- 1 -              Rev 267/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 267/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Š. iz S., G., OIB ..., koju zastupa punomoćnik A. Ž., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ž. i p. d.o.o. u Z., Pisarnica Z., protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Z. županije, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica A. K.-N. odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. K.-N. i N. K. u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1412/19-2 od 24. rujna 2019., kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-57/19 od 31. srpnja 2019., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o prestanku ugovora o radu od 11.02.2019.g. broj ..., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao;

2. Utvrđuje se da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima medicinske sestre/tehničara u timu T1 u sjedištu Poslodavca u Z.;

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto medicinske sestre/tehničara u timu T1 u sjedištu Poslodavca u Z. koju potvrdu će u protivnom zamijeniti ova presuda;

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao, na radno mjesto medicinske sestre/tehničara u timu T1 u sjedištu Poslodavca u Z., u roku od 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od donošenja presude do isplate.“

 

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka tuženika o prestanku ugovora o radu od 11.02.2019.g. broj ..., te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao dana 11.02.2019.g. već da prestaje dana 08.02.2020.g;

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao, na radno mjesto medicinske sestre/tehničara u timu T1 u sjedištu Poslodavca u Z., u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od donošenja presude do isplate.“

 

III Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju tužiteljice i presudu suda drugog stupnja i suda prvog stupnja preinačiti i u cijelosti prihvatiti glavni zahtjev, podredno eventualni tužbeni zahtjev te tužiteljici dosuditi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava revizije. Podredno, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Prema odredbi čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje nedopuštenom odluku tuženika o prestanku ugovora o radu od 11. veljače 2019., utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, utvrđenje da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme na poslovima medicinske sestre tehničara u timu T1 u sjedištu poslodavca u Z., zahtjev za vraćanje tužiteljice na posao na radno mjesto medicinske sestre tehničara u timu T1 u sjedištu poslodavca u Z. Također, podredno, predmet spora je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje nezakonitosti navedene odluke te utvrđenje da tužiteljici nije prestao radni odnos 11. veljače 2019. već da radni odnos prestaje 8. veljače 2020. te slijedom toga zahtjev  tuženiku da vrati tužiteljicu na radno mjesto do navedenog nadnevka kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

              Suprotno navodima iz revizije u postupku pred sudovima nižeg stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, ne postoji proturječnost između obrazloženja presude suda drugog stupnja i iskaza danih tijekom postupka. Revizijski razlozi u svojoj biti predstavljaju prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja odnosno pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Tijekom postupka koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica sklopila ugovor o radu na određeno vrijeme radi zamjene radnice M. M. koja je privremeno premještena na drugo radno mjesto, a najkasnije do 8. veljače 2018. odnosno do 8. veljače 2020., kako je to ugovoreno aneksom ugovora od 8. veljače 2018.,

 

              - da je M. M. bila premještena na drugo radno mjesto, a naknadno da je ista sklopila i dodatak ugovora o radu kojim se mijenja njeno radno mjesto te je određeno da će radnica obavljati poslove medicinske sestre/tehničara na prijavno dojavnoj jedinici na neodređeno vrijeme,

 

              - da je tužiteljica sudjelovala u javnom natječaju koji je raspisan upravo za upražnjeno radno mjesto ali da je na istom primljena kandidatkinja koja je ostvarila bolji rezultat.

 

              Na temelju navedenih činjenica sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              Suprotno revizijskim navodima pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo te su neosnovani navodi u reviziji.

 

              Iz opširnih navoda tužbe, te navoda tijekom postupka, proizlazi da tužiteljica smatra da je gore navedeni ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen suprotno odredbi čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR), slijedom čega bi na temelju odredbe čl. 12. st. 7. ZR valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev, obzirom da navedena odredba propisuje da ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme.

 

              Naime, čl. 2. Ugovora o radu i Dodatka ugovora o radu, ugovoreno je da se radnica zapošljava na poslove medicinske sestre - tehničara u timu T1 u sjedištu poslodavca u Z., kao i svim ostalim organizacijskim jedinicama u kojima poslodavac obavlja svoju djelatnost, a ugovor se sklapa na određeno vrijeme radi zamjene radnice i to M. M., medicinske sestre u timu T1 u sjedištu poslodavca, koja je privremeno premještena na radno mjesto medicinske sestre/tehničara na prijavno dojavnoj jedinici, pri čemu ovaj ugovor traje do povratka mijenjane radnice na svoje mjesto u timu T1, a najkasnije do 8. veljače 2020.

 

              Suprotno navodima iz revizije ovakav ugovor o radu nije protivan odredbi čl. 12. st. 1. ZR jer je iz provedenog postupka jasno da je ugovor o radu sklopljen, iznimno, na određeno vrijeme, te da je prestanak unaprijed utvrđen krajnjim rokom odnosno radi zamjene radnice M. M. na radno mjesto medicinske sestre u timu T1 u sjedištu poslodavca u Z., a koja je privremeno premještena na drugo radno mjesto.

 

              Obzirom na utvrđenu činjenicu da je M. M. primljena na radno mjesto na kojem je bila u zamjeni, te obzirom na činjenicu da je zbog toga raspisan natječaj za prijem druge radnice, te da je druga radnica primljena na to radno mjesto, logično je i uvjerljivo da je time nastupio uvjet ugovoren ugovorom, a u skladu s odredbom čl. 12. st. 1. ZR.

 

              U ovom slučaju ne radi se o zamjeni privremeno nenazočnog radnika iz odredbe čl. 12. st. 3. ZR, kako to pogrešno tvrdi tužiteljica u svojoj reviziji, u kojem slučaju se smije sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme duže od tri godine, već se radi o slučaju kada se za razdoblje kraće od tri godine sklapa ugovor o radu na određeno vrijeme do unaprijed određenog roka odnosno nastupanjem određenog događaja.

 

              Iz utvrđenog činjeničnog stanja jasno je da je svrha ugovora o radu na određeno vrijeme bilo osiguranje obavljanja poslova na radnom mjestu medicinske sestre u timu T1 u sjedištu poslodavca u Z., a nebitno je je li se radilo o radnici M. M. koja je prethodno obavljala taj posao ili nekom trećem. Bitno je da je izborom novog radnika za to radno mjesto, zbog činjenice što je radnica M. M. primljena na drugo radno mjesto kod poslodavca, nastupio događaj kojim poslodavcu prestaje potreba za radom na određeno vrijeme, a što je propisano ugovorom, slijedom čega je i po samom ugovoru prestao ugovor o radu tužiteljici, bez potrebe donošenja rješenja.

 

              Dakle, obzirom da je sklapanje ugovora i nastup određenog događaja ostvaren u skladu s odredbama ZR to je tužiteljici prestao ugovor o radu na određeno vrijeme, slijedom čega nisu osnovani njeni zahtjevi kako glavni tako i eventualni, obzirom da ugovor o radu na određeno vrijeme tužiteljice nije sklopljen protivno odredbama zakona pa nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 12. st. 7. ZR.

 

              Slijedom navedenog pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.