- 1 -              Rev 2872/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2872/2019-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelj) Trajektne luke S. d.d., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) J. d.d. R., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. i J., R., uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja I. b. d.d. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4151/2018-5 od 2. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-142/2010-158 od 13. travnja 2018., te o reviziji tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4151/2018-5 od 2. travnja 2019. kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-142/2010-158 od 13. travnja 2018., na sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4151/2018-5 od 2. travnja 2019. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o  j e :

 

              Revizija tuženika protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4151/2018-5 od 2. travnja 2019.  u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Prihvaća se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-3256/2004 od 8. srpnja 2004. i platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-6572/2004 od 11. siječnja 2005. i sudi:

b) Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... da društvu I. B. d.d. S., OIB: ... isplati iznos od 1.942.605,80 kuna (606.669,06 kuna + 1.335.936,74 kuna = 1.942.905,80 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče od dospijeća do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na iznose kako slijedi: 

- na 606.669,06 kuna počev od 30. rujna 2004. do isplate,

- na   26.762,40 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na   18.242,61 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na   46.791,32 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na 432.246,00 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na   14.823,00 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na   11.346,00 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na        366,00 kuna počev od 1. listopada 2004. do isplate,

- na   31.285,23 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na        908.60 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na     2.429,34 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na   25.641,68 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na   11.662,84 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na   30.614,62 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na        777,75 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na 309.224,25 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na   23.607,00 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na   10.980,00 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na          61,00 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na   23.717,1 0 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na        821,19 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na     2.622,36 kuna počev od 31. listopada 2004. do isplate,

- na        860,50 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na   37.236,42 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na 233.553,75 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na   10.087,88 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na     8.052,00 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na     1.418,25 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na   15.539,37 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na        559,47 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na     3.658,81 kuna počev od 1. prosinca 2004. do isplate, sve u roku od 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... da društvu I. B. d.d. S., OIB: ... na ime obračunatih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 167.885,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče na taj iznos počev od dospijeća tj. od 26. studenog 2004. do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

V. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-92/2005 od 20. siječnja 2005. i sudi:

Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... da društvu I. B. d.d. S., OIB: ... isplati iznos od 306.443,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče na taj iznos počev od dospijeća tj. od 31. prosinca 2004. do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

VI. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-258/2005 od 25. siječnja 2005. i sudi:

Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... da društvu I. B. d.d. S., OIB: ... isplati iznos od 339.753,52 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče na taj iznos počev od dospijeća tj. od 16. siječnja 2005. do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana.

VII. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-6769/2004 od 14. siječnja 2005. i sudi:

Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... da društvu I. B. d.d. S., OIB: ... isplati iznos od 115.212,98 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče na taj iznos počev od dospijeća tj. od 27. prosinca 2004. do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata, sve u roku od 8 dana.

VIII. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovrv-2082/2005 od 02. svibnja 2005. i sudi:

Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... da društvu I. B. d.d. S., OIB: ... isplati iznos od 1.034.897,42 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po Uredbi o visini stope zatezne kamate koja teče od dospijeća do 31. prosinca 2005., a od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima primjenom eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za osam postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a koja kamata teče na iznose kako slijedi:

- na   19.615,96 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na   19.220,04 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na        805,20 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na        549,00 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na 241.926,00 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na   10.248,00 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na     7.503,00 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na   25.849,97 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na        500,32 kuna počev od 16. veljače 2005. do isplate,

- na   31.896,40 kuna počev od 10. ožujka 2005. do isplate,

- na        732,00 kuna počev od 10. ožujka 2005. do isplate,

- na 171.105,00 kuna od 10. ožujka 2005. do isplate,

- na     1.647,00 kuna od 10. ožujka 2005. do isplate,

- na     5.185,00 kuna od 10. ožujka 2005. do isplate,

- na     7.288,60 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na   58.072,00 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na     1.220,00 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na     1.098,00 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na        732,00 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na   27.350,94 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na        266,84 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na        244,00 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na     4.551,96 kuna od 16. ožujka 2005. do isplate,

- na   51.476,38 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na     1.464,00 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na   16.043,66 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na        366,90 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na     2.382,25 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na 314.272,00 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na     2.440,00 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na     7.686,00 kuna od 16. travnja 2005. do isplate,

