Broj: 14. Pp-489/2021

                                

      REPUBLIKA HRVATSKA                                                                Broj: 14.Pp-489/2021

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

  Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

 

U IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Anđelki Čengić, po sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Pavić Ivane, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice N. I., zbog prekršaja iz članka 10. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), pokrenutog povodom optužnog prijedloga POLICIJSKE UPRAVE ZAGREBAČKE, VIII POLICIJSKE POSTAJE, nakon provedenog žurnog ročišta održanog dana 29.01.2021.g. u nazočnosti okrivljenice i branitelja okrivljenice, dana 03. veljače 2021.g. objavio i

 

presudio je

 

Okrivljenica I. N. djevojački V., kći I. i M., djevojačko prezime majke Š., rođena … godine u Z., državljanin RH, OIB …, VSS, savjetnik u P. A., zaposlena u M. V., primanja u iznosu od 10000 kuna, udata, majka troje malodobne djece, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se prekršajni niti kazneni postupak, s prijavljenim prebivalištem u Z., na temelju čl.182. t. 1. i t.3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi 12. siječnja 2021.g. u 17,15 sati u Z., počinila djelo nasilničkog ponašanja na štetu bračnog druga K. N. u nazočnosti djece G. N. rođenog ..., V. N. rođene ... i K. N. rođenog ... vrijeđala ga vičući mu pogrdne riječi da je đubre, pokvarenjak i gad, on ju je ignorirao i okrenuo joj leđa na što da bi ga nekoliko puta udarila rukama u predjelu leđa i da bi ga uhvatila rukama u predjelu nadlaktica i čvrsto stisnula za nadlaktične mišiće kojom prilikom je Karlo Novosel zadobio tjelesnu ozljedu na lijevoj nadlaktici ruke u vidu površinske ogrebotine, a čime je kod supruga izazvala osjećaj straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva,

 

čime da bi počinila prekršaj iz 10. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), kažnjiv po članku 22. stavku 3. istoga Zakona.

 

Temeljem čanka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka.138. stavka 2. točaka 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA, VIII POLICIJSKA POSTAJA podnijela je pod brojem 511-19-34/05-5-14-1/2021 od dana 12.01.2020.g. optužni prijedlog protiv okrivljenice, a radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, te zadržala okrivljenicu i privela ju sudu.

Okrivljenica je u svojoj obrani iskazala da se ne smatra krivom za prekršaj. Ne priznaje da bi se događaj dana 12.01.2021.g. u 17,15 sati uopće odvijao na način kako je to ustvrđeno u optužnom prijedlogu, poriče da bi supruga vrijeđala vičući mu pogrdne riječi da je đubre, pokvarenjak i gad  u nazočnosti njihovo troje zajedničke djece G. N. rođenog ….g., V. N. rođene ... i K. N. rođenog ...g. kao i da bi supruga udarala u predjelu leđa i da bi ga uhvatila u predjelu nadlaktica i zadala mu ozljedu u vidu površinske ogrebotine na nadlaktici lijeve ruke. Istina je da je negdje oko tog vremena koje je navedeno u činjeničnom opisu došlo do prepirke između nje i supruga kojoj je razlog bio to što zdjela koju suprug smatra da treba biti na stolu u blagovaonici nije tamo bila, a nije se tamo nalazila iz razloga što je ona radila, a i kćerka je pisala zadaću. Nakon toga je suprug revoltirano počeo kopati po njezinim ormarima i bacati stvari, ona ga je zamolila da to ne radi, a kako nije prestajao odustala je i dala mu je zdjelu. Nakon toga sa dvoje starije djece otišla je u trgovinu, a suprug je ostao u stanu sa najmlađim djetetom. Oko 18,10 sati kćerka i ona su se vratile, a sin je ostao na igralištu i negdje oko 18,30 suprug je otišao iz stana. Ovo što je iskazala jedino je što se događalo narečene prilike. Negdje oko 20 sati pozvonili su joj policajci i kazali joj da mora ići s njima, djeca su se uznemirila, ona je s njima razgovarala ispred stana i kazali su joj da će pričekati dok suprug dođe da  bi djeca ostala s njim, a da ona bude spremna poći s njima. Izričito upitana okrivljenica je iskazala da su bračni odnosi nje i supružnika poremećeni duže vrijeme, kratko su bili odvojeni, a nakon pohađanja bračne terapije nastavili su živjeti zajedno, ima potrebu reći da suprug koristi jednu sobu u stanu koju zaključava, stan u kojemu žive je bračna stečevina ali je uknjižena na odvjetnički ured supruga, do sada je suprug pokazivao samo verbalnu agresivnost, a pristala je nastaviti živjeti zajedno smatrajući da time štiti djecu. Na pitanje branitelja kada je prvi puta saznala za detalje navodnog nasilja za koje se tereti okrivljenica je iskazala da su joj policajci pri dolasku u stan samo kazali da je suprug prijavio obiteljsko nasilje i da mora poći s njima bez iznošenja optuženja koje joj se stavlja na teret, a što joj u detaljima priopćeno tek u policijskoj postaji na zahtjev branitelja nakon ispitivanja. Na pitanje je li od policijskih službenika u stanu ili u policijskoj postaji od policijskih službenika dobila bilo kakav službeni dokument okrivljenica je iskazala da nije. Na pitanje branitelja smatra li da bi bila fizički ugrožena od oštećenika u slučaju da sud odluči pustiti ju na slobodu okrivljenica je iskazala da ako se ne bude sigurno osjećala u stanu da će pronaći alternativni smještaj.

