Poslovni broj: II Kž-10/2021-5

Poslovni broj: II Kž-10/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. A., zbog kaznenog djela iz članka 120. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-2/21. (Kov-4/2021.) od 15. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba okrivljenog R. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-2/21. (Kov-4/2021.) od 15. siječnja 2021., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog R. A., zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog R. A. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. rujna 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni R. A., po branitelju odvjetniku I. J. "iz svih žalbenih razloga". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i „pusti okrivljenika da se brani sa slobode“, podredno predlaže preinačiti pobijano rješenje „na način da umjesto istražnog zatvora odredi mjere opreza“.

Pobijano rješenje sa žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud manjkavo i paušalno obrazložio postojanje posebnih pretpostavki iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08.

Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog R. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. To se odnosi na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke i na postojanje posebnih okolnosti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti podignutom optužnicom. Osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a pogotovo iz dokaza opisanih u prvom odlomku na 3. stranici pobijanog rješenja, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud.

Nadalje, nije u pravu okrivljenik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud paušalno i nedovoljno obrazložio postojanje posebnih okolnosti iz kojih proizlazi opasnost od ponavljanja kaznenog djela.

Prvostupanjski sud na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga zaključuje da u odnosu na okrivljenika i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi što daljnju primjernu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom i nadalje opravdanom i te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora prije svega ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik. Prema činjeničnom opisu optužnice okrivljenik je više puta udarao žrtvu po glavi i tijelu, pri tome se udaljavao i ponovno vraćao zadajući nove udarce, pri čemu se žrtva nalazila na podu. I po ocjeni ovog suda takav način počinjenja za koji se okrivljenik tereti pokazuje iskazanu odlučnost, iznimnu agresivnost i brutalnost.

Pravilno je prvostupanjski sud pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela uzeo u obzir prijašnji život okrivljenika i dosadašnju usklađenost s pozitivnim propisima društva. Naime, okrivljenik je prema izvodu iz kaznene evidencije od 2010. do 2020. pravomoćno osuđen u šest navrata zbog raznih kaznenih djela (detaljno opisanih u petom odlomku na 3. stranici i prvom odlomku na 4. stranici pobijanog rješenja). Presudom koja je postala pravomoćna 2012. osuđen je na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga. Uz to okrivljenik je i prekršajno kažnjen zbog više prekršaja. Neovisno o tome okrivljenik je sada ponovno osnovano sumnjiv za učin terećenog kaznenog djela, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi već da postoji osnovana sumnja da prethodne osude, pa ni izrečena bezuvjetna kazna zatvora, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na okrivljenika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela nego postoji osnovana sumnja da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik osoba s emocionalno nestabilnim poremećajem ličnosti impulzivnog tipa i organskom cerebralnom disfunkcijom.

Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je nejasno na čemu se temelji zaključak o iteracijskoj opasnosti, odnosno da je istu moguće uspješno zamijeniti jednom ili više mjera opreza.

Imajući, dakle, na umu značaj svih iznesenih okolnosti, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom.

Stoga ni žalbeni navod okrivljenika da je otac maloljetnog bolesnog djeteta s oštećenjima na mozgu za kojeg skrbi te da pomaže ocu invalidu ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Ovo osobito kada se ima na umu da je prema vlastitim navodima okrivljenik otac djeteta od 3,5 godine koje je pri porodu zadobilo oštećenja na mozgu, a 2019./2020. je proveo na privremenom radu u K. Š. za koje vrijeme je supruga boravila u Republici Hrvatskoj s djetetom.

U odnosu na žalbene navode žalitelja kojim upire da je okrivljenik već više od 5 mjeseci lišen slobode, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (od tri do petnaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, maksimalnom trajanju istražnog zatvora, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

U odnosu na žalbeni navod da nije obrazloženo iz kojeg se razloga okrivljeniku istražni zatvor produljuje za daljnjih mjesec dana, osim što istražni zatvor u konkretnom slučaju nije produljen za mjesec dana, žalitelj ispušta iz vida da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice, u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08. ne određuje rok trajanja istražnog zatvora.

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. veljače 2021.