- 1 -              Revd 463/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 463/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. M. O., OIB: … i 2. Ž. O., OIB: …, oboje iz K., zastupani po punomoćniku Z. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Š. & p. j.t.d. Z., protiv tuženika K. d.o.o. K., OIB:…, zastupanog po punomoćniku H. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije i dopuni tog prijedloga izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-188/2020-2 od 1. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-1/15-189 od 24. listopada 2019., na sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

 

II. Dopuna prijedloga tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nepravodobna.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije od 12. studenoga 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-188/2020-2 od 1. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-1/15-189 od 24. listopada 2019. Dopunom tog prijedloga od 16. studenoga 2020. tuženik je nadopunio navode ranije podnesenog prijedloga.

 

Na prijedlog 1. i 2. tužitelji nisu odgovorili.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

 

Dopuna Prijedloga za dopuštenje revizije nije pravodobna.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

Predlagatelji u prijedlogu postavljaju slijedeća pitanja:

 

1. Da li je sud pogrješno primjenio odredbe Zakona o parničnom postupku i time počinio bitnu povredu odredaba postupka kada je propustio odlučiti o povlačenju tužbe u odnosu na drugotuženicu glede njenog dijela zahtjeva za štetu na nekretnini i sukladno tome o trošku vezanom za povlačenje tužbe, te da li je sud time povrijedio odredbu članka 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?

 

2. Da li je sud morao donijeti rješenje o povlačenju tužbe, s obzirom na to što se radilo o presumiranom povlačenju tužbe od strane II. tužiteljice, i time povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku, i nije uopće donio odluku o tome?

 

3. Da li je sud pogrješno primjenio materijalno pravo kada je dozvolio da tada drugotužiteljica sada pokojna G. O. i drugotužiteljica Ž. O., mogle uopće biti aktivno legitimirana glede potraživanja štete na nekretnini s obzirom da ista nikad nije bila zemljišnoknjižna vlasnica ili suvlasnica nekretnine sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, i nije donio odluku o tome iako je to tuženik tražio nekoliko puta tijekom postupka?

 

4. Da li je sud pogrješno primjenio postupovne odredbe koje se odnose na povlačenje tužbe i odluku o trošku i time povrijedio odredbu članka 193. i 154. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019)?

 

5. Da li je nedonošenjem Rješenja o povlačenju tužbe u dijelu koji se odnosi na drugotužiteljicu Ž. O., sud onemogućio tuženika u ostvarivanju svojih zakonskih prava na naknadu troška zbog povlačenja tužbe sukladno Zakonu o parničnom postupku i time povrijedio postupovne odredbe Zakona o parničnom postupku, i počinio bitnu povredu Zakona o parničnom postupku kada nije uopće odlučio o zahtjevu tuženika?

 

6. Da li je sud morao donijeti odluku o trošku a glede toga da je II. tužiteljica povukla tužbu u odnosu na nju i da li je time povrijeđeno pravo tuženika na ravnopravnost stranaka u postupku iz članka 193. i 154. Zakona o parničnom postupku?

 

7. Da li je sud drugog stupnja u svom obrazloženju pogrješno primjenio postupovne odredbe iz Zakona o parničnom postupku i time počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. kada je naveo da je točno da Ż. O. nije vlasnica nekretnine na kojoj je nastala šteta,koja je u parnici dosuđena, te je ista u konačnom tužbenom zahtjevu zatražena, i dosuđena,samo zemljišnoknjižnom vlasniku M. O. i da je osnovan prigovor, da je postupanje tužitelja, kada je naknadu štete na nekretnini konačno tražio samo M. O., povlačenje tužbenog zahtjeva Ž. O. u tom dijelu, jer iz toga razloga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, i izreka presude je nerazumljiva, te proturječi sama sebi i razlozima presude, i presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a o tome nije dao obrazloženje sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku?

 

8. Da li je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva iz članka 354. stavak 2. točka 12. gdje je jasno navedeno da je prekoračenje tužbenog zahtjeva apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka i da sud nije donio odluku o povećanju tužbenog zahtjeva u odnosu na 1.tužitelja, iako je to tražio tuženik, i ukoliko je smatrao da je to preinačenje, tada je trebao dopustiti ili odbiti preinačenje, a ukoliko nije smatrao da je došlo do preinačenja tada je morao donijeti odluku o tome i jasno je u obrazloženju razjasniti, upravo kako je to tuženik upirao i tražio u svojim podnescima?

 

9. Da li je počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku kada je sud pozvao na odredbu 154. Zakona o parničnom postupku i kada je dosudio trošak i 1. i 2. tužiteljima zajedno, iako je neprijeporno da je 2. tužiteljica povukla tužbeni zahtjev u cijelosti za materijalnu štetu na kući u iznosu od 586.818,90 kuna, a za nematerijalnu štetu u iznosu od 36.000,00 kuna, a u ostalom većem dijelu je odbijena sa svojim zahtjevom?

 

10. Da li je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva iz članka 354. stavak 2. točka 12. gdje je jasno navedeno da je prekoračenje tužbenog zahtjeva apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka kada je sud donio odluku da 2. tužiteljici pripada pravo na troškove građevinskog i strojarskog vještačenja, kao i prometnog, iako ona nije bila niti vlasnica nekretnine, a nije bila niti vlasnica automobila koji je predmet tužbe, a sud joj priznaje parnični trošak, iako ona nije niti vlasnica nekretnine niti automobila, a niti uplatitelj troškova vještačenja?

 

11. Da li je došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva kada je jasno da u podnesku od dana 4. studenog 2015. tužitelji jasno razdvajaju tužbene zahtjeve u odnosu 1. tužitelja i 2. tužiteljicu i specificiraju tužbene zahtjeve u odnosu na nekretninu, na neimovinsku štetu i ostalu materijalnu štetu a sud nije donio rješenje o povlačenju tužbe u odnosu na drugotužiteljicu i štetu na nekretnini i automobilu i trošak tuženiku, a u isto vrijeme je dosudio tužiteljima zajedno parnični trošak, iako su sami tužitelji razdvojili i specificirali tužbeni zahtjev i time povrijedio odredbe Zakona o parničnom postupku iz članka 154. i 193.?“

 

Predlagatelj, iako u prijedlogu ističe navedena pitanja vezana za okolnosti konkretnog slučaja, nije međutim određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Dakle, propušteno je ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili iznijeti druge razloge izvan uskog činjeničnog konteksta konkretnog spora koji bi opravdavali intervenciju revizijskog suda putem revizije (čl. 385.a st. 1. ZPP).

 

Kako nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije (točka I. izreke rješenja).

 

Tuženik je izjavio i Dopunu Prijedloga za dopuštenje revizije dana 16. studenoga 2020. kojim je dopunio njegove navode novonaznačenim pravnim pitanjem.

 

Međutim, Dopuna Prijedloga izjavljena je izvan zakonom propisanog roka za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije iz odredbe čl. 387. st. 2. ZPP, prema kojoj se prijedlog (pa tako i njegove eventualne izmjene i dopune) podnosi prvostupanjskom sudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude.

 

Kako iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je drugostupanjska presuda dostavljena punomoćniku tuženika 14. listopada 2020. to je rok za izjavljivanje prijedloga isticao 13. studenoga 2020. (petak), pa je Dopuna izjavljena 16. studenoga 2020. nepravodobna.

 

Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 392. st. 2. ZPP, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.