- 1 -              Revd 3314/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3314/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Grada S., OIB: ..., protiv tuženice-protutužiteljice S. K. iz S., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi činidbe odnosno utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženice-protutužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2153/2018-2 od 27. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3096/2016-20 od 11. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženica-protutužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2153/2018-2 od 27. svibnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3096/2016-20 od 11. srpnja 2018.

 

Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da o odgovoru na prvo pitanje ne ovisi odluka u sporu; četvrto pitanje nije pitanje kakvo na umu ima odredba članka 385. stavak 1. ZPP, dok preostala dva pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Naime, iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je protutužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva građenjem odbijen uz obrazloženje da se u primjeni Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – dalje: ZOVO) građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu, bez valjane pravne osnove ili akta o dodjeli nadležnog tijela, pravo vlasništva nije moglo steći, neovisno o savjesnosti graditelja i tome je li se vlasnik zemljišta usprotivio gradnji.

 

Iako tuženica-protutužiteljica drugim i trećim pitanjem preispituje takvo pravno shvaćanje, obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja, poziva se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u primjeni instituta dosjelosti - o uračunavanju u vrijeme posjedovanja nekretnina u društvenom vlasništvu i razdoblja od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991., odnosno odluku istog suda o mogućnosti stjecanja prava vlasništva građenjem na zemljištu u društvenom vlasništvu u primjeni odredbe iz paragrafa 418. OGZ-a. Dakle, radi se odlukama koje su donesene u predmetima koji su i činjenično i pravno nepodudarni s konkretnim predmetom, pa takve odluke nisu i ne mogu biti odgovarajući razlog važnosti za dopuštenje revizije.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 5. ZPP riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.