da je ništav Darovni ugovor koji su 23. veljače 2001. sklopili drugotuženik S. K., kao darodavatelj, i trećetuženica D. K., kao daroprimatelj, za nekretnine upisane u zk. ul. broj 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom, dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisane u zk. ul. broj 5080 k.o. B. V. kao kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 i ekonomsko dvorište u Z. ... , površine 898 m2 (t. II. izreke);

 

- određeno je brisanje uknjižbe prava vlasništva temeljem Ugovora opisanih pod točkom I. i II. izreke presude i Ugovora o kupoprodaji koji su 21. prosinca 1995. sklopili tužitelj Z. T. po punomoćniku D. K., kao prodavatelju, i prvotuženica I. A.-G., kao kupac te uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. broj 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom, dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisane u zk. ul. 5080 k.o. B. V. kao  kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 i ekonomsko dvorište Z. ... površine 898 m2, kao prije provedbe upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama u postupcima vođenim pod brojem Z-171/96., Z-4711/96. i Z-1413/01. (t. III. izreke);

 

- naloženo je tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 25.312,50 kn (t. IV. izreke).

 

Presudom suda drugoga stupnja odlučeno je:

 

„I. Žalba tuženika S. K. i D. K. se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 24. listopada 2016., poslovni broj: P-880/2015-12. preinačuje i sudi:

 

Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja Z. T. koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se ništavim Kupoprodajni ugovor koji su sklopili tuženica I. A.-G., kao prodavateljica, i tuženik S. K., kao kupac, 27. kolovoza 1996. za nekretnine upisane u zk.ul. 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom, dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisana u zk. ul. 5080 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 i ekonomsko dvorište Z. ... površine 898 m2 za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kn.

 

II. Utvrđuje se ništavim Darovni ugovor koji su sklopili tuženik S. K., kao darodavatelj, i tuženica D. K., kao daroprimatelj, 23. veljače 2001. za nekretnine upisane u zk. ul. 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom, dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisana u zk. ul. 5080 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 i ekonomsko dvorište Z. ... površine 898 m2.

 

III. Briše se uknjižba prava vlasništva temeljem Ugovora opisanih pod točkom I. i II. presude i Ugovora o kupoprodaji koji su sklopili Z. T. po punomoćniku D. K., kao prodavatelj, i tuženica I. A.-G., kao kupac, 21. prosinca 1995., te se uspostavlja ranije zemljišno-knjižno stanje na nekretnini upisanoj u zk. ul. 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisana u zk. ul. 5080 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 i ekonomsko dvorište Z. ... površine 898 m2, kao prije provedbe upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama u postupcima vođenim pod brojem Z-171/96., Z-4711/96. i Z-1413/01."

 

II. Tužitelj Z. T. i tuženica I. A.–G. svatko snosi svoje troškove parničnog postupka.

 

III. Nalaže se tužitelju Z. T. da tuženicima S. K. i D. K. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.887,50 kn, u roku od 15 dana.“

 

Tužitelj je protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) i predložio je ovom revizijskom sudu da je preinači tako da odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Ne prepoznavši da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP, na koju se drugostupanjski sud u obrazloženju izričito i pozvao, te da se stoga može pobijati revizijom prema čl. 382. st. 1. toga Zakona, na temelju njegove t. 3., tužitelj je protiv nje izjavio reviziju prema čl. 382. st. 2. ZPP, naznačivši pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i izloživši razloge njihove važnosti. No, kako se drugostupanjska presuda revizijom prema čl. 382. st. 2. ZPP može pobijati samo ako je nije moguće pobijati onom iz st. 1. toga članka, ovaj je sud tužiteljevu reviziju razmotrio kao onu iz čl. 382. st. 1. ZPP, cijeneći postavljena postupovnopravna i materijalnopravna pitanja kroz okvir dopuštenih revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava (čl. 385. ZPP).

 

Pritom je drugostupanjska presuda ispitana u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

 

Revizija nije osnovana.

