Poslovni broj: 8 Gž-11/2021-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sutkinji Jositi Begović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. plus d.o.o., iz R., OIB…, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva V. i partneri d.o.o. iz R. protiv tuženika R. T. iz O., OIB…., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G. L. i M. R. iz R., radi naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude bez održavanja ročišta Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, br. Povrv-315/2020-10 od 25. kolovoza 2020., 3. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I Žalba se odbija kao neosnovana i presuda bez održavanja ročišta Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, br. Povrv-315/2020-10 od 25. kolovoza 2020. se potvrđuje.

 

II Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove žalbe.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik M. D. Š. iz R., posl. br. Ovrv-3670/2019 od 30. prosinca 2019. i tužbeni je zahtjev odbijen, te je odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik nakadi troškove.

 

Razlog donošenja presude bez održavanja ročišta kojom je ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev je taj što je tuženik podmirio dugovanje i to glavnicu od 250,00 kuna i prije donošenja rješenja o ovrsi (a nakon podnošenja prijedloga za ovrhu), a kamatu (uplatom 5,00 kuna) nakon što je rješenje o ovrsi povodom prigovora tuženika (tada ovršenika) stavljeno izvan snage, a tužitelj priznao da je tuženik podmirio glavnicu, ali ne i kamatu od 2,62 kune, te ustrajao u isplati kamate te ovršnih i parničnih troškova, a u ostalom dijelu povukao tužbu, na koje povlačenje tuženik nije pristao.

 

Pravovremenom i dopuštenom žalbom ovu presudu u cijelosti pobija tužitelj i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka izričito navodeći da činjenice nisu sporne, da je predmet vrlo jednostavan i jasan, da takvo mišljenje dijeli i Visoki trgovački sud u Zagrebu što je obrazložio u predmetu Pž-6865/2017, te da tužitelju pripada pravo na parnični trošak čak i da je tuženik uz glavnicu i zateznu kamatu podmirio ovršni trošak, a to da je potvrdio Županijski sud u Zagrebu u svojoj odluci od 28.12020., posl.br. Gž-3863/2018, pa slijedom toga predlaže da naslovni (dakle drugostupanjski) sud donese presudu kojom će, pod točkom I. održati na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je donio javni bilježnik M. D. Š. iz R. br. Ovrv-3671/2019 od 30. prosinca 2019, te naložiti tuženiku da isplati tužitelju nastali parnični trošak u iznosu od 275,38 kn zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a u roku od 15 dana, pod toč. II. naložiti tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 725,00 kuna (jednokratna nagrada u iznosu od 500,00 kuna + PDV u iznosu od 125,00 kuna te sudska pristojba na presudu od 100,00 kuna), te pod toč. III. naložiti tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 350,00 kuna.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Pravilno je prvostupanjski sud ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te tužbeni zahtjev odbio budući je tuženik podmirio dugovanje tužitelju i to glavnicu od 250,00 kuna i kamatu od 2,62 kune. Kako nakon plaćanja nije došlo niti do povlačenja tužbe, jer tuženik nije na to pristao, a niti do odricanja od tužbenog zahtjeva, što je bilo na dispoziciji tužitelja, prvostupanjski sud nije mogao nego donijeti odluku kojom ukida platni nalog i tužbeni zahtjev odbija, budući utužene tražbine više nema. A kod takve odluke o troškovima sud odlučuje na temelju odredbe članka 154., pa je primjenjujući tu odredbu prvostupanjski sud pravilno odlučio odbiti zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove postupka.

 

Da je došlo do povlačenja tužbe, što je onemogućio tuženik, ili do odricanja od tužbenog zahtjeva, što je bilo na dispoziciji tužitelju, i samo njemu, o troškovima bi prvostupanjski sud odlučivao na temelju članka 158. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i tada bi  tužitelj imao pravo na naknadu troškova postupka, kako to pravilno obrazlaže prvostupanjski sud. Tužitelj ne samo da se nije odrekao tužbenog zahtjeva, nego i u žalbi ustraje u donošenju presude kojom će se platni nalog održati na snazi. Odluke na koje se poziva tužitelj u žalbi, odluke su drugostupanjskih sudova, kao što je i ovaj, te ne vezuju ovaj sud, ali također valja ukazati da se te odluke odnose na troškove (a ne meritum spora), te da je u oba slučaja bila riječ o povlačenju, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe.

 

Slijedom navedenog žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u točki I izreke na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, a kako tužitelj s žalbom nije uspio to je valjalo odbiti njegov zahtjev da mu tuženik naknadi troškove žalbe (točka II izreke).

 

Dubrovnik, 3. veljače 2021.

 

Sutkinja:

 

Josita Begović