1

Broj: Ppž-870/2021

 

                                                        

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika D.U., zbog prekršaja iz članka 199. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika D.U., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 12. listopada 2020., broj:72. Pp P-1030/2020-29, na sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

 

I. Odbija se žalba okrivljenika D.U. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik D.U. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik D.U. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, s time da se u izrečenu novčanu kaznu temeljem odredbe članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku uračunava vrijeme privremenog oduzimanja slobode temeljem izvješća o uhićenju Postaje prometne policije Osijek, broj; 511-07-31-1-144/2017 od 30. prosinca 2017. godine u trajanju od 30. prosinca 2017. godine u 00,03 sati do 30. prosinca u 11,45 sati kao 300,00 kuna novčane kazne, tako da okrivljenik na ime novčane kazne ima za platiti 4.700,00 kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, u trajanje koje mjere će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole određeno naredbom o određivanju mjere opreza PPRP Osijek, broj 780401 od 30. prosinca 2017. godine.

 

Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi trošak postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna i trošak upotrebe alkometra u iznosu od 80,00 kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik D.U. pravodobno je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe.

 

U žalbi okrivljenik napominje da nije točno kako je naveo da nije konzumirao alkohol, već da je naveo da je konzumacija bila 3-4 minute prije zaustavljanja službenika. Od policijskog službenika R.M. je zatražio odgodu testa u roku od 15 minuta što mu pripada jer je alkohol konzumirao neposredno prije kontrole. Navodi da posjeduje licencu i da je obučen za upotrebu alkotesta Dräger i da je upoznat u njegove rezultate kao i davanje točnih rezultata tek nakon 15 minuta od konzumacije alkohola. Isti je to odbio i rekao mu da ima pravo odbiti alkotestiranje što je u tom trenutku i učinio ne znajući da će u tom trenutku biti priveden sa lisicama u policijsku postaju. Zatražio je provjeru medicinskih službenika, koji su mu izmjerili tlak i otkucaje srca koji su bili u granicama normale, ali mu nije izvađena krv niti je uzet uzorak urina, kako bi mu se utvrdila točna koncentracija alkohola, te tvrdi kako bi mu rezultati bili u granicama dopuštenog. Nadalje navodi da se kaje zbog učinjenog prekršaja za koji obećaje da se neće ponoviti te i dalje tvrdi da nije imao ni približnu koncentraciju alkohola. Moli da mu se novčana kazna oprosti ili umanji budući da je otac dvoje maloljetne djece te da je zbog teške financijske situacije otišao u Irsku i nije u mogućnosti platiti kaznu. Supruga mu je zaposlena na određeno vrijeme i pitanje je trenutka kada će ostati bez posla.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Okrivljenik u žalbi navodi neslaganje s utvrđenom količinom alkohola navodeći da od konzumacije do alkotestiranja nije prošlo 15 minuta a što je po njemu relevantno vrijeme za utvrđivanje točne koncentracija alkohola u organizmu napominjući da i sam posjeduje licencu za upotrebu alkotesta tipa Dräger. Policijski djelatnik da mu nije omogućio da se alkotestira po proteku navedenog roka te da mu je kazao da ima pravo odbiti alkotestiranje napominjući da i sam posjeduje licencu za upotrebu alkotesta tipa Dräger.

 

              Suprotno žalbenim tvrdnjama, iz opsežne dokumentacije priložene u spisu u koju je prvostupanjski sudac izvršio uvid, nesporno proizlazi da je provedenim alkotestiranjem u organizmu okrivljenika utvrđena koncentracija alkohola od 2,58 g/kg, o čemu se detaljno očitovao policijski službenik R.M., koji iskaz je sudac ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti, prihvaća i ovaj sud, pri čemu posebno valja istaknuti da je okrivljenik, a što je konstatirano u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu koji zapisnik je osobno potpisao ne poričući rezultate utvrđene alkotestiranjem, iskazao prethodno da nije konzumirao alkohol.

 

Prvostupanjski sud je na osnovi iskaza policijskog službenika i provedenih dokaza, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, osnovano zaključio da se u ponašanju okrivljenika stječu sva bitna obilježja bića djela prekršaja koje mu se stavlja na teret.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nakon što je proveo sve potrebne dokaze, svestrano ih razmotrio i ocijenio i za to je u presudi dao valjane i dostatne  razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

 

            Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Kod tako, u svemu pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, u ponašanju okrivljenika ostvarili su se svi bitni elementi bića prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

 

Ispitujući odluku o kazni, prvostupanjski sud je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu u visini posebnog zakonskog minimuma, te se ista ne ukazuje prestrogom, a pogotovo imajući u vidu da je okrivljenik kritične ugode upravljao vozilom pri koncentraciji alkohola u organizmu od 2,58 g/kg.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz čl. 199. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini posebnog zakonskog minimuma (umanjenu za vrijeme zadržavanja u iznosu od 300,00 kuna), te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Naime, okrivljenik je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, te ovaj sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 3. veljače 2021.

 

      Zapisničarka                                                                                                       Predsjednik vijeća

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                                         Nediljko Boban v.r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.