- na     1.159,00 kuna od 16. travnja 2005. do isplate, sve u roku od 8 dana.“

2. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku T. L. S. d.d. S., OIB: ... da tuženiku-protutužitelju J. d.d. R., OIB: ... isplati iznos od 10.144.189,39 kuna sa zateznom kamatom koja na iznos od 9.078.946,93 kuna teče od 10. veljače 2006. do isplate, te da mu isplati troškove postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„1. Odbacuje se tužba u dijelu koji glasi:

„Utvrđuje se da je na dan 29. rujna 2004., između ostalog, postojala tražbina tužitelja T. L. S. d.d. S., OIB: ..., prema tuženiku J., R., OIB: ..., u ukupnom iznosu od 489.372,30 kuna (451.106,76 kuna + 38.265,54 kuna = 489.372,30 kuna), od čega iznos od 451.106,76 kuna (113.934,72 kuna + 337.172,04 kuna = 451.106,76 kuna) na ime glavnice, a iznos od 38.265,54 kuna (18.007,75 kuna + 20.257,79 kuna = 38.265,54 kuna) na ime zakonske zatezne kamate na tu glavnicu, i to:

a) na ime neplaćenih računa s naslova glavnice i zakonske zatezne kamate po tim računima u ukupnom iznosu od 131.942,47 kuna (113.934,72 kuna + 18.007,75 kuna = 131.942,47 kuna), od čega iznos od 113.934,72 kuna na ime glavnice, a iznos od 18.007,75 kuna (9,77 kuna + 357,12 kuna + 1.233,28 kuna + 6.508,33 kuna + 9.899,25 kuna = 18.007,75 kuna) na ime zakonskih zateznih kamata po Uredbi o visini stope zatezne kamate koje teku na iznose navedene glavnice koji je dobiven obračunom zakonskih zateznih kamata po Uredbi o visini stope zatezne kamate koje teku na iznose kako slijedi:

- na        267,04 kuna počev od 2. ožujka 2003. do 29. rujna 2004.,

- na   27.765,26 kuna počev od 30. svibnja 2003. do 29. rujna 2004.,

- na   37.206,68 kuna počev od 30. lipnja 2003. do 29. rujna 2004.,

- na   38.911,70 kuna počev od 15. kolovoza 2003. do 29. rujna 2004.,

- na     2.135,00 kuna počev od 15. kolovoza 2003. do 29. rujna 2004.,

- na     7.649,04 kuna počev od 15. kolovoza 2003. do 29. rujna 2004.;

b) na ime neplaćenih računa s naslova glavnice i zakonske zatezne kamate po tim računima u ukupnom iznosu od 357.429,83 kuna (337.172,04 kuna + 20.257,79 kuna = 357.429,83 kuna), od čega iznos od 337.172,04 kuna na ime glavnice, a iznos od 20.257,79 kuna (2.515,44 kuna + 3.989,90 kuna + 13.014,51 kuna + 737,94 kuna = 20.257,79 kuna) na ime zakonskih zateznih kamata po Uredbi o visini stope zatezne kamate koje teku na iznose navedene glavnice koji je dobiven obračunom zakonskih zateznih kamata po Uredbi o visini stope zatezne kamate koje teku na iznose kako slijedi:

- na   44.505,60 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na     7.104,50 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na     3.352,08 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na 298.290,00 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na     9.516,00 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   11.102,00 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        122,00 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   19.259,78 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        872,70 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na     3.412,73 kuna počev od 31. srpnja 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        732,00 kuna počev od 12. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        183,00 kuna počev od 12. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   36.727,66 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   19.858,68 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   22.101,95 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        183,00 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        183,00 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   28.157,05 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        959,47 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na     2.964,84 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na 404.796,00 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   18.483,00 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na   11.346,00 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.,

- na        366,00 kuna počev od 31. kolovoza 2004. do 29. rujna 2004.

II.   Utvrđuje se da je na dan 29. rujna 2004. godine postojala tražbina tuženika J., R.,  OIB: ... prema tužitelju T. L. S. d.d. S., OIB: ... u ukupnom iznosu od 489.372,30 kuna (358.220,99 kuna + 60.737,65 kuna + 66.417,68 kuna + 3.995,98 kuna = 489.372,30 kuna) od čega:

a) na ime glavnice parničnog troška po presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj X P-661/98 od 26. listopada 2000. u iznosu od 358.220,99 kuna,

b) na ime kamate na iznos parničnog troška od u iznosu od 358.220,99 kuna po presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj X P-661/98 od 26. listopada 2000. kroz razdoblje od 26. listopada 2000. do 4. listopada 2001. u iznosu od 60.737,65 kuna,

c) na ime glavnice parničnog troška (troška žalbenog postupka) po presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Gž-409/01 od 5. lipnja 2001. u iznosu od 66.417,68 kuna, te

d) na ime kamate na iznos parničnog troška (troška žalbenog postupka) u iznosu od 66.417,68 kuna po presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu poslovni broj Gž-409/01 od 5. lipnja 2001. kroz razdoblje od 5. lipnja 2001. do 4. listopada 2001. u iznosu od 3.995,98 kuna.

