Poslovni broj: II Kž-Us-1/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-1/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog T. Š. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 3. u vezi članka 236. stavak 2. i članka 52. stavak 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog P. S. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-8/21. (K-Us-35/2019.) od 14. siječnja 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog P. S. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-Us-8/21. (K-Us-35/2019.) od 14. siječnja 2021.,u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. Š., optuženog S. O., optuženog I. G., optuženog P. S. i optuženog N. B., zbog kaznenih djela iz članka 329. stavak 1. točka 3. u vezi članka 236. stavak 2. i članka 52. stavak 4. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog P. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. siječnja 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi P. S., po branitelju odvjetniku R. B., ne navodeći žalbene osnove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da se istražni zatvor optuženiku ukine "ili makar podredno zamijeni nekom od mjera opreza".

Pobijano rješenje s žalbom je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj smatra da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, da nije vodio računa o eventualno promijenjenim okolnostima te da pobijano rješenje sadrži uobičajene formulacije koje se neprestano ponavljaju bez iznošenja konkretnih razloga.

Prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, potpuno je i pravilno utvrdio postojanje, kako opće, tako i posebnih pretpostavki, za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog P. S. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Obrazlažući svoju odluku prvostupanjski je sud dao jasne, detaljne, neproturječne i u cijelosti dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano produljeno kazneno djelo, kako u odnosu na opće, tako i u odnosu na posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, koje prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga su neosnovani žalbeni navodi žalitelja da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama kao i da se zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora u odnosu na postojanje osnovane sumnje, ali i okolnosti iz istražno zatvorskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 3. ZKP/08., obrazlažu stereotipnim formulacijama bez navođenja konkretnih činjenica. Jednako tako ne stoji ni žalbena tvrdnja kojom neosnovano upire žalitelj da prvostupanjski sud nije pažljivo ispitao opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., zanemarujući pri tome individualnu odgovornost optuženika, a u svrhu preveniranja opasnosti od ponavljanja djela na slobodi.

Iznoseći razloge za svoju odluku prvostupanjski sud pobijanim rješenjem zakonito utvrđuje i, iako šturo, pravilno obrazlaže postojanje općeg uvjeta za produljenje istražnog zatvora. Dakle, osnovane sumnje da je žalitelj počinio inkriminirano mu produljeno kazneno djelo. Naime, prvostupanjski sud pobijanim rješenjem izlaže da iz tijekom istrage prikupljenih dokaza, a na kojima se temelji potvrđena optužnica, proizlazi osnovana sumnja na učin djela koje se optuženiku u ovom kaznenom postupku stavlja na teret. Žalitelj osporavajući postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, ispušta iz vida da je u ovom kaznenom postupku, na temeljem pravomoćnog rješenja, protiv njega i ostalih optuženika, provedena istraga tijekom koje su prikupljeni dokazi te da je potom podignuta optužnica koju je potvrdio sud i trenutno je rasprava u tijeku, a što sve osnovanu sumnju dovodi do razine izvjesnosti. Vlastita analiza i osobno viđenje žalitelja u kriminalnim aktivnostima za koje se tereti, a time i pravne kvalifikacije sudjelovanja u inkriminiranom mu produljenom djelu, u ovom trenutku nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru i postojanju opće pretpostavke za daljnju primjenu istog. To stoga što je analizu i ocjenu izvedenih dokaza, kao i zaključak o pravnoj kvalifikaciji djela, po provedenoj raspravi, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o eventualnoj kaznenoj odgovornosti optuženika. Drugostupanjski sud, kao ni prvostupanjski sud u ovom stadiju postupka nisu ovlašteni na to. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju optuženiku terećenog produljenog kaznenog djela, koji ovdje svakako postoji, a proizlazi iz činjenice da je optužnica potvrđena, i dokaza na kojima se temelji.

Osim toga, prvostupanjski sud pobijanom odlukom, na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga, osnovano zaključuje da u odnosu na žalitelja i dalje postoji opasnost od ponavljanja djela na slobodi, što daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom te nadalje opravdanom.