Nakon što je okrivljenica ispitana i dala obranu kako je naprijed navedeno Sud je donio rješenje dana 13.1.2021. kojim je odlučio da se okrivljenica pušta na slobodu. 

U tijeku postupka Sud je proveo dokaz ispitivanjem svjedoka policijskog službenika R. Z. i svjedoka oštećenika K. N..

Svjedok R. Z., policijski službenik, na upit branitelja okrivljenice opisati postupanje narečene prilike odnosno je li bio na mjestu događaja svjedok je iskazao da je bio na mjestu događaja zajedno sa još jednom policijskom službenicom, a na temelju prijave  o počinjenom obiteljskom nasilju koju je podnio  okrivljeničin suprug. Okrivljenica je zatečena u stanu, priopćeno joj je zbog čega se postupa, razgovor s njom obavljen je u hodniku stambene zgrade da se ne bi uznemiravala djeca, a okrivljenica je iskazala da se ništa od onoga što joj se stavlja na teret nije dogodilo. Na pitanje je li okrivljenici priopćeno za što ju se tereti, svjedok ponavlja da joj je to rečeno već u samom stanu, da joj se na teret stavlja verbalni i fizički napad na supruga. U policijskoj postaji okrivljenica je kao osumnjičenik ispitana i upoznata sa pravima, a operativno dežurstvo tužitelja odlučilo je da je okrivljenicu nužno zadržati, na isti način se postupa kod svih obiteljskih nasilja, a da bi se izbjegla ponavljanja prekršaja pogotovo pred maloljetnom djecom što je ovdje bilo slučaj.

 

Prije ispitivanja svjedoka-oštećenika sutkinja je, bez nazočnosti okrivljenice, svjedoka oštećenika upoznala sa pravima žrtve nasilja u obitelji, provela pojedinačnu procjenu potreba žrtve za zaštitom u kojoj je svjedok-oštećenik iskazao da nema potrebe za primjenom posebnih mjera zaštite, te mu je uručen popis organizacija koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć.

 

