1

Poslovni broj: 19 Gž-702/2020-2

 

 

 

 

Poslovni broj: 19 Gž-702/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

                Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Branki Ribičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, OIB: … iz Z., protiv tuženika C.o. d.d. iz Z., , OIB:…, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2164/2019-8 od 29. lipnja 2020., dana 2. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o j e

 

              Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-2164/2019-8 od 29. lipnja 2020., u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

                Presudom prvostupanjskog suda je suđeno:

 

                I. Nalaže se tuženiku C.o. d.d. iz Z., OIB: … platiti tužitelju Zavodu, OIB: … iz Z., . iznos od 64.229,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 2.8.2019. do isplate, a sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i sve u roku 15 dana.

 

              II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.

 

                Tuženik žalbom pobija presudu suda prvog stupnja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne

primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova tuženiku.

                               

                U navodima žalbe tuženik u bitnome ističe da je osiguranica tužitelja S.B. rođena 3. listopada 1951. te je prije utuženog razdoblja navršila godine života za stjecanje starosne mirovine po redovnom tijeku stvari, pa tