1              Poslovni broj: 1 UsI-813/2020-12

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 UsI-813/2020-12

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljica 1. D. D. iz R., … i 2. D. D. iz R., …, obje zastupane po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Č. i p. d.o.o., u P., …, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu (ranije: Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u Pazinu), Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, radi uklanjanja građevine, 3. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže poništenje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Područne jedinice u Pazinu (sada: Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, Ispostave u Pazinu), KLASA: UP/I-362-02/20-02/510, URBROJ: 443-02-02-19/9-20-1 od 29. svibnja 2020.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadu troškova ovog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/20-02/510, URBROJ: 443-02-02-19/9-20-1 od 29. svibnja 2020. naređeno je tužiteljicama, kao investitoricama i suvlasnicama, da u roku od 15 dana od dana zaprimanja tog rješenja uklone, konstruktivno izgrađene stambene zgrade katnosti Pr+I kat, tlocrtnih dimenzija 10,00 m x 5,00 m, dvostrešnog krova, pokrova-kupa kanalica zajedno s natkrivenim ulaznim trijemom tlocrtnih dimenzija 10,00 m x 3,00 m, sve izvedeno na zgr. k.č. … i …, obje k.o. R., bez građevinske dozvole, izvan građevinskog područja. Postavljanjem službenog znaka obustavljeno je daljnje građenje, a tužiteljice su upozorene na posljedice ukoliko ne postupe po navedenom rješenju.

 

Tužiteljice su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijele tužbu ovom Sudu. Tužiteljice svojim navodima u tužbi ne osporavaju da je na navedenoj čestici izgrađena stambena građevina, dimenzija i izgleda kako je to detaljno opisano u izreci osporavanog rješenja. Međutim, u tužbi tvrde, u bitnome, da nigdje nije obrazloženo na temelju čega je tuženik utvrdio da bi one bile investitor predmetne građevine, a niti obrazlaže kako je utvrdio da bi one bile vlasnice. Nadalje ističu kako smatraju da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti odredbe Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20, dalje: Pravilnik) te u svezi s time pojašnjavaju kako nije jasno zašto se tuženik u osporavanom rješenju ne poziva na Pravilnik i ne navodi razloge radi kojih se Pravilnik u ovom slučaju ne bi primjenjivao, već samo navodi i nabraja zakonske odredbe Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19 i 125/19, dalje: ZG) i Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj 115/18, dalje: ZDI), a kojima ne pobija tvrdnje tužiteljica. Navode da tuženik prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja nije utvrdio da li sagrađena građevina podliježe drugim propisima, odnosno da li se možda radi o građevini za koju nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu, odnosno može li se na tu građevinu primijeniti Pravilnik. Također navode da tuženik nije dostavio dokaz da im je uručen poziv za očitovanje na zapisnik o inspekcijskog pregledu od 11. svibnja 2020., a pored toga ukazuju kako im je ostavljen rok od samo dva dana za očitovanje, što da je u suprotnosti s načelom razmjernosti i načelom pomoći stranci. Nadalje ističu kako tuženik u upravnom postupku nije utvrdio da je jedan dio predmetne zgrade legaliziran. Slijedom navedenog, u tužbenom zahtjevu predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te da sam riješi predmetnu upravnu stvar, odnosno podredno da vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u cijelosti kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              U tijeku spora održana je rasprava dana 2. veljače 2021. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužiteljica, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan. Rasprava je na temelju odredbe čl. 37. st. 3. ZUS u svezi s čl. 39. st. 2. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

 

              Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu.

 

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

 

Čl. 106. st. 1. spomenutog ZG, koji je bio na snazi u vrijeme inspekcijskog nadzora, propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako tim Zakonom ili propisom donesenim na temelju tog Zakona nije drukčije propisano. U st. 2. istog članka propisano je da investitor može na vlastitu odgovornost i rizik pristupiti građenju na temelju izvršne građevinske dozvole.

 

Čl. 128. st. 1. ZG propisano je da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole.

