- 1 -              U-zpz 7/2019-11

 

 

 

 

 

Broj: U-zpz 7/2019-11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća te Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, O., protiv tuženika Ministarstva, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. P. A., S. R., R., Republika Austrija, kojega zastupa opunomoćenik B. I., odvjetnik u Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-22/2019-2 od 4. ožujka 2019., protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4128/17-5 od 8. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj UsI-768/17-11 od 13. listopada 2017., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti se usvaja, preinačava se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4128/17-5 od 8. lipnja 2018. i presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-768/17-11 od 13. listopada 2017. i sudi:

 

Poništava se rješenje Ministarstva, Klasa: UP/II-942-01/15-01/406, Urbroj: 514-04-02-01-01-17-03 od 28. ožujka 2017.

 

Oglašava se ništavim djelomično rješenje Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, Ispostave V., Klasa: UP/I-943-01/14-01/13 Urbroj: 2158-15-05/1-15-21 od 21. svibnja 2015. i predmet se vraća nadležnom upravnom tijelu Osječko-baranjske županije na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4128/17-5 od 8. lipnja 2018., odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-768/17-11 od 13. listopada 2017.

 

Presudom Upravnog suda u Osijeku poslovni broj UsI-768/17-11 od 13. listopada 2017., odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Klasa: UP/II-942-01/15-01/406, Urbroj: 514-04-02-01-01-17-03 od 28. ožujka 2017. i oglašavanje ništavim djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, Ispostave V., Klasa: UP/I-943-01/14-01/13, Urbroj: 2158-15-05/1-15-21 od 21. svibnja 2015.

 

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-942-01/15-01/406, Urbroj: 514-04-02-01-01-17-03 od 28. ožujka 2017., odbijena je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, Ispostave V., Klasa: UP/I-943-01/14-01/13, Urbroj: 2158-15-05/1-15-21 od 21. svibnja 2015.

 

Djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službe za imovinskopravne poslove, Ispostave V., Klasa: UP/I-943-01/14-01/13, Urbroj: 2158-15-05/1-15-21 od 21. svibnja 2015. odlučeno je da se ovlašteniku naknade G. P. A., rođenom ..., iz Austrije, S. R., R., OIB: …, daju (vraćaju) u vlasništvo nekretnine označene kao: 1. stare k.č. … šuma, k.č. … kuća, k.č. … oranica, k.č. … šuma upisane u povijesni z.k. ul. … k.o. N., što odgovara  kč. … šuma 3 klase k.o. N., k.č. … šuma 3 klase k.o. N., kč. … trstik 2 klase k.o. N. i  kč. … šuma 3 klase k.o. N.; 2. stare k.č. … šuma, k.č. … šuma, k.č. … šuma, k.č. … šuma, k.č. … pašnjak, k.č. … pašnjak, k.č. … močvara, k.č. … šuma, k.č. … pašnjak i k.č. … pašnjak upisane u povijesni z.k. ul. … k.o. N. što odgovara kč. … šuma 3 klase k.o. N. (točka I. izreke), utvrđeno je da je obveznik naknade Republika Hrvatska (točka II. izreke), određeno je da će zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Valpovu po pravomoćnosti toga rješenja izvršiti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist ovlaštenika naknade (točka III. izreke) te je utvrđeno da svaka stranka snosi svoje troškove (točka IV. izreke).

 

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske zahtjev za izvanredno preispitivanje zbog povrede zakon. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev i preinači presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske na način da usvoji žalbu tužitelja i preinači presudu Upravnog suda u Osijeku na način da usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje Ministarstva i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, podredno ukine presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

 

Zainteresirana osoba G. P. A. je odgovorio na zahtjev DORH-a. U bitnom osporava navode zahtjeva i predlaže zahtjev odbiti kao neosnovan.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti presude je osnovan.

 

Sukladno odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS) pobijana presuda ispitana je samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje ove presude.

 

Prvostupanjsko javnopravno tijelo je predmetnim prvostupanjskim djelomičnim rješenjem zainteresiranoj osobi, nasljedniku prijašnjeg vlasnika, dalo u vlasništvo naprijed navedene nekretnine.

 

DORH smatra da su nižestupanjski sudovi povrijedili odredbu čl. 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) i tvrdi da je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima (Sporazum o reparacijama Njemačke, o uspostavi međusavezničke agencije za reparacije i o povratu monetarnog zlata sklopljen u Parizu 14. siječnja 1946.; Objava uz Protokol o završetku okupacijskog režima u Saveznoj Republici Njemačkoj od 23. listopada 1954.; Ugovor o reguliranju pitanja proizašlih iz rata i okupacije /u verziji promijenjenoj u skladu sa Aneksom IV Protokola o završetku okupacijskog režima u Saveznoj Republici Njemačkoj potpisanog u Parizu dana 23. listopada 1954./; Sporazum između Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije i Vlade Savezne Republike Njemačke o reguliranju zahtjeva za odštetu za restitucije koje se nisu mogle ostvariti  iz zahtjeva protiv njemačke obračunske kase /Službeni list FNRJ – Međunarodni ugovori, broj 14/1956/).