 

Drugostupanjski sud smatra da je sud prvoga stupnja pravilno utvrdio sljedeće činjenice, što se ne osporava ni žalbenim navodima:

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu  poslovni broj P-795/08-20. od 24. lipnja 2010. utvrđen ništavim Ugovor o kupoprodaji koji su 21. prosinca 1995. sklopili tužitelj Z. T. po punomoćniku D. K. kao prodavatelj i tuženica I. A.-G. kao kupac za nekretnine upisane u zk. ul. 93 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 radionica za ugradnju plinskih instalacija i atestiranje posuda pod pritiskom, dvorište i oranica selo površine 1304 m2, sada upisane u zk.ul. broj 5080 k.o. B. V. i to kč. br. 1756 poslovno stambena građevina broj 376 i ekonomsko dvorište Z. ... , površine 898 m2, za kupoprodajnu cijenu od 50.000,00 kn;

 

- da se tuženica I. A.-G. na temelju tog Kupoprodajnog ugovora upisala kao vlasnica u zemljišnim knjigama na kč. br. 1756 k.o. B. V., a da je prijedlog za uknjižbu bio zaprimljen 11. siječnja 1996. pod brojem Z-171/96;

- da je tuženica I. A.-G. kao prodavateljica sklopila s tuženikom S. K. kao kupcem 27. kolovoza 1996. Kupoprodajni ugovor kojim mu je prodala kč. br. 1756 k.o. B. V. u površini od 1304 m2 za cijenu od 50.000,00 kn koju je tuženik S. K. isplatio u cijelosti;

 

- da se tuženik S. K. na temelju navedenog Kupoprodajnog ugovora uknjižio u zemljišnim knjigama kao vlasnik kč. br. 1756 k.o. B. V., a da je prijedlog za uknjižbu bio zaprimljen 11. listopada 1996. pod brojem Z-4711/96;

 

- da je tuženik S. K. kao darovatelj predmetnu nekretninu Darovnim ugovorom od 23. veljače 2001. darovao tuženici D. K. kao obdarenici, te se ona na temelju Darovnog ugovora uknjižila kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama;

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K-230/97-46. od 19. siječnja 1998. okrivljenik D. K. proglašen krivim da je u tijeku 1995. u Slavonskom Brodu u tri navrata dao zajam oštećeniku Z. T., ovdje tužitelju, u ukupnom iznosu od 11.000,00 DEM zaključivši s njim Ugovor o zajmu s kamatom od 20% na mjesec, a kada oštećenik nije mogao vraćati kamate i glavnicu u namjeri da dođe do nepripadajuće imovinske koristi zatražio od oštećenika da mu izda punomoć na njegovo ime i ovlasti ga da raspolaže njegovom nekretninom, uvjerivši ga prethodno da će punomoć biti samo garancija da će dug i kamate biti vraćene i da nema namjeru prodati njegove nekretnine, što je tužitelj povjerovao i izdao punomoć kako je okrivljenik tražio, i to za nekretnine upisane u zk. ul. broj 93 k.o. B. V. dana 17.  studenog 1995.;

 

- da je T. A., suprug tuženice I. A.-G., u istom kaznenom postupku oglašen krivim za druga kaznena djela;

 

- da je tuženik S. K. poznavao T. A. i prije sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1996., te da je prilikom pregovora o kupnji sporne nekretnine pregovarao s T. A., a ne s tuženicom I. A.-G., a ona da je potpisala Kupoprodajni ugovor.

 

Međutim, drugostupanjski sud smatra i da prvostupanjski sud određene činjenice na koje se poziva nije utvrdio pravilno, kao i da su razlozi prvostupanjske presude u vezi s tim činjenicama u suprotnosti s dokazima u spisu, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP. Ovo se odnosi na pitanje vrijednosti nekretnine koju je drugotuženik S. K. kupio od prvotuženice I. A. - G. i potom darovao trećetuženici D. K. Konkretno, drugostupanjski sud smatra da utvrđenje prvostupanjskoga suda kako je sama građevinska čestica upisana u zk. ul. 93. k.o. S. B. i to kč. br. 1756 površine 1304 m2, a koja je jedina bila predmet Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 27. kolovoza 1996. između prvotuženice I. A. - G. i drugotuženika S. K. bila procijenjena na  tri puta viši iznos od ugovorene i isplaćene cijene, ne proizlazi iz Zapisnika Porezne uprave u S. B. od 5. prosinca 1995., jer iz njega proizlazi da se procjena građevinskog zemljišta odnosila na dvije čestice (kč. br. 1756 k. o. B. V. u površini od 1304 m2 i kč. br. 507/1 k.o. B. V. u površini od 1784 m2, što ukupno iznosi 3008 m2), a vrijednost četvornog metra predmetnog građevinskog zemljišta je prema tom zapisniku iznosila 44,60 kn, što znači da je  vrijednost građevinskog zemljišta kč. br. 1756 k.o. B. V. 58.158,40 kn, što odgovara i procjeni koju je sačinio vještak mr. sc. M. J. dipl. oecc u kaznenom predmetu K-230/97, prema kojoj je vrijednost zemljišta 58.160,49 kn.

