- 1 -              U-zpz 23/2017-7

Broj: U-zpz 23/2017-7

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća u upravnom sporu tužitelja P. l. d.d. P., OIB: …, (kao pravni sljednik I. U. d.d. U., OIB:…) kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u P., protiv tuženika ministarstva, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, radi naplate koncesijske naknade, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-114/2016 od 12. svibnja 2017. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-534/15 od 31. listopada 2016., na sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci broj UsI-534/15 od 31. listopada 2016. poništeno je rješenje tuženika Klasa: UP/II-471-02/13-01/353, Urbroj: 513-04/14-2 od 19. prosinca 2014. i rješenje ministarstva, Klasa: UP/I-042-01/12-01/15, Urbroj: 513-05-00/13-13 od 19. veljače 2013. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje.

Rješenjem ministarstva Klasa: UP/I-042-01/12-01/15, Urbroj: 513-05-00/13-13 od 19. veljače 2013. tužitelju je utvrđena: a) naknada za koncesiju za korištenje pomorskog dobra za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. i to na lokaciji U. u iznosu od 402.231,82 kn te na lokaciji B. u iznosu 21.545,00 kn, sve s pripadajućim kamatama; b) naknadu za koncesiju za korištenje pomorskog dobra za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. na lokaciji U. u iznosu od 440.471,97 kn te na lokaciji B. u iznosu 21.545,00 kn, sve s pripadajućim kamatama; c) naknada za koncesiju za korištenje pomorskog dobra za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 15. kolovoza 2011. i to na lokaciji U. u iznosu od 429.813,30 kn te na lokaciji B. u iznosu od 13.455,48 kn, sve s pripadajućim kamatama; naknada za nepravovremeno plaćenu koncesijsku naknadu za korištenje pomorskog dobra po ugovoru o koncesiji … za razdoblje od 16. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2011. u iznosu od 163.157,51 kn s pripadajućim kamatama, te nepravovremeno plaćenu koncesijsku naknadu za korištenje pomorskog dobra po Ugovoru o koncesiji … za razdoblje od 16. kolovoza 2011. do 31. prosinca 2011. u iznosu od 8.641,96 kn s pripadajućim kamatama; d) za 2011. - naknada za koncesiju za turistička zemljišta - kampove U. u iznosu 1.695,402,40 kn, kampove B. u iznosu 154.377,02 kn, ostalo Grad U. u iznosu 1.115.127,64 kn, ostalo Grad B. u iznosu 202.288,00 kn; e) za 2012. - naknada za koncesiju za turistička zemljišta - kampove U. u iznosu 1.425,279,50 kn, kampove B. u iznosu138.279,0o kn i za ostalo Grad U. u iznosu 834.137,00 kn.

Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-471-02/13-01/353, Urbroj: 513-04/14-2 od 19. prosinca 2014., odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana.

Protiv presude Upravnog suda u Rijeci broj UsI-534/15 od 31. listopada 2016. kojom su navedena rješenja poništena, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud prihvati zahtjev te preinači pobijanu presudu Upravnog suda u Rijeci.

Tužitelj u odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude isti osporava u cijelosti i predlaže odbaciti, podredno odbiti, podneseni zahtjev.

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude nije osnovan.

Prema odredbi čl. 78. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZUS) zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama, pri čemu ovaj izvanredni pravni lijek može podnijeti na inicijativu stranke u upravnom sporu, ali i po službenoj dužnosti. U smislu odredbe čl. 78. st. 1. ZUS stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne sudske odluke upravnog suda ili Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.

U smislu odredbe čl. 78. st. 6. ZUS pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

Predmet spora kod upravnih tijela je naplata koncesijske naknade za korištenje pomorskog dobra, morske plaže A. L. G., hotel A., A. F., hotel S., hotel U., T. P., hotel K., hotel A., T. K., T. S. M. i A. S., bez ugovora o koncesiji. Sporno je prema navodima zahtjeva je li tužitelj u obvezi platiti koncesijsku naknadu za gospodarsko korištenje pomorskog dobra, iako nije zaključen ugovor o koncesiji.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. siječnja 2008. do 15. kolovoza 2011. za obavljanje ugostiteljske djelatnosti koristio pomorsko dobro, a da u navedenom razdoblju nije imao sklopljen ugovor o koncesiji za korištenje tog pomorskog dobra. Nadalje je utvrđeno da je tuženik proveo financijski nadzor zakonitosti, pravilnosti i pravodobnosti obračuna, prijava i uplata naknade za koncesije na pomorskom dobru za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 15. kolovoza 2011. i da je prvostupanjskim rješenjem upravnog tijela tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade za koncesiju na pomorskom dobru, kao i obveza plaćanja kamata zbog nepravodobne uplate naknade za koncesiju za sporno razdoblje.

Upravni sud u Rijeci u pobijanoj presudi izražava pravno shvaćanje da obveza plaćanja koncesijske naknade nastaje tek sklapanjem ugovora o koncesiji, pa kako tužitelj u spornom razdoblju nije imao sklopljen ugovor o koncesiji, tuženik mu za to razdoblje nije mogao naložiti plaćanje koncesijske naknade.

Ovaj sud u cijelosti prihvaća izloženo pravno shvaćanje. Odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09 i 123/11 - dalje: ZPDML) propisano da se za osobnu uporabu ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra može u zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija. Nadalje, odredbom čl. 16. ZPDML propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće uporabe i daje na posebnu uporabu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta te prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Također je navedenom odredbom ZPDML određeno da opseg i uvjeti posebne uporabe ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra se uređuju odlukom ili ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ZPDML i propisa donesenih na temelju ZPDML. Odredbom čl. 25. ZPDML propisano je da se na osnovi odluke o koncesiji sklapa ugovor o koncesiji između davatelja koncesije i ovlaštenika te se utvrđuju svi uvjeti u vezi trajanja koncesije i drugih prava i obveza davatelja ovlaštenika koncesije.

Prema odredbi čl. 26. st. 4. i 5. Zakona o koncesijama ("Narodne novine", broj 125/08) ugovor o koncesiji sastavlja se u pisanom obliku koji potpisuje ovlaštena osoba davatelja koncesije i odabrani najpovoljniji ponuditelj, a potpisivanjem ugovora o koncesiji koncesionar stječe pravo i preuzima obvezu obavljanja djelatnosti iz ugovora o koncesiji. Člankom 28. st. 1. Zakona o koncesiji propisano je da je koncesionar dužan plaćati novčanu naknadu za koncesiju u iznosu i na način kako je to uređeno ugovorom o koncesiji, osim ako plaćanje za koncesiju nije ekonomski opravdano.

Stoga nema mogućnosti naplate koncesijske naknade u slučaju nepostojanja ugovora o koncesiji i nije moguće primijeniti odredbu čl. 2., čl. 10. st. 2. i čl. 16. st. 5. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 i 73/13). Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je izrazio nizu svojih odluka, primjerice U-zpz 31/2017-9 od 8. siječnja 2020., U-zpz 9/2019-5 od 11. veljače 2020. te U-zpz-2/2017 od 20. svibnja 2020.

S obzirom na sve navedeno, valjalo je, na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 3. veljače 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.