Svjedok oštećenik K. N., suprug okrivljenice kojega sud nije upozoravao na pravo uskrate svjedočenja jer se dio događaja odvijao u nazočnosti maloljetne djece,  iskazao je da je toga dana negdje oko 17 sati došlo do jednog u nizu neurotičnih ispada okrivljenice koja je počela vikati na njega da se njoj nešto čini da joj se vrate stvari podižući glas sve jače i vrijeđala ga je riječima koliko se sada sjeća da je gad, đubre i kreten. Sve se događalo unutar stana u kojemu obitelj živi u dijelu koji bi on nazvao blagovaonicom, a u kojem prostoru se nalazilo i njihovo troje zajedničke malodobne djece sjedeći na kauču.  U proteklom razdoblju osobno je razvio obrambeni mehanizam kada bi supruga vikala i ponašala se slično kao narečene prilike, on bi se povlačio, tako je učinio i ovog puta otišavši najprije u hodnik, a potom u kuhinju, a ona je uporno išla za njim i vikala i dalje. Njihova djeca su već ranije nazočila takvim incidentima pa su se V. i K. povukli u sobu, a G. u kupaonicu, no intenzitet glasa okrivljenice bio je i dalje toliki da su djeca to sve u prostorijama u koje su se povukla mogli čuti, a zna da je dopiralo i do stana na 1. katu. U hodniku je okrivljenica i dalje nastavila vikati i udarati ga po leđima, u jednom trenutku sa obje ruke ga je uhvatila  za biceps lijeve ruke zarila nokte i povukla prste prema dolje i on joj je tada pogledao u oči i vidio staklene oči i osobu koju nije prepoznavao kao svoju suprugu i shvatio je da ne zna što radi. Taj pogled ga i danas progoni. Taj trenutak dok je suprugu gledao u oči po njegovom opažanju je bio prekretnica njezinom ponašanju i ona je prestala sa napadima i on je otišao, sjeo na kauč i tresao se, djeca su polako počela dolaziti iz prostorija gdje su bili, a okrivljenica je nakon 15-20 minuta u kojem razdoblju niti okrivljenica niti on nisu ništa govorili, misli da je najstarije dijete G. najprije otišao na nogomet po ranijem dogovoru, a nedugo potom iz stana je otišla supruga i drugo dvoje djece. Još je neko vrijeme ostao u stanu razmišljajući što da radi, već je prije godinu dana dva puta prijavljivao nasilje u kojim prijavama je policija postupala i prepraćivala suprugu iz stana ali ne zna što je s tim prijavama jer nikada nije u vezi s tim pozivan bilo gdje. Napominje da tim ranijim incidentima koje je prijavljivao nisu bila nazočna djeca. Potaknut time što je otprilike 2 tjedna ranije u odnosu na ovaj događaj supruga nešto radila s noževima, on ju je promatrao i tada mu se obratila da se ne mora bojati jer da joj se toliko gadi da ga ne može dotaknuti, odlučio je otići u policijsku postaju i prijaviti nasilje. Dok je sjedio na kauču sačinio je fotografije ozljeda koje mu je okrivljenica nanijela, o čemu predaje u spis tri fotografije bez datumske i vremenske oznake, a te ozljede je pokazao i policijskim službenicima u policijskoj postaji, a fotografije ga policija nije tražila. Svjedok  je iskazao da može pribaviti elektronsku verziju fotografija sa datumskom i vremenskom oznakom. Upitan priopćiti sudu kakvi su bračni odnosi njega i okrivljenice, jesu li poremećeni i u kojem stupnju i koliko dugo svjedok je iskazao da su problemi nastupili unatrag 4 godine, a vezani su za ponašanje njegove supruge, njezine probleme s alkoholom, drogom i suicidalnim namjerama zbog čega je išao po savjet psihijatrima i psiholozima, zna da je i supruga tražila pomoć od  njih, u jednom navratu nazočio je i on zajedno s njom i osobno je dobio uputu od liječnika da od supruge traži da se ide liječiti. Nikada nije vidio otpusno pismo niti dijagnozu koja bi supruzi bila postavljena do dana kada je supruga ispitana u ovom postupku, kada je slučajno na ovom sudu susreo okrivljenicu i njezinog branitelja kada mu je on dao otpusno pismo u kojemu sam vidio da je supruzi dijagnosticiran depresivno anksiozni poremećaj.

Na pitanje branitelja okrivljenice je li u razdoblju u kojem iskazuje da su nastupili problemi u braku poduzimao ikakve formalne korake za raskid bračne zajednice, je li tražio stručnu pomoć vezano za svoje i suprugino mentalno zdravlje svjedok oštećenik je odgovorio da je kontaktirao poznatog psihijatra dr. K. K., psihologinju I. K. i duhovnika D. B. i psihijatricu A. D. te da je postupao po njihovim savjetima koji su bili sukladni i procjenjivani kao granični poremećaj ličnosti u komorbiditetu sa depresivnom anksioznošću.

Na pitanje branitelja okrivljenice je li okrivljenica pokretala kakve sudske postupke za razvod braka svjedok je odgovorio da koliko on zna nije, nije dobivao nikakve pozive nadležnih tijela osim poziva Centra za socijalnu skrb za savjetovanje koji mu nisu bili iskazani i postupak nikada nije službeno započet. Na pitanje temeljem čega su mu stručnjaci i osobe koje je naveo davali savjete je li to bilo na osnovu njegovih subjektivnih opažanja i iskazivanja o ponašanju okrivljenice svjedok je iskazao da oni nisu razgovarali sa okrivljenicom nego im je on prepričavao svoja subjektivna opažanja i predočavao im pisma koja mu je supruga pisala.

Na pitanje branitelja je li u prezentnom vremenu okrivljenica pokrenula formalne radnje za razvod braka svjedok je iskazao da ne zna.

