Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 83/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz Z., M., koju zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica I. Š., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. & partneri d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4052/2018-3 od 22. rujna 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-648/2015-60 od 29. ožujka 2018., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4052/2018-3 od 22. rujna 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-648/2015-60 od 29. ožujka 2018.
Odgovor na prijedlog nije podnesen.
Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.
Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Naime, drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi protiv prvostupanjske presude ocijenio da je pobijana presuda donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je otklonjena odgovornost tuženika za štetu koju je tužiteljica pretrpjela kao putnica u autobusu obvezno osiguranom kod tuženika, pozivom na odredbu čl. 45. st. 3. Zakona o sigurnosti prometna na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11 i 80/13) zbog čega je preinačio prvostupanjsku presudu i ocijenio da je tuženik kao osiguratelj dužan naknaditi tužiteljici, kao putnici u autobusu obvezno osiguranim kod tuženika, štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju u smislu odredbi čl. 1069. st. 1. u vezi s čl. 1071. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11).
Tuženik sadržajem postavljenih pitanja, polazeći od drugačijih činjeničnih zaključaka zapravo ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno osporava pravilnost primjene materijalnog prava na kojem je utemeljena drugostupanjska presuda.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP, zbog čega je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP, odlučeno kao u izreci odluke.
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.