III. a) Vrši se prijeboj (kompenzacija) tražbine tužitelja T. L. S. d.d. S., OIB: ..., prema tuženiku J., R., OIB: ..., specificirane u točki I. izreke, u ukupnom iznosu od 489.372,30 kuna (451.106,76 kuna + 38.265,54 kuna = 489.372,30 kuna), od čega iznos od 451.106,76 kuna na ime glavnice, a iznos od 38.265,54 kuna na ime zakonske zatezne kamate na tu glavnicu, sa tražbinom tuženika J., R., OIB: ..., prema tužitelju T. L. S. d.d. S., OIB: ..., specificirane u točki II. izreke, u ukupnom iznosu od 489.372,30 kuna  (358.220,99 kuna + 60.737,65 kuna + 66.417,68 kuna + 3.995,98 kuna = 489.372,30 kuna), tako da obje navedene tražbine prestaju prijebojem (kompenzacijom), s tim da pravne posljedice prijeboja (kompenzacije) nastupile  29. rujna 2004., kada su se navedene tražbine stranaka srele.“

2. Nalaže se tuženiku J., R.,  OIB: ... platiti tužitelju T. L. S. d.d. S., OIB: ... parnični trošak u iznosu od 1.685.535,20 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. travnja 2018. (dana donošenja presude) sukladno čl. 29. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 (osam) dana.

3. Nalaže se tuženiku J., R., OIB: ... platiti umješaču I. B. d.d. S., OIB: ... parnični trošak u iznosu od 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13. travnja 2018. (dana donošenja presude) sukladno čl. 29. ZOO-a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 8 (osam) dana.

4. Odbija se umješačev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 1.530.125,00 kuna kao neosnovan.“

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Drugostupanjskim rješenjem potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbačena tužba (stavak I. izreke) i u dijelu kojim je obvezan tuženik naknaditi troškove postupka tužitelju u iznosu od 1.685.53,20 kn, a umješaču u iznosu od 100.000,00 kn (stavak II. izreke); odbačena je žalba tužitelja protiv točke 4. izreke prvostupanjskog rješenja (stavak III. izreke); djelomično je odbijena žalba umješača i potvrđeno prvostupanjsko rješenje u dijelu  točke 4. izreke kojim je odbijen zahtjev umješača za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.505.125,00 kn (stavak IV. izreke); djelomično je uvažena žalba umješača i preinačeno je prvostupanjsko rješenje u dijelu točke 4. izreke kojim je odbijen zahtjev umješača za naknadom parničnog troška u iznosu od 25.000,00 kn na način da je naloženo tuženiku naknaditi umješaču daljnji parnični trošak od 25.000,00 kn (stavak V. izreke); a odbijeni su zahtjevi tužitelja i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka (stavak VI. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14–dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud obje nižestupanjske presude preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva, a prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva, a podredno da obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je ujedno podnio reviziju i protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka ne navodeći određeno razloge zbog kojih to rješenje pobija, ali uz prijedlog da revizijski sud pobijano rješenje preinači nalaganjem tužitelju da mu nadoknadi parnične troškove, a podredno da drugostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Tužitelj je u odgovoru na reviziju predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, a podredno je odbiti kao neosnovanu.

 

U odnosu na reviziju protiv presude:

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda ispitana je, u smislu odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju tuženik upire u reviziji, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

              U pravu je revident kada navodi da je prvostupanjski sud u svojoj odluci propustio iznijeti razloge o činjenici koju je tuženik tijekom postupka istaknuo u podnesku od 18. svibnja 2010., izjavivši prijeboj potraživanja iz druge osnove, koja nije predmet protutužbe, čime je počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

Akceptirajući takvu povredu, drugostupanjski je sud, koristeći se ovlaštenjem koje mu u takvoj situaciji daje odredba članka 373.a stavak 2. ZPP, ipak potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Naime, analizirajući sadržaj tuženikova podneska od 18. svibnja 2010. (list 1072-1076 spisa), ali i njegovo postupanje nakon što je u ovom predmetu provedeno financijsko vještačenje radi utvrđivanja međusobnih potraživanja stranaka i osnovanosti prigovora prijeboja, drugostupanjski je sud, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a u vezi članka 219. stavak 1. ZPP, zaključio da tuženik nije dokazao da bi njegov prigovor prebijanja za sporan iznos od 7.977.335,36 kn bio osnovan.

