Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 3345/2020-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3345/2020-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. P., OIB: , V., kojeg zastupaju punomoćnici R. P. i G. S., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. P. i G. S., Z., protiv tuženika C. O. d.d., OIB: , Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. I. K. d.o.o. Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj -534/2018-2 od 4. kolovoza 2020, kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7393/16-17 od 26. travnja 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Tuženiku se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj -534/2018-2 od 4. kolovoza 2020. radi pravnih pitanja:

 

1.              Je li ispravno tumačenje da se, u situaciji kad je ispunitelj kao osiguratelj (tuženik) sukladno odredbi čl. 90. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11) ispunio obvezu dužnika potrošača (tužitelja) koju ima prema vjerovniku (Banci), na ugovor o kreditu sklopljenim između dužnika (tužitelja) i vjerovnika (Banke) ne primjenjuju odredbe glave „IV.a. KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOMU CHF“ iz Zakona o potrošačkom kreditiranju /15 kao i da se u takvoj situaciji ispunitelj (osiguratelj) ne može smatrati „vjerovnikom“ u smislu odredbe čl. 19.a. st. 5. u svezi s odredbom čl. 19.a. st. 2. i 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju /15?

 

2.              Je li ispravno tumačenje da se ispunitelj, kao osiguratelj (tuženik), koji je sukladno odredbama čl. 90. st. 1. i 3. ZOO preuzme obvezu ispuniti ili ispuni obvezu dužnika (tužitelja) koju ima prema vjerovniku (Banci) , ima smatrati „drugom osobom“ od koje je vjerovnik zahtijevao ili ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze iz kredita u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u smislu odredbi čl. 19.g. Zakona o potrošačkom kreditiranju /15 u svezi s odredbom čl. 19.c. st. 3. Zakona o potrošačkom kreditiranju /15?

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je podneskom od 9. listopada 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj -534/2018-2 od 4. kolovoza 2020. radi pravnih pitanja navedenih u izreci ovog rješenja.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP, jer je riječ o pravnim pitanjima koja su važna za rješenje ovoga spora, o kojima nema prakse revizijskog suda, a sudska praksa županijskih sudova u odnosu na naznačena pitanja nije jedinstvena.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu