- 1 -              I Kž 480/2020-9

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 480/2020-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene J. A. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. -ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optužene I. K. i optužene E. B. L. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 29. lipnja 2020. broj K-11/2020, u sjednici održanoj 3. veljače 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optužene E. B. L. te branitelja optuženica I. K. i E. B. L., odvjetnika K. V.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optužene I. K. i optužene E. B. L. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Osijeku presudom na temelju sporazuma stranaka broj K-11/2020-5 od 29. lipnja 2020. proglasio je krivom optuženu J. A. da je, pod točkom 3. izreke, počinila kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te ju je na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega joj je uz primjenu članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu odredivši da se tako izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkama 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) obvezao ju je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.300,00 kuna. Optuženu I. K. proglasio je krivom da je, pod točkom 5. izreke, počinila kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te ju je na temelju istog članka osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega joj je uz primjenu članka 56. KZ/11. izrekao uvjetnu osudu odredivši da se tako izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11. i članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11. oduzeti su joj predmeti oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta broj …, a na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. obvezao ju je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 8.637,50 kuna. Optuženog D. P. proglasio je krivim da je, pod točkom 6. izreke, počinio kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, i to iz članka 190. stavka 4. KZ/11. te mu je na temelju istog članka utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci i iz članka 190. stavka 2. KZ/11., za koje mu je na temelju istog članka utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, nakon čega ga je, uz primjenu članka 51. KZ/11., osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2019. do 29. lipnja 2020. Na temelju članka 190. stavka 8. i članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11. oduzeti su mu predmeti koji su mu prethodno oduzeti na temelju potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj …, …, …, …., …., …. i … . Na temelju članka 560. stavka 1. ZKP/08. oduzeta mu je imovinska korist u novčanom iznosu od 1.489.937,18 kuna, utvrđeno je da je taj novčani iznos imovina Republike Hrvatske te mu je naloženo da taj novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od godine dana od dana pravomoćnosti, pod prijetnjom ovrhe, dok ga je na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08. obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 13.231,50 kuna. Optuženu E. O. proglasio je krivom da je , pod točkom 6. izreke, počinila kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, i to iz članka 190. stavka 4. KZ/11. te joj je na temelju istog članka utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci i iz članka 190. stavka 2. KZ/11., za koje joj je na temelju istog članka utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, nakon čega ju je uz primjenu članka 51. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju kaznu joj je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2019. do 29. lipnja 2020. Na temelju članka 190. stavka 8. i članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11. oduzeti su joj predmeti koji su joj prethodno oduzeti potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta broj …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i … . Na temelju članka 560. stavka 1. ZKP/08. oduzeta joj je imovinska korist u novčanom iznosu od 1.536.140,58 kuna, utvrđeno je da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te joj je naloženo da isti uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od godine dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08. obvezao ju je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 50.006,50 kuna. Optuženi L. B. B. proglašen je krivim da je, pod točkom 10. izreke, počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te je na temelju iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega mu je, uz primjenu članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda te je odlučeno da se tako izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točaka 1. i 6. ZKP/08. obvezao ga je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.900,00 kuna. Optužena E. B. L. proglašena je krivom da je, pod točkom 12. izreke, počinila kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. te je na temelju iste zakonske odredbe osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine nakon čega joj je, uz primjenu članka 57. KZ/11., izrečena djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 11 (jedanaest) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok ostatak izrečene kazne u trajanju od 13 (trinaest) mjeseci se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, pri čemu rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11. u tako izrečenu kaznu uračunato joj je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 14. svibnja 2019. do 9. travnja 2020. Na temelju članka 79. stavka 1. i 2. KZ/11. oduzeti su joj predmeti koji su prethodno oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj …, … i … . Na temelju članka 560. stavka 1. ZKP/08. oduzeta joj je imovinska korist u novčanom iznosu od 1.104.000,00 kuna, utvrđeno je da navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te joj je naloženo da navedeni novčani iznos uplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od godinu dana od dana pravomoćnosti, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 1. i 2. točkama 1., 6. i 7. ZKP/08. E. O. (pravilno bi bilo E. B. L.) obvezao je na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 5.886,00 kuna.

 

Protiv te presude žalbe su podnijele optužena I. K. putem branitelja, odvjetnika K. V. i optužena E. B. L. putem branitelja, odvjetnika K. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08., bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. i povrede kaznenog zakona na štetu optuženica iz članka 469. stavka 1. točke 1. i 2. (pravilno je: članka 469. točaka 1. i 2.) ZKP/08., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači i optuženice, primjenom odredbe iz članka 453. stavka 1. točke 1. (pravilno je: članka 453. točke 1.) ZKP/08. oslobodi optužbe odnosno podredno da ih oslobodi optužbe primjenom odredbe iz članka 453. stavka 1. točke 2. (pravilno je: članka 453. točke 2.) ZKP/08.

 

Odgovor na žalbe optuženica I. K. i E. B. L. podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se iste odbiju kao neosnovane te da se potvrdi pobijana presuda.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovali su optužena E. B. L. i njezin branitelj, odvjetnik K. V., dok nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optužena I. K., iako su, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješteni pa je ista, sukladno odredbi iz članka 475. stavka 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe optužene I. K. i optužene E. B. L. nisu osnovane.