 

Za takav zaključak su dani jasni i dostatni razlozi koje prihvaća i ovaj sud. Bez prijedloga tuženika da vještak u obračun međusobnih potraživanja stranaka uklopi i  predmetno potraživanje, za koje tuženik tvrdi da je bilo predmet sudske nagodbe u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-751/2008, sud nije u mogućnosti, jer za to nema stručnog znanja, utvrditi je li tuženikov prigovor prebijanja za taj iznos bio osnovan, pa je pravilan zaključak drugostupanjskog suda o nedokazanoj tvrdnji postojanja tuženikova protupotraživanja u iznosu od 7.977.335,36 kn, neovisno o tome što je tuženik u podnesku od 18. svibnja 2010., kako to ističe u reviziji, predlagao uvid u spis P-751/2008.

 

Predmet spora po tužbi je zahtjev za isplatu troškova usluga priveza, odveza, opskrbe vodom i strujom, ticanja i premještanja tuženikovih brodova u trajektnoj luci, dok je predmet spora po protutužbi zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove, odnosno vraćanje onih iznosa koje je tužitelj od tuženika naplatio na temelju pravomoćne i ovršne isprave koja je naknadno otpala.

 

              Polazeći od toga:

-da je presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-661/98 od 26. listopada 2000. tuženiku bilo naloženo s osnove usluga priveza, odvoza, opskrbe vodom i strujom, ticanja i premještanja brodova, platiti tužitelju iznos od 4.174.328,39 kn s kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, zatezne kamate na iznos od 150.000,00 kn od 15. listopada 1996. do 28. srpnja 1999. te nadoknaditi parnične troškove tužitelju u iznosu od 358.220,99 kn, a umješaču na strani tužitelja u iznosu od 51.292,50 kn,

-da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-409/01-2 od 5. lipnja 2001. ta presuda potvrđena,

-da je protiv te presude tuženik 18. srpnja 2001. podnio reviziju,

-da se tužitelj u ovršnom predmetu broj Ovr-1054/01 4. listopada 2001. u cijelosti namirio po pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-661/98 od 26. listopada 2000.,

-da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, rješenjem poslovni broj Rev-117/03-2 od 16. prosinca 2003., ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-409/01-2 od 5. lipnja 2001. i presudu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-661/98 od 26. listopada 2000. i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, koji predmet je nastavljen pod brojem P-669/04,

-da je u predmetu P-669/04 tužitelj povukao tužbu (navodeći da nema pravni interes za daljnje vođenje parnice budući se u cijelosti naplatio), na koje povlačenje je tuženik pristao, što je sud utvrdio rješenjem od 7. rujna 2004.,

-da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-1406/20004 od 9. ožujka 2016. utvrđeno da je bila osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku sve do njezine naplate na novčanim sredstvima tuženika u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-1054/01 na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1054/01 od 27. kolovoza 2001. te da je naplatom tražbine u tom postupku prestala tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.174.328,39 kn s kamatama prema pojedinim računima, tražbina tuženika s osnove zateznih kamata na iznos od 150.000,00 kn za razdoblje od 15. listopada 1996. do 29. srpnja 1999., a ujedno je utvrđeno da nije nastao i da stoga ne postoji obveznopravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg bi tužitelj trebao navedene naplaćene iznose (na ime glavnice i zateznih kamata) vratiti tuženiku,

-da je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje da je bila osnovana tužiteljeva tražbina prema tuženiku sve do njezine naplate na novčanim sredstvima tuženika u ovršnom predmetu broj Ovr-1054/01 te da je naplatom tražbine naknade parničnog troška u iznosu od 358.220,99 kn  s kamatama, troška žalbenog postupka u iznosu od 66.417,68 kn s kamatama te troška ovršnog postupka u iznosu od 61.268,80 kn s kamatama, odnosno za utvrđenje da nije nastao i da stoga ne postoji obveznopravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg bi tužitelj trebao naprijed navedene naplaćene iznose (na ime parničnog, žalbenog i ovršnog troška s kamatama) vratiti tuženiku,