Na pitanje branitelja okrivljenice je li u konkretnom događaju on što govorio okrivljenici svjedok je odgovorio da je samo u dva navrata rekao normalnim glasom "molim te nemoj vikati", a dok je bio okrenut leđima, a ona mu je na to rekla "ja tebe ne molim nego zahtijevam da mi daš te stvari".

Sud je proveo dokaz suočenjem svjedoka oštećenika i okrivljenice.

Okrivljenica gledajući u oči svjedoka oštećenika iskazala je da su se toga dana i vremena u prostoru blagovaonice nalazile njihova kćerka V. i ona, ona je pisala zadaću, a ona je radila na računalu, K. je bio u sobi, a G. se tuširao i oštećenik je došao i pitao gdje je zdjela koja stoji na stolu na što mu je ona kazala da za zdjelu nema mjesta jer je stol pun knjiga, nakon čega je svjedok otišao do njezinih ormara i počeo bacati njezine stvari iz njih, ona je kazala da ga moli da prestane jer zdjela nije u ormaru, a kada on nije prestajao otišla je po zdjelu i dala mu je, u tom trenutku kćer V. više nije bila za stolom, a sinovi isto izvan sobe kako je ranije opisala. Zajedno sa dvoje djece V. i G. izašla je iz stana, a sin K. je ostao je u stanu sa svjedokom, nakon obavljene kupovine otprilike nakon pola sata sa kćerkom V. se vratila u stan i otprilike nakon 10-ak minuta svjedok je izašao iz stana. 

Svjedok oštećenik gledajući u oči okrivljenicu iskazao je da je okrivljenica toga dana sjedila za stolom i počela govoriti da gdje su tvoje stvari ponavljajući to više puta i podižući glas nakon što on nije reagirao te mu izgovorila uvrede da je gad, đubre i kreten, neke od tih riječi vrlo glasno, a neke čak ispod glasa. Nakon što je ustao od stola išla je za njim i ponavljala slične riječi najprije u kuhinji, a onda i u hodniku. Nakon što je okrivljenica dvije do tri minute vikala na njega djeca su, prije toga su svo troje bili u blagovaoni, otišli u druge prostorije, G. u kupaonicu, a V. a nakon njihovog odlaska okrivljenica je većim intenzitetom glasa vikala na njega vrijeđajući ga i gurajući ga i udarajući, a u jednom trenutku s obje ruke ga uhvatila za biceps lijeve ruke i povukla prema dolje nakon čega su njezini napadi prestali. Nakon toga je sjeo na kauč vidno uznemiren, misli da je prvi iz stana otišao G., a potom i okrivljenica sa drugo dvoje djece, a on je nakon toga otišao na policiju.

 

Upitan ima li kakve dokazne prijedloge oštećenik je iskazao da želi dostaviti elektronske zapise fotografija koje je priložio na kojima je vidljiv datum i vrijeme nastanka, možebitno informatičko vještačenje,  te ukoliko činjenični opis djela prekršaja sadrži opis povreda predlaže i provođenje medicinskog vještačenja.

Branitelj okrivljenice nije imao daljnjih dokaznih prijedloga, te se protivio provođenju dokaza predloženih po oštećeniku budući je tužitelj u optužnom prijedlogu naveo da je oštećeniku ponuđena liječnička pomoć koju je odbio, te provođenje dokaza smatra odugovlačenju postupka i šikanom koja neće ničemu doprinijeti. Skrenuo je pozornost na to da tužitelj nije imao potrebu danas poslati svoga predstavnika te time pokazao koliko smatra ozbiljnim ovaj postupak.

Sud je odbio prijedlog oštećenika.

Svjedok - oštećenik predložio je u postupku, nakon što je Sud odbio njegove prijedloge, provesti dokaz ispitivanjem djece malodobnih G., V. i K. N., koje prijedloge je Sud također odbio, a sve u cilju izbjegavanja dodatne viktimizacije malodobnih G. N. rođenog …g., V. N. rođene ….g. i K. N. rođenog … 

Sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže sudskom spisu i to: izvješće o uhićenju  (list 4), prekršajnu evidenciju za okrivljenicu (list 10) i fotografije priložene od strane oštećenika.