 

Čl. 1. st. 2. spomenutog Pravilnika, koji je bio na snazi u vrijeme inspekcijskog nadzora, propisano je da su u projektiranju i građenju građevina te izvođenju radova iz st. 1. tog članka (jednostavnih građevina i radova) investitor, projektant i izvođač dužni pridržavati se svih propisa i pravila struke koji se odnose na njihovo građenje te se iste ne smiju projektirati, graditi, odnosno izvoditi ako je to zabranjeno prostornim planom ili na drugi način protivno prostornom planu. U st. 3. istog članka propisano je da se iznimno od st. 2. tog članka protivno prostornom planu može bez građevinske dozvole i glavnog projekta na građevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te zgrade graditi cisterna za vodu i septička jama zapremine do 27 m3, te sustav sunčanih kolektora, odnosno fotonaponskih modula u svrhu proizvodnje toplinske, odnosno električne energije bez mogućnosti predaje u mrežu, osim u nacionalnom parku i parku prirode. U st. 4. istog članka propisano je da se iznimno od st. 2. tog članka protivno prostornom planu može  izraditi glavni projekt za: 1. završavanje nezavršene zgrade, odnosno nezavršenog dijela zgrade, stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti, za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju u okviru ozakonjenih gabarita te za izvođenje na istoj fasade i ravnog, kosog ili zaobljenog krova bez nadozida i 2. rekonstrukciju zgrade stambene namjene, poslovne namjene koja nije proizvodna ili namijenjena za obavljanje isključivo poljoprivredne djelatnosti koja je ozakonjena kao završena sa ravnim krovom, a koja se rekonstrukcija sastoji u izvođenju kosog ili zaobljenog krova bez nadozida.

 

Čl. 103. st. 3. ZDI propisano je da kada građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće inspekcijske mjere u skladu s tim Zakonom.

 

Odredbom čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

 

U konkretnom slučaju radi se o stambenoj građevini za čiju gradnju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu sukladno citiranom čl. 106. ZG, jer takva zgrada nije obuhvaćena niti jednom odredbom navedenog Pravilnika, pa se stoga ista ne može graditi bez građevinske dozvole. Pored toga, radi se o zgradi koja je izgrađena na čestici koja se nalazi izvan građevinskog područja, dakle na području na kojem prema prostornom planu niti nije planirana gradnja, pa je na toj čestici dopušteno izvoditi samo radove koji su taksativno navedeni u citiranom čl. 1. st. 3. i 4. Pravilnika i to pod uvjetom da se na terenu nalazi osnovna zakonito izgrađena zgrada, a koje u konkretnom slučaju nema.

 

Nadalje, u odnosu na navode tužiteljica da nigdje nije obrazloženo na temelju čega je tuženik utvrdio da bi one bile vlasnice ili investitor predmetne gradnje, navodi se da je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno da se u istome nalazi vlasnički list za predmetnu česticu iz kojeg slijedi da su tužiteljice vlasnice te čestice svaka u ½ dijela, a prema citiranom čl. 113. st. 1. t. 1. ZDI inspekcijska mjera uklanjanja građevine može se izreći investitoru ili vlasniku.

 

U odnosu na navode tužiteljica da im tuženik nije dostavio dokaz da im je uručen poziv za očitovanje navodi se da je uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno da se u istome nalazi poziv za očitovanje na zapisnik o inspekcijskom pregledu od 11. svibnja 2020. i povratnice iz kojih je razvidno da su tužiteljice uredno zaprimile taj poziv dana 15. i 18. svibnja 2020., te je nadalje iz tog poziva razvidno da im je ostavljen rok od osam dana da se očituju, a ne rok od dva dana kako to tvrde tužiteljice.

 

Nadalje, u odnosu na navode tužiteljica da je dio predmetne građevine legaliziran, navodi se da tužiteljice u tijeku upravnog postupka i ovog spora nisu dostavile niti jedan dokaz koji bi išao u prilog tim njihovim navodima.  

 

Slijedom svega navedenoga, tužiteljice nisu mogle izgraditi opisanu građevinu pa je stoga tuženik zakonito donio osporavano rješenje na temelju citiranog čl. 103. st. 3. ZDI. Stoga je na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

 

Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

U Rijeci 3. veljače 2021.

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Vesna Perić, v.r.