-da je tuženik 29. rujna 2004. podnio protutužbu za isplatu iznosa od 10.144.189,39 kn s kamatama koje na iznos od 9.078.946,93 kn teku od 10. veljače 2006. do isplate, s time da je prihvativši sve tužiteljeve račune koji su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva 3. veljače 2005. istaknuo i materijalnopravni prijeboj svoje tražbine s osnove stjecanja bez osnove s tražbinom tužitelja,

-da su se tražbine stranaka srele 29. rujna 2004., na koji dan je dospjelo potraživanje tužitelja iznosilo 1.096.041,36 kn, dok je dospjelo potraživanje tuženika iznosilo 489.372,30 kn,

nižestupanjski sudovi zaključuju da je materijalnopravni prigovor prijeboja tuženika utemeljen na stjecanju bez osnove (članak 210. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) osnovan za iznos od 489.372,30 kn (koji se odnosi na troškove parničnog i žalbenog postupka u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-661/98 te troškove ovršnog postupka u predmetu poslovni broj Ovr-1054/01), a koji je tužitelj stekao na temelju pravomoćne i ovršne presude broj P-661/98 koja osnova je kasnije otpala. Time je na dan 29. rujna 2004., kada su se tražbine stranaka srele pa time nastupile i pravne posljedice prijeboja, podmirena tražbina tužitelja u iznosu od 489.372,30 kn, dok je u preostalom iznosu (koji tuženiku nije bio sporan; jer je tijekom postupka prihvatio sve račune tužitelja) prihvaćen tužbeni zahtjev (članak 17. stavak 1. i članak 262. stavak 1. ZOO).

 

              Uvažavajući činjenicu da je tužitelj sva potraživanja prema tuženiku iz ovog parničnog predmeta, na temelju odredbe članka 436. ZOO, Ugovorom od 2. lipnja 2005. prenio na treću osobu (umješača), obvezan je tuženik tražbinu iz tužbe ispuniti umješaču, kao novom vjerovniku.

 

Protutužbeni zahtjev, kojim tuženik zahtjeva isplatu iznosa od 10.144.189,39 k, koji je ostao nakon prebijanja potraživanja stranaka, sudovi odbijaju uz obrazloženje da nije nastao obveznopravni odnos stjecanja bez osnove u odnosu na glavnicu i zatezne kamate koje je tužitelj naplatio od tuženika u ovršnom postupku broj Ovr-1054/01, jer da je, bez obzira na to što osnova po kojoj se tužitelj naplatio kasnije otpala, postojala još jedna osnova za naplatu, a to je pravni posao temeljem kojeg je tužitelj od tuženika stekao iznos od 4.174.328,39 kn s kamatama te iznos zateznih kamata na iznos od 150.000,00 kn za razdoblje od 15. listopada 1996. do 29. srpnja 1999.

 

S obzirom na pravomoćno utvrđenje (koje je potvrđeno i odlukom ovog suda broj Revt-328/11-2 od 2. prosinca 2015.) da nije nastao i da stoga ne postoji obveznopravni odnos stjecanja bez osnove na temelju kojeg bi tužitelj trebao vratiti tuženiku iznose glavnice i zateznih kamata naplaćenih u ovršnom postupku Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1054/01, jer da prijelaz te imovine i nakon ukidne odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-117/03-2  ima svoju osnovu u pravnim poslovima odnosno računima za izvršene usluge opskrbe vodom, prijevoza, odvoza te peljarenja tuženikovih brodova, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da tražbina tužitelja, kao stjecatelja tih iznosa, i dalje postoji.

 

Upravo s obzirom na navedena utvrđenja i shvaćanje koje je ovaj sud već izrazio u naprijed označenoj odluci Revt-328/11-2 od 2. prosinca 2015., neosnovano je opetovano pozivanje tuženika na presude ovog suda broj Rev-112/92 od 29. prosinca 1993., Rev-726/04 od 13. listopada 2004., Rev-316/05 od 26. travnja 2006. i Rev-1789/10 od 21. prosinca 2011., s obzirom da nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, u navedenim predmetima, za razliku od ovog, nije postojao deklaratorni zahtjev stjecatelja da su njegove tražbine bile osnovane sve do naplate te da je prijelaz imovine imao i drugu osnovu (prethodno izložene pravne poslove), koji zahtjev otklanja primjenu instituta stjecanja bez osnove.