 

Naime, ovdje je prije svega potrebno napomenuti kako je pobijana presuda donesena sukladno odredbama članka 361. do članka 364. ZKP/08., a koje upravo propisuju način donošenja presude na temelju sporazuma stranaka, pri čemu se u obrazloženju prvostupanjske presude sud prvog stupnja poziva na sporazume oko potvrdnog očitovanja o optužnici na osnovu kojeg se očekuje izbor i odmjeravanje blaže kazne i potpisane izjave za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka te se potom u nastavku ovog obrazloženja navodi kako su stranke u potpunosti suglasne glede sadržaja sporazuma i pisanih izjava za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka pa stoga predlažu da se iste i donesu.

 

Iako optužene I. K. i E. B. L. kao osnovu za pobijanje prvostupanjske presude uvodno naznačuju i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., iste nastavno ne preciziraju i ne pojašnjavaju u čemu bi se konkretno sastojala ova postupovna povreda i na koji način je sud prvog stupnja počinio ovu povredu, pa je evidentno da se u konkretnom slučaju radi o paušalnim i uopćenim tvrdnjama koje ničim nisu dokazane i obrazložene.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. žaliteljice suglasno ističu kako presuda na temelju sporazuma stranaka nije na zakonu osnovana, budući da su iste proglašene krivima da su prodavale „drogu“, iako tako nešto ne proizlazi iz propisa Republike Hrvatske, već isključivo iz nalaza i mišljenja vještaka Centra za forenzična ispitivanja i vještačenja I. V., što je, po njihovom mišljenju, nedopustivo. Međutim, upravo tim i takvim žalbenim tvrdnjama se, po ocjeni suda drugog stupnja, ustvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koja se odnosi na okolnost radi li se u konkretnom slučaju doista o opojnima drogama ili nekim drugi tvarima, odnosno jesu li se ovi predmeti, koje su ove optuženice nabavljale i prodavale u prodavaonicama gdje su bile zaposlene, nalazili na Popisu droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga te tvari koje se mogu uporabiti za izradu droga, a kako je to i konstatirano u pobijanoj presudi. Dakle, već iz samog obrazloženja žalbi i žalbenih navoda proizlazi da se radi o činjeničnom pobijanju prvostupanjske presude iz članka 470. ZKP/08., međutim, presuda donesena na temelju sporazuma stranaka, sukladno odredbi članka 364. stavka 2. ZKP/08., ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, osim iznimno, odnosno ako je optuženik za dokaze o isključenju protupravnosti i krivnje saznao nakon donošenja presude, a što ovdje nije slučaj.

 

Kako nisu ostvarene u žalbi istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuju optuženice, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene niti druge povrede na koje ovaj sud drugog stupnja, sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to žalbe ovih optuženica zbog bitnih povreda nisu osnovane.

 

Nadalje, također nisu u pravu ove optuženice kada pobijajući presudu na temelju sporazuma stranaka ističu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. i 2. ZKP/08.

 

Obrazlažući ove žalbene navode žaliteljice smatraju kako prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije osporenom presudom na nedvojben način utvrdio da su optuženice bile „svjesne da se radi o drogi“, jer tako nešto, po njihovom mišljenju, ne proizlazi iz stanja spisa predmeta. Stoga, smatraju da nije dokazano kako su postupale s namjerom odnosno da su na bilo koji način „posredovale u prodaji opojne droge“, a za što su pobijanom presudom na temelju sporazuma stranaka također proglašene krivima. Međutim, na izloženi način žaliteljice zapravo ponovno pobijaju valjanost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na ove odlučne činjenice pa se stoga, po ocjeni suda drugog stupnja, u konkretnoj situaciji ne radi o povredi kaznenog zakona, kako to pogrešno ističu žaliteljice u ovom dijelu izjavljene žalbe. Ovo iz razloga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje i ocjenjuje prema činjeničnom stanju iz izreke pobijane presude, a ne prema onom koje bi, sa stajališta žaliteljica, bilo ispravno, a upravo u izreci pobijane presude na temelju sporazuma stranaka se eksplicite navodi kako su optuženice bile „svjesne da se radi o drogi i da je predmet drogama zabranjen“. Pri tome također treba naglasiti kako žaliteljice u žalbama niti ne ističu bilo kakve dodatne dokaze koji bi na bilo koji način ukazivali na isključenje protupravnosti ili krivnje, a za koje bi one saznale nakon donošenja prvostupanjske presude, na što bi u konkretnom slučaju imale pravo, sukladno odredbi članka 364. stavka 2. ZKP/08. Kako su, slijedom svega navedenog, izrekom pobijane presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenih djela (objektivni i subjektivni) za koje su optuženice proglašene krivima i osuđene, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., nije utvrdio da bi na štetu optuženica bio povrijeđen kazneni zakon, to njihove žalbe zbog povrede kaznenog zakona također nisu osnovane.

 

Budući da razlozi zbog kojih optuženice pobijaju prvostupanjsku presudu nisu osnovani, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., žalbe optuženica odbiti kao neosnovane i potom odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 3. veljače 2021.