 

Kako je pravilno valjalo utvrditi da je vrijednost zemljišta koje je bilo predmetom kupoprodaje između prvotuženice I. A. – G. i drugotuženika S. K. samo 8.160,49 kn veća od ugovorene cijene od 50.000,00 kn, drugostupanjski sud zaključuje da otpada zaključak prvostupanjskoga suda kako zbog činjenice da mu je zemljište ponuđeno za znatno manju cijenu od stvarne vrijednosti valja zaključiti da je drugotuženik S. K. bio nesavjestan prilikom sklapanja ugovora.

 

Osim toga, drugostupanjski sud uvidom u isprave  i zapisnike u spisu zaključuje:

 

- da je kaznenu prijavu kojom je otpočeo kazneni postupak u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu u predmetu K-230/97 tužitelj Z. T. podnio 11. prosinca 1996., nakon što je drugotuženik S. K. već kupio predmetnu nekretninu i nakon što je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik, kao i da je zabilježba spora upisana tek nakon toga;

 

- da stanje nekretnine u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora između prvotuženice I. A. – G. i drugotuženika S. K., naime činjenica da se radilo o zapuštenom zemljištu na kojem je hala bila srušena, upućuje na to da je drugotuženik S. K. kupio samo zemljište;

 

Stoga drugostupanjski sud zaključuje kako se ne može zaključiti o nesavjesnosti drugotuženika S. K. prilikom kupnje zemljišta, a da na to ne može upućivati sama činjenica da je poznavao otprije supruga prvotuženice I. A. – G. i da je s njim razgovarao o kupnji zemljišta.

 

Zato drugostupanjski sud zaključuje kako nije osnovana tužiteljeva tvrdnja o ništavosti ugovora o kupoprodaji sklopljenog između prvotuženice I. A. – G. i drugotuženika S. K. pozivanjem na odredbu čl. 103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) u vezi s nesavjesnošću drugotuženika S. K., kao i da, suprotno tužiteljevu shvaćanju, činjenica da je predmet kupoprodaje tuđa nekretnina, sama po sebi ne utječe na to da bi kupoprodajni ugovor bio ništav, kako to proizlazi iz odredbe čl. 460. ZOO te da, kako ta kupoprodaja nije ništava, nije ništav ni Darovni ugovor sklopljen između drugotuženika S. K. i trećetuženice D. K.

 

U odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženika, drugostupanjski sud obrazlaže:

 

- da je prema čl. 224. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96, 68/98 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17; dalje: ZZK), koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., propisano da rokovi od tri godine za podnošenje brisovne tužbe iz članka 129. toga Zakona teku od dana njegova stupanja na snagu;

 

- da je  čl. 129. st. 1. i 2. ZZK propisano da je nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten, radi zaštite tog svog prava, zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba), sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drugačije određeno, a brisovnoj tužbi da se ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika, osim ako je nositelj knjižnoga prava kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za tu žalbu, odnosno ako je nositelj knjižnoga prava kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kada je ta uknjižba bila zatražena.

