- 1 -              Rev 104/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 104/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice-protutužene K. Z. iz V., OIB …, II-tužitelja-protutuženika R. D. iz V., OIB …, kao nasljednika iza pok. S. A., koje oboje zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u V., protiv tuženika-protutužitelja M. H. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici T. V. i N. R. odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda u V., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-468/2018-2 od 5. prosinca 2019., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-159/2015-42 od 25. svibnja 2018., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika-protutužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između S. A. OIB: … u svojstvu primateljice uzdržavanja, iz V., i M. H., OIB: …, u svojstvu davatelja uzdržavanja, iz Z., a koji je ovjeren kod Općinskog suda u V., dana 16. listopada 2007. pod posl. br. R1- 185/2007.

 

II. Utvrđuje se osnovanim potraživanje po protutužbenom zahtjevu M. H. OIB: … iz Z., do iznosa od 10.120,00 kuna, sa pripadajućom zateznom kamatom počev od 10. svibnja 2013. do. 31. srpnja 2015. sa pripadajućom kamatom po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev u razlici od dosuđenih 10.120,00 kuna pa do zatraženih 56.820,00 kuna.

 

IV. Utvrđuje se osnovanim potraživanje tužiteljice istaknuto u prijebojnom zahtjevu od 11. lipnja 2013., do iznosa od 10.120,00 kuna.

 

V. Prebijaju se potraživanja tuženika i tužiteljice, te se utvrđuje da ne postoji obveza tužitelja-protutuženika isplatiti naknadu tuženiku-protutužitelju za dano uzdržavanje.

 

VI. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.900,00 kuna, a sve to u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke presude.

 

              U povodu tuženikovog-protutužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem broj Revd 686/2020-2 od 5. svibnja 2020. tuženiku-protutužitelju dopuštena je revizija protiv osporenog dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-468/2018-2 od 5. prosinca 2019. kojom je odbijena njegova žalba i potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj P-159/2015-42 od 25. svibnja 2018. u odnosu na postavljeno pitanje:

 

              „Je li preuzimanje postupka u smislu odredbe čl. 212. st. 1. i 2. ZPP-a i 215. st. 1. ZPP-a ovisi o volji nasljednika, odnosno je li isti imaju mogućnost svojim radnjama ili neaktivnošću odbiti preuzimanje postupka?“.

 

              Tuženik-protutužitelj podnio je reviziju s prijedlogom ovom sudu ukinuti presudu suda drugog stupnja kao i presudu suda prvog stupnja te predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja, sada kao nasljednika pok. S. A., koja je tužbom pokrenula ovaj spor, na raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju, koje je S. A. sklopila u svojstvu primatelja uzdržavanja s tuženikom u svojstvu davatelja uzdržavanja.

 

              Predmet spora je i protutužbeni zahtjev protutužitelja da mu se vrati ono što je dao u izvršenju istog ugovora.

 

              U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica S. A.umrla tijekom postupka 13. srpnja 2013. slijedom čega je rješenjem prvostupanjskog suda od 9. prosinca 2014. postupak prekinut i riješeno je da će se nastaviti kada nasljednici ili staratelji ostavine preuzmu postupak,

 

              - da je u ostavinskom postupku iza S. A., na ročištu održanom 9. listopada 2013. proglašena oporuka ostaviteljice i utvrđeno da su njezini oporučni nasljednici R. D. i K. Z. (sada tužitelji) a zakonski nasljednici su još i L. U., sestra ostaviteljice te A. U. i S. U., nećakinje ostaviteljice, s time da je rješenjem javnog bilježnika poslovni broj O-539/13-5, UPP/OS 172/2013 od 14. listopada 2013. taj ostavinski postupak obustavljen zbog nepostojanja ostavinske imovine ostaviteljice,

 

              - da su u ovom postupku pozvani zakonski i oporučni nasljednici da preuzmu postupak a da su oporučni nasljednici K. Z. i R. D. preuzeli postupak, dok su se zakonski nasljednici oglušili na poziv suda. te je drugostupanjska presuda donesena samo u odnosu na oporučne nasljednike.

 

              Sud drugog stupnja, u okviru žalbenog prigovora tuženika, zaključio je, da je pravilno shvaćanje suda prvog stupnja, da su oporučni nasljednici jedini procesnopravni sukcesori prvotne tužiteljice, obzirom što je ostaviteljica oporučno odredila nasljednike i što zakonski nasljednici nisu osporavali valjanost oporuke, niti su poduzeli bilo koju parničnu radnju u ovoj parnici, iako su bili pozvani nastaviti postupak. Naime, samo oporučni nasljednici imaju pravni interes voditi ovu parnicu jer u slučaju uspjeha u postupku i raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, oni nasljeđuju imovinu a ne i zakonski nasljednici.

 

              U svezi navedenog stava ovaj sud dozvolio je tuženiku-protutužitelju podnošenje revizije glede pravnog pitanja koje je ranije naznačeno.

 

              Na temelju odredbe čl. 391. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-x 596/2018-2 od 26. veljače 2009., zauzeo je shvaćanje kako nasljednici kao građanskopravni slijednici se ne mogu protiviti procesnoj sukcesiji te postaju procesna stranka trenutkom kojim je relevantan za građanskopravno sljedništvo odnosno sukcesiju, a to je smrt stranke.

 

Ovaj sud u cijelosti ostaje kod navedenog pravnog shvaćanja i to je i odgovor na postavljeno pravno pitanje iz revizije.

 

Naime, iz odredbe čl. 212. st. 1. ZPP te odredbe čl. 215. st. 1. ZPP nedvosmisleno proizlazi da je univerzalna materijalnopravna sukcesija praćena sa univerzalnom procesnopravnom sukcesijom.

 

Iz rješenja javnog bilježnika u ostavinskom spisu, što su utvrdili sudovi u postupku koji je prethodio reviziji, međutim, proizlazi da su tužitelji u ovom postupku ujedno i oporučni nasljednici iza prethodne tužiteljice pok. S. A.. Dakle, obzirom da oporučni nasljednici isključuju zakonske nasljednike, koji u ovom slučaju ne zahtijevaju nikakva prava iz ostavine,valjalo je zaključiti kako su u ovom predmetu materijalnopravni slijednici pokojne tužiteljice oporučni nasljednici, a ne i njeni zakonski nasljednici koji nisu obuhvaćeni oporukom niti polažu pravo na nužni nasljedni dio.

 

              Slijedom navedenog, u ovom predmetu materijalna sukcesija praćena je i univerzalnom procesnom sukcesijom, uslijed čega su stranke u ovom postupku, na strani tužitelja, oporučni nasljednici K. Z. i R. D., kako su to pravilno zaključili nižestupanjski sudovi.

 

              Dakle, valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika-protutužitelja.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.