- 1 -              Revd 3987/2020-2

Broj: Revd 3987/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. d.o.o. F., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici F. S. i L. T., odvjetnici u P., protiv tuženika A. H. G. d.d. (ranije A. d.d. P.), OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici I. K. i S. P., odvjetnici u P., radi predaje posjeda pokretnina i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7519/2018-3 od 27. svibnja 2020.,  kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-145/2015-94 od 8. studenoga 2018., u sjednici održanoj 3. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7519/2018-3 od 27. svibnja 2020.,  kojom je u odluci o glavnoj stvari potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-145/2015-94 od 8. studenoga 2018.

Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj/tužitelj smatra da bi postavljena pitanja bila važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

Vrijednost predmeta spora svakako nije razlog zbog kojeg bi sud trebao dopustiti reviziju, ukoliko se ne radi o pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Tužitelj sam navodi da ne zna odstupa li pobijana odluka od praske revizijskog suda ili nekog drugog višeg suda, a razlozi zbog kojih tužitelj smatra da bi ta pitanja bila važna za razvoj prava kroz sudsku praksu (nedovoljna jasnoća pojma predmnijevanog vlasnika kada su u pitanju pokretnine) nisu razlozi koji bi sami po sebi opravdavali intervenciju revizijskog suda.

Međutim, podredno valja reći da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, s obzirom na to da tužitelj, postavljajući konkretna pitanja, polazi od utvrđenja drugačijih od onih na kojima je drugostupanjski sud utemeljio svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva: da je tužitelj posjed pokretnina koje su predmet ovog spora stekao na istinit način. To stoga što sud u pobijanoj odluci utvrđuje da tužitelj nije dokazao da je (ikada) imao u svom (samostalnom) posjedu stvari čiju predaju traži.

Slijedom toga, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, ali i članka 387. stavak 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 3. veljače 2021.