- 1 -              Rev 159/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 159/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja T. M. iz S. K., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Zagreba, OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-256/2015-3 od 6. travnja 2017., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7052/11-15 od 15. studenog 2013., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija ovrhovoditelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem o namirenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7052/11-15 od 15. studenog 2013. određena je isplata iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi toga suda poslovni broj Ovrpl-7052/11 od 19. lipnja 2012., određivanjem dijela iznosa koji će se uplatiti na odgovarajuće račune s osnove doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti i na temelju individualizirane kapitalizirane štednje sa zateznim kamatama, zatim s osnove predujma poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak te s osnove neto iznosa plaće sa zateznim kamatama, kako je to pobliže naznačeno pod točkom I. izreke, dok je točkom II. izreke obustavljen postupak ovrhe za iznos od 4.183,18 kn te su u tom dijelu ukinute sve provedene ovršne radnje.

 

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je kao neosnovana žalba ovrhovoditelja u odnosu na točku II izreke prvostupanjskog rješenja.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/2013 i 89/2014, dalje: ZPP) i predložio da ovaj revizijski sud pobijano rješenje preinači ili podredno da ga ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ/96), odredba kojeg se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju čl. 339. i 340. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12, dalje: OZ/10) u vezi s čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP.

 

U reviziji koju podnosi na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP). Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP proizlazi da je za dopuštenost ove izvanredne revizije potrebno kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da revizija sadrži određeno navedeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i da sadrži određeno navedene razloge zbog kojih stranka smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kada reviziji nedostaje bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Predmet ovršnog postupka je namirenje tražbine po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-7052/11 od 19. lipnja 2012. određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave kojom je ovrhovoditelju dosuđen bruto iznos razlike plaće za utuženo razdoblje sa zateznim kamatama, te je postupajući prema odredbi čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, a nakon pribavljanja obračuna poreza, prireza i doprinosa od nadležne porezne uprave, prvostupanjski sud donio rješenje o namirenju poslovni broj Ovrpl-7052/11-15 od 15. studenog 2013. kojim je određen dio naplaćenog iznosa koji se ima isplatiti ovrhovoditelju, dio koji se ima isplatiti na račun za uplatu predujma poreza i prireza na dohodak te dio koji se treba uplatiti na račun predviđen za uplatu doprinosa, dok je točkom 2. izreke obustavljen postupak ovrhe za iznos od 4.183,18 kn (u kojem dijelu su ukinute sve provedene ovršne radnje), ocijenivši da u skladu s odredbom čl. 45. st. 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 177/04, 73/08, 80/10 i 114/11) obveza uplate predujma poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga nije nastala niti obveza isplate zateznih kamata na dio bruto plaće koji se odnosi na predujam poreza i prireza iz plaće te da bi drugačije postupanje bilo u suprotnosti s čl. 41. OZ.

 

Drugostupanjski sud potvrdio je predmetno rješenje prvostupanjskog suda navodeći kako je prvostupanjski sud u predmetnom slučaju pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Ovrhovoditelj u reviziji postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:

''Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 127. st. 5. Ovršnog zakona i odredbu čl. 67. st. 2. Ovršnog zakona, kada je odbio žalbu ovrhovoditelja i potvrdio točku II rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovrpl-2822/12-13 od 2. prosinca 2013. kojom se obustavlja postupak ovrhe za iznos od 4.183,18 kn i u tom dijelu ukidaju sve provedene ovršne radnje?''

 

Kao na razloge važnosti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP ovrhovoditelj se poziva na pravna shvaćanja izražena u rješenju Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-1304/13 od 4. lipnja 2013, rješenja Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-4412/2014 od 18. prosinca 2014. i poslovni broj Gž-106/2015 od 27. studenog 2015. te rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-5037/13 od 10. prosinca 2013. i poslovni broj Gž Ovr-6498/13 od 10. prosinca 2013.

 

U navedenim odlukama sudovi su izrazili pravno shvaćanje da je sud u postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate bruto plaće, u skladu s odredbom čl. 127. st. 5. OZ/10, dužan rješenjem o namirenju u skladu s obračunom porezne uprave odrediti dio koji se ima isplatiti na pojedine račune po osnovi javnih davanja u skladu s važećim propisima, a isplatu preostalog naplaćenog iznosa (pa tako i iznosa zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak za koji u skladu s obračunom porezne uprave nije određeno da se kao javno davanje ima isplatiti na određeni račun) odrediti ovrhovoditelju, budući da ukupna tražbina s osnove neisplaćene bruto plaće dosuđene ovršnom ispravom pripada ovrhovoditelju, a da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave pa tako niti zakonitost ovršne odluke u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđeni iznos bruto plaće.

 

Revizijski sud ispitao je pobijano rješenje u skladu s odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP, dakle samo u dijelu u kojem se pobija i samo zbog postavljenog pravnog pitanja, i to stoga jer je riječ o pravnom pitanju o kojemu ovisi odluka u predmetnom sporu i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje, a o kojemu postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova.

 

U revizijskom postupku ovrhovoditelj osporava pravilnost odluke o obustavi ovršnog postupka za iznos od 4.183,18 kn navodeći da sud u ovršnom postupku nije ovlašten preispitivati pravilnost ovršne isprave (pa tako niti zakonitost odluke o zateznoj kamati na dio dosuđenog iznosa) i uskratiti joj isplatu pravomoćno dosuđenog iznosa.

 

Pravno shvaćanje na kojemu je drugostupanjski sud temeljio osporeno rješenje je pravilno.

 

Prilikom odlučivanja o prijedlogu za ovrhu sud je u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 19. st. 1. OZ, vezan ovršnim prijedlogom koji je ovrhovoditelj istaknuo u tom prijedlogu, a ovrhovoditelj ovršnim prijedlogom može tražiti ovrhu radi namirenja tražbine iz ovršne isprave u cijelosti ili u manjem iznosu od iznosa koji je ovlaštena tražiti na temelju ovršne isprave. Donošenjem rješenja o namirenju sud prvog stupnja u cijelosti je postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditelja, i to određivanjem iz cjelokupno naplaćenog iznosa bruto plaće sa obračunatim zateznim kamatama na taj iznos, dijela koji će se isplatiti poreznoj upravi po osnovi predujma poreza i prireza porezu na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove po osnovi dužnih doprinosa za zateznim kamatama te ovrhovoditelju zatraženi iznos neto plaće sa zateznom kamatom, pa prema pravnom shvaćanju ovoga suda u odnosu na ostali naplaćeni iznos od 4.183,18 kn, koji se odnosi na obračunatu zateznu kamatu na dosuđeni porez i prirez porezu na dohodak, za koji iznos porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se ima isplatiti na odgovarajući račun, niti je isplatu tog iznosa ovršnim prijedlogom zahtijevao ovrhovoditelj, u skladu s odredbom čl. 67. st. 2. OZ u vezi s čl. 41. OZ, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem o ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva, pa je pravilnom primjenom citiranih odredbi OZ utvrđeno da je ovrha u ovoj pravnoj stvari dovršena.

 

Stoga je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP te je riješeno kao u izreci.

Zagreb, 3. veljače 2021.