 

- da je utvrđeno kako je drugotuženik S. K. prilikom sklapanja Kupoprodajnog ugovora od 27. kolovoza 1996. i potom uknjižbe prava vlasništva na predmetnoj nekretnini postupao s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri, vjerujući da je uknjižba prvotuženice I. A.- G. kao vlasnice predmetne nekretnine valjana;

 

- da je brisovna tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 20. lipnja 2008., dakle u odnosu na drugotuženika S. K. nakon proteka prekluzivnog roka od tri godine, jer je taj rok računajući od 1. siječnja 1997. istekao 1. siječnja 2000.;

 

- da je, kako je uknjižbom prava vlasništva na drugotuženika S. K. i protekom prekluzivnog roka od tri godine za podnošenje brisovne tužbe nastupila činjenica na kojemu je povrijeđeno zemljišno knjižno pravo vlasništva tužitelja Z. T. na predmetnoj nekretnini prestalo, odnosno više se nije moglo uspostaviti podnošenjem brisovne tužbe, zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist prvotuženice I. A.-G. također neosnovan u smislu odredbe čl. 129. st. 1. ZZK, te da se stoga ne može zahtijevati ni brisanje prava vlasništva izvršenog u korist trećetuženice D. K.

 

Iz postupovnopravnog pitanja koje je tužitelj u reviziji postavio sastavivši je kao onu iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP proizlazi da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 12. st. 3. ZPP. Tužitelj, naime, tvrdi kako je sud u ovom postupku glede savjesnosti drugotuženika S. K. pri stjecanju predmetne nekretnine vezan za pravomoćnu presudu donesenu u predmetu Općinskog suda u Slavonskom Brodu pod poslovnim brojem K-230/97, jer je taj tuženik u njemu sudjelovao kao svjedok i bio je „umješan“ u taj postupak.

 

Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP propisano je da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Nije sporno da je drugotuženik u kaznenom postupku koji se vodio na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu pod brojem K-230/97 sudjelovao samo kao svjedok, odnosno da on presudom donesenom u tom postupku nije bio optuženik te da stoga nije oglašen krivim ni za jedno kazneno djelo. Optuženici koji su presudom u tom postupku pak oglašeni krivima, nisu oglašeni krivima niti za jedno djelo vezano za sklapanje ugovora o kupoprodaji i ugovora o darovanju između tuženika u ovom parničnom postupku. Stoga u ovom parničnom postupku sud u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP nije bio vezan za presudu kaznenoga suda na koju se tužitelj pozvao.

 

U okviru revizijskoga razloga pogrešne primjene materijalnoga prava može se razmotriti revizijsko pitanje vezano za ništetnost ugovora o kupoprodaji sklopljenog između prvotuženice I. A. – G. i drugotuženika S. K., kojim tužitelj ukazuje da drugostupanjski sud odredbu čl. 430. ZOO nije mogao primijeniti u situaciji kada je drugotuženik S. K. znao da kupuje nekretninu koja nije u vlasništvu prodavateljice. Međutim, osporavajući ovakvu primjenu materijalnoga prava, tužitelj polazi od činjenice koju drugostupanjski sud nije utvrdio, kako je to prethodno obrazloženo.

 

Konačno, tužitelj osporava pravilnost primjene odredbe čl. 129. ZZK kod odlučivanju o zahtjevu za brisanje uknjižbe prava vlasništva, ističući kako taj propis nije mogao biti primijenjen jer je stupio na snagu nakon upisa prava vlasništva prvotuženice I. A. – G. i drugotuženika S. K. u zemljišne knjige, odnosno da je stoga trebalo primijeniti pravna pravila iz Zakona o zemljišnim knjigama od 18. svibnja 1930. te da se u smislu odredaba paragrafa 70. i 71. toga Zakona trogodišnji zastarni rok za brisovnu tužbu nije mogao primijeniti na nesavjesnoga stjecatelja. Osim što je drugostupanjski sud valjano obrazložio primjenu odredbe čl. 129. ZZK s obzirom na odredbu njegova čl. 224., valja reći da je i pravnim pravilima iz odredaba Zakona o zemljišnim knjigama iz 1930. na koje se tužitelj poziva propisan isti, trogodišnji rok za podizanje brisovne tužbe u odnosu na osobe koje su u dobroj vjeri stekle knjižno pravo, a kod ovoga prigovora tužitelj polazi od tvrdnje da drugotuženik S. K. i trećetuženica D. K. nisu bili u dobroj vjeri prilikom stjecanja, što je protivno utvrđenjima drugostupanjskoga suda.

 

Stoga ne postoji ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu .

 

Zagreb, 3. veljače 2021.