Prema članku10. točka1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a prema točki 3. istoga članka istoga Zakona definiran je pojam nasilja u obitelj i propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, dok je člankom 22 stavak 3. istoga Zakona propisano da će se, tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

Okrivljenici se prema optužnom prijedlogu stavlja na teret da bi dana 12. siječnja 2021.g. u 17,15 sati u Zagrebu, Zeleni trg 3B počinila djelo nasilničkog ponašanja na štetu bračnog druga K. N. u nazočnosti djece G. N. rođenog ...g., V. N. rođene ... i K. N. rođenog ... vrijeđala ga vičući mu pogrdne riječi da je đubre, pokvarenjak i gad, on ju je ignorirao i okrenuo joj leđa na što da bi ga nekoliko puta udarila rukama u predjelu leđa i da bi ga uhvatila rukama u predjelu nadlaktica i čvrsto stisnula za nadlaktične mišiće kojom prilikom je K. N. zadobio tjelesnu ozljedu na lijevoj nadlaktici ruke u vidu površinske ogrebotine, a čime je kod supruga izazvala osjećaj straha, uznemirenosti i povrede dostojanstva.

Okrivljenica je porekla izvršenje prekršaja.

Svjedok-oštećenik K. N., suprug okrivljenice, teretio je svojim iskazom okrivljenicu iskazujući da je okrivljenica narečene prilike vikala na njega da se njoj nešto čini da joj se vrate stvari podižući glas sve jače i vrijeđala ga je riječima koliko se sjeća da je gad, đubre i kreten, a u prostoru u kojem su se nalazili nalazilo se i njihovo troje zajedničke malodobne djece sjedeći na kauču, te da je u hodniku, nakon što su djeca otišla u sobu i kupaonicu, okrivljenica i dalje nastavila vikati i udarati ga po leđima, u jednom trenutku sa obje ruke ga je uhvatila  za biceps lijeve ruke zarila nokte i povukla prste prema dolje.

I okrivljenica i ispitani svjedok oštećenik ostali su pri svojim iskazima u suočenju koje je Sud proveo sa istim stupnjem uvjerljivosti.

Sud nije posebno ocjenjivao dokaz priložen po oštećeniku, odnosno je li okrivljenica primijenila fizičku silu  iz razloga što bi takva primjena imala obilježja prekršaja iz članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji samo ako uslijed nje nije nastupila tjelesna ozljeda, a sam tužitelj u činjeničnom opisu djela prekršaja navodi da je nastupila tjelesna ozljeda, a sukladno tvrdi svjedok-oštećenik i u svom iskazu a i fotografijama koje je priložio. Poradi toga sud nije prihvatio ni dokazni prijedlog svjedoka-oštećenika za provedbu informatičkog i medicinskog vještačenja, a koje bi se provodilo na okolnost vremena primjene fizičke sile (utvrđivanjem vremena kada su fotografije snimljene) kao i na sadržaj i dinamiku nastanka tjelesnih ozljeda.

Sve  kada bi i bilo dokazano počinjenje djela prekršaja iz članka 10. točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u odnosu na činjenje iz točke 1. istoga članka istoga Zakona okrivljenicu bi trebalo osloboditi od optužbe jer djelo koje se okrivljenici stavlja na teret nije po propisu prekršaj, kao je to i navedeno u izreci ove presude.

 

Svjedok-oštećenik predlagao je provesti ispitivanje djece starosti 9,10 i 12 godina, a što sud nije prihvatio sa ciljem izbjegavanja dodatne viktimizacije djece koja, prema sukladnim tvrdnjama okrivljenice i svjedoka-oštećenika, žive u obitelji gdje su odnosi supružnika znatno narušeni već 4 godine. 

Slijedom navedenog, obzirom da je okrivljenica porekla počinjenje prekršaja, svjedok iskazivao kontradiktorno okrivljenici, a pri svojim iskazima ostali su i u suočenju po ocjeni Suda sa jednakim stupnjem uvjerljivosti, a Sud nije imao na raspolaganju provesti bilo kakvih drugih dokaza, Sud ne smatra nedvojbeno dokazanim da su se u ponašanju okrivljenice stekla bitna obilježja djela prekršaja koji joj se stavlja na teret, te je stoga Sud  donio presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe, postupajući prema načelu in dubio pro reo.

Odluku o troškovima postupka, Sud temelji na odredbi citiranoj u izreci ove presude, budući je okrivljenica  oslobođena od optužbe.

 

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

 

dana, 03. veljače 2021.g.

   Zapisničar                                                                                                  Sudac

 

Ivana Pavić                                                                                         Anđelka Čengić

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pisano u 2 (dva) istovjetna primjerka  putem ovog Suda.

 

DOSTAVITI:

1. Okrivljenici I. N., Z.
2. Odvjetnik M. Z., Z.
3. Oštećenik K. N., Z.
4. Tužitelju, PUZ, VIII PP
5. PISMOHRANA, OVDJE