 

Pitanje je li naknada za oduzetu imovinu njemačkih državljana riješena predmetnim međudržavnim ugovorima u smislu čl. 10. st. 1. Zakona o naknadi, kako to tvrdi DORH, a što je protivno shvaćanju Vrhovnog suda prema kojem pitanje naknade njemačkim državljanima za oduzetu imovinu nije riješeno međudržavnim sporazumima (presude broj Uzz 8/10 od 28. studenoga 2013., Uzz 28/10 od 28. studenoga 2013. i Uzz 13/10 od 11. veljače 2015.), nije relevantno u ovoj upravnoj stvari s obzirom da je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je prijašnjem vlasniku R. C. N. E., imovina oduzeta kao jugoslavenskom državljaninu i da je 11. rujna 1947. postao austrijski državljanin, odnosno nije utvrđeno da je u trenutku oduzimanja ili kasnije imao njemačko državljanstvo. Stoga nižestupanjski sudovi nisu povrijedili odredbu čl. 10. Zakona o naknadi.

 

DORH smatra da su nižestupanjski sudovi povrijedili zakon jer je suprotno odredbi čl. 55. toč. 2. Zakona o naknadi u vezi sa Zakonom o vodama ("Narodne novine" broj 107/95 – dalje: ZV/1995), odnosno Zakonom o vodama ("Narodne novine" broj 153/09, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18 – dalje: ZV/2009) vraćena u vlasništvo imovina koja je izuzeta iz pravnog prometa odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva jer se radi o nekretninama koje su javno vodno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske.

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je ocijenio, pozivom na odredbu čl. 207. ZV/1995 i čl. 49. st. 1. Zakona o naknadi, da nema zapreke za povrat tih nekretnina u naravi ovlašteniku naknade neovisno o tome da je nakon donošenja prvostupanjskog rješenja (21. svibnja 2015.) doneseno rješenje Ministarstva dana 29. lipnja 2015. kojim se predmetne nekretnine utvrđuju kao javno vodno dobro u općoj uporabi kojima upravljaju H. te je u zemljišnoj knjizi dana 9. srpnja 2015. izvršen upis.

 

U smislu odredbe čl. 55. toč. 2. Zakona o naknadi isključeno je vraćanje u naravi oduzetih nekretnina koje predstavljaju javno vodno dobro jer je javno vodno dobro neotuđivo i može biti samo u vlasništvu Republike Hrvatske (čl. 61. ZV/1995, čl. 11. ZV/2010), iz čega proizlazi da pravo vlasništva na javnom vodnom dobru nije u prometu.

 

Nekretnine vodnog dobra stekle su status javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike Hrvatske ex lege na dan stupanja na snagu ZV/1995 (čl. 60. ZV/1995, čl. 11. ZV/2010), a ne donošenjem rješenja Ministarstva i uknjižbom javnog vodnog dobra u zemljišnim knjigama.

 

Prema odredbi čl. 207. st. 2. ZV/1995 nije se mogla vršiti uknjižba javnog vodnog dobra koje su bile oduzete prijašnjim vlasnicima dok se u skladu s posebnim zakonom ne riješi njihov pravni položaj. Stupanjem na snagu Zakon o naknadi riješeno je pitanje prava prijašnjih vlasnika na tim nekretninama budući se sukladno čl. 55. toč. 2. Zakona o naknadi te nekretnine ne vraćaju, pa prijašnji vlasnici, odnosno njihovi nasljednici mogu na temelju Zakona o naknadi ostvariti pravo na naknadu za te nekretnine, ali ne i njihov povrat u vlasništvo.

 

Stoga su nižestupanjski sudovi povrijedili odredbu čl. 55. toč. 2. Zakona o naknadi u vezi sa ZV/1995 i ZV/2010 kada su ocijenili zakonitim rješenja javnopravnih tijela, time da je prvostupanjsko rješenje ništavo u smislu čl. 267. toč. 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91.) jer njegovo izvršenje, odnosno davanje u vlasništvo javnog vodnog dobra fizičkoj osobi, nije pravno moguće. Zainteresirana osoba nema pravo na povrat u vlasništvo predmetnih nekretnina, ali ima pravo na naknadu, zbog čega je predmet trebalo vratiti nadležnom tijelu na ponovni postupak.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.