 

Tuženik u reviziji ustraje u prigovoru pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja, obrazlažući isti činjenicom da je tužitelj istu izgubio prijenosom potraživanja koje je predmet tužbe na novog vjerovnika (I. b. d.d.), slijedom čega nije ovlašten zahtijevati od tuženika da tražbinu isplati novom vjerovniku, koji se u ovoj parnici umješao na njegovoj strani.

 

Pritom posebno ističe kako tužitelj ugovorom o cesiji od 2. lipnja 2005. nije dobio ovlaštenje voditi (nastaviti) ovaj postupak u korist novog vjerovnika (umješača), već da su se tim ugovorom tužitelj i umješač sporazumjeli da će I. b. d.d., kao novi vjerovnik, stupiti u ovu parnicu umjesto tužitelja kao ustupitelja.

 

Unatoč tome što je I. b. d.d. ugovorom o cesiji od 2. lipnja 2005. (članak 1.4.) ovlaštena stupiti u ovu parnicu umjesto tužitelja, parnica je dovršena između tužitelja (starog vjerovnika) i tuženika, s obzirom na to da se tuženik protivio da novi vjerovnik  stupi u parnicu umjesto tužitelja (članak 192. stavak 3. ZPP).

 

Međutim, nižestupanjski sudovi smatraju da se ugovorne strane ugovora o cesiji, neovisno o postojanju  pisanog sporazuma da će novi vjerovnik stupiti u sudski postupak na mjesto tužitelja kao ustupitelja, mogu sporazumjeti i drugačije, pa da se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja (činjenicu da novi vjerovnik sudjeluje kao umješač u ovoj parnici i podupire zahtjev postavljen na način da se tražbina umjesto tužitelju ispuni njemu) može zaključiti da su tužitelj i umješač suglasni oko toga da tužitelj i dalje bude stranka ovog postupka (koje ovlaštenje mu daje i odredba članka 195. ZPP), a da će se tuženik osloboditi svoje obveze prema njemu podmirenjem tražbine umješaču, kao novom vjerovniku.

 

Imajući na umu sadržaj ugovora o cesiji te dispozicije tužitelja i novog vjerovnika tijekom ove parnice, i ovaj sud prihvaća shvaćanje nižestupanjskih sudova da tužitelj prijenosom tražbine na novog vjerovnika nije izgubio dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, jer iz ugovora o cesiji i dispozicija starog i novog vjerovnika proizlazi pravo (ovlaštenje) tužitelja, kao starog vjerovnika, dovršiti ovu parnicu u odnosu na obvezu tuženika, koja obveza se ima ispuniti novom vjerovniku. Za tuženika je, u odnosu na prijenos potraživanja i njegovu stranačku poziciju u konkretnoj parnici, odlučno samo to da se pravovaljano oslobodi obveze, a te će se obveze, u skladu s odredbom članka 438. stavak 2. ZOO, osloboditi ispunjenjem koje će izvršiti novom vjerovniku (umješaču) na način kako mu je to i naloženo pobijanim odlukama.

 

S tim u vezi treba istaknuti da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj trećoj sjednici (3/20) održanoj 14. rujna 2020., pod brojem: Su-IV-47/2020-7, zauzeo pravno shvaćanje da otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju, osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.

 

Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su tužitelj i novi vjerovnik, nakon neuspjelog pokušaja novog vjerovnika da stupi u parnicu umjesto tužitelja, suglasni da tužitelj dovrši ovu parnicu, a da tuženik koji je obaviješten o prijenosu tražbine obvezu ispuni novom vjerovniku, onda je shvaćanje sudova o neosnovanosti prigovora pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja u ovom sporu pravilno i u skladu s naprijed citiranim pravnim shvaćanjem ovog suda.

 

Kako, dakle, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP, odbiti reviziju tuženika protiv pobijane presude i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

 

Odlučujući o dopuštenosti revizije podnesene protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka treba istaknuti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom postupak iz odredbe članka 400. stavka 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba članka 400. stavka 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (članak 151. stavak 1. ZPP) te da odluka o troškovima parničnog postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe članka 400. stavka 1. ZPP.

 

Zbog navedenog je, na temelju odredbe članka 392.b stavak 1. ZPP u vezi s člankom 400. stavak 1. i stavak 3. ZPP, revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena, pa je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.