- 1 -              Rev-x 506/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 506/2017-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. Ž. iz K., OIB: ... , koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J., odvjetnici u R., protiv tuženice B. B. iz Z., OIB: ... , koju zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., odvjetnici u Zadru, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-569/2015-2 od 12. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-937/2013 od 18. prosinca 2014., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

 

„I. O d b i j a   s e   tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Tužena B. B. iz Z., je dužna tužiteljici M. Ž. iz K., isplatiti iznos od 500.000,00 kn (slovima: petstotinatisućakuna), sa zakonskom zateznom kamatom od 4. ožujka 2007. godine do isplate, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 52.635,00 kn (slovima: pedesetdvijetisućešestotridesetpetkuna), u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi članka 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Tuženica je odgovoru na reviziju predložila odbiti reviziju kao neosnovanu te da se tužiteljicu obveže naknaditi trošak sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijanu presudu ovaj je sud ispitao u cijelosti jer je tužiteljica u cijelosti revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP), uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove izvršenih ulaganja u nekretninu upisanu u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Krku, zemljišnoknjižne oznake k.č.br. 702, koja je upisana kao g. t. 1. u zk.ul. 835 k.o. S., a kojim ulaganjima je povećana vrijednost predmetne nekretnine za iznos od 500.000,00 kn.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće činjenice:

- da je tužiteljica zemljište na opisanoj nekretnini stekla od svoga oca darovanjem na temelju ugovora o darovanju sklopljenog 08. listopada 1992. između tužiteljice kao daroprimateljice i J. G. kao darovatelja,

- da je kod uknjižbe darovnog ugovora došlo do pogreške na način da je umjesto suvlasničkog omjera od 1/2 na daroprimateljicu, ovdje tužiteljicu M. Ž. prenijeto vlasništvo cijelog zemljišta koje je tada predstavljalo zemljište bez izgrađenog autokampa,

- da je nakon toga na predmetnom zemljištu izgrađen autokamp, kojeg je tužiteljica vodila od 1997.,

- da je prednik tuženice I. C. umro 2001. godine,

- da je tuženica nakon smrti I. C. podnijela 12. travnja 2003. tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na kojoj je izgrađen autokamp te da je u tom postupku pravomoćno utvrđeno da je tuženica suvlasnica na predmetnoj nekretnini u suvlasničkom omjeru od ½,

- da tužiteljica nije prijevarno postupala prilikom vršenja građevinskih zahvata i izgradnje autokampa,

- da tužiteljica nije imala namjeru kao nepošteni posjednik koristiti navedeno zemljište, te da ne postoje dokazi da je nezakonito i nesavjesno gradila,

- da su sva ulaganja u autokamp koji je izgrađen na predmetnoj nekretnini vršena preko trgovačkog društva D. d.o.o., putem kojeg se obavljalo cjelokupno poslovanje kampa.

 

Tužiteljica u reviziji navodi kako je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo vezano za odredbe čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, dalje: ZVDSP) i čl. 210. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005, dalje: ZOO/78).

 

Presudom nižestupanjskih sudova odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice s obzirom na to da je prema iskazu tužiteljice isključivo trgovačko društvo D. d.o.o. ulagalo u povećanje vrijednosti autokampa, odnosno predmetne nekretnine te da je samim time osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužiteljice.

 

Uzevši u obzir utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud prihvaća gore navedeno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova. Naime, prema odredbi čl. 164. ZVDSP pošteni posjednik može od vlasnika stvari tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, dok je čl. 210. ZOO/78 propisano da kad dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu. Međutim, u predmetnom slučaju utvrđeno je kako tužiteljica nije imala nikakvih troškova u vezi s predmetnim zemljištem, već je sva ulaganja vršilo trgovačko društvo D. d.o.o. te samim time nije ni došlo do umanjenja imovine tužiteljice, što je jedna od zakonskih pretpostavki kod zahtjeva za vraćanje stečenog bez osnove.

 

S obzirom na navedeno, ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužiteljica se u reviziji izričito poziva na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 375. ZPP učinjene pred drugostupanjskim sudom.

 

Vezano za bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužiteljica navodi da „je obrazloženje napadane presude u pretežitom dijelu nejasno i proturječno, u koliziji sa sadržajem isprava i zapisnika koji prileže spisu, te ne sadrži valjane i argumentirano obrazložene razloge na kojima je utemeljena odluka o meritumu“ dok je u odnosu na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 375. ZPP istaknula da je u žalbi obrazložila brojne relativno bitne procesne povrede koje su utjecale na zakonitost i pravilnost presude, a u odnosu na koje se drugostupanjski sud nije očitovao.

 

Suprotno navedenom, ovaj sud smatra da nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. U postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, s obzirom na to da sud u skladu s odredbom čl. 220. st. 2. ZPP samostalno odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza, pa na isti način može od izvođenja dokaza i odustati, a sve u skladu s načelom ekonomičnosti postupka. Neosnovano tužiteljica prigovara obrazloženjima nižestupanjskih presuda u vezi s odbijanjem njezinih prijedloga za provođenjem ostalih predloženih dokaza. Prvostupanjski sud pravilno je odbio provođene ostalih dokaznih prijedloga tužiteljice pored prethodno utvrđene činjenice nepostojanja bilo kakvih ulaganja u predmetni autokamp od strane iste.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u toč. I. izreke.

 

Tuženici nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju (toč. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o reviziji (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 3. veljače 2021.