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj u bitnom tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi i nadalje opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od iteracije.

Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja terećenog mu produljenog kaznenog djela počinjenog u sastavu zločinačkog udruženja. Za što se točno tereti optuženik, prema činjeničnom opisu optužnice, opisano je u petom odlomku na 3. stranici i prvom odlomku na 4. stranici pobijanog rješenja. Prema navodima optužnice, u sastavu zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, po principu podjele uloga i radi realizacije dogovorene kriminalne aktivnosti, svaki od optuženika, pa tako i žalitelj je imao svoju činjeničnim opisom inkriminiranu ulogu i značaj u realizaciji ranije stvorenog plana.

Takav inkriminirani način postupanja, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, upućuje na organiziranost, koordiniranost i međusobnu povezanost unutar samog zločinačkog udruženja, uz iskazanu iznimnu upornost u protupravnom postupanju, uz izražen visok stupanj kriminalne volje. Uzimajući uz to u obzir i duljinu inkriminiranog razdoblja (listopad 2016. do kraja listopada 2018.), brojnost protupravnih radnji, činjenicu da je prema optužnici takva kriminalna aktivnost poprimila međunarodni karakter te inkriminirani cilj protupravnog postupanja (stjecanje novčanih sredstava i vrijednih pokretnina od raznih trgovačkih društava radi daljnje prodaje bez ispunjenja dužnih novčanih protučinidbi), što povezano s visinom protupravno pribavljene imovinske koristi, odnosno visinom oštećenja raznih društava, samo već iz izloženog, osnovan je i pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Slijedom navedenog, neosnovano se u žalbi navodi da postojanje iteracijske opasnosti u odnosu na optuženika nije konkretizirano, individualizirano i dostatno obrazloženo, kao i da se iz samih okolnosti počinjenja produljenog kaznenog djela ne može izvoditi zaključak o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika.

Ovo stoga što je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo za što se tereti optuženik, dostatno opisao njegovu ulogu i međusobne odnose s ostalim optuženicima u počinjenju terećenog produljenog kaznenog djela te opisao sve one okolnosti počinjenja na temelju kojih zaključuje o opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod optuženika. Ovakvo obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud, ne nalazeći da bi pritom bila povrijeđena ustavna i konvencijska prava optuženika na koja se poziva u žalbi.

Nadalje, žalitelj ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela jer je neosuđivan, obiteljski čovjek i da se namjerava zaposliti u Republici Hrvatskoj gdje ima širu obitelj. Međutim, ti navodi su bez značaja kraj svih okolnosti naravi i načina počinjenja produljenog kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret i iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika. Izložene okolnosti koje upućuju na iteracijsku opasnost kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, kako to predlaže žalitelj.

Žalitelj smatra da je dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora od preko jedne godine povrijeđeno načelo razmjernosti kao i da je optuženik «unaprijed osuđen». Drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine produljenog kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni (od tri do dvanaest godina), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, maksimalnom trajanju istražnog zatvora, te s druge strane o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora.

Sukladno navedenom, neosnovano optuženik u žalbi navodi da sud nije naveo sve okolnosti iz članka 124. stavka 3. ZKP/08. Bez značaja su i njegove pretpostavke o tome da su dokazni postupak i tempo održavanja rasprave neizvjesni.

U žalbi se nadalje tvrdi da prvostupanjski sud nije vodio računa o "dinamičkom pristupu", zbog čega da se mjera istražnog zatvora već preko godinu dana produljuje identičnim, a bez novih i novonastalih razloga. Protivno tim žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Stoga su bez značaja navodi žalbe o tome da prvostupanjski sud nije primijenio tzv. dinamički pristup razvijen u praksi Europskog suda za ljudska prava s obzirom na trenutačni stadij kaznenog postupka u kojem osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica, a dokazni postupak na raspravi je u poodmakloj fazi.

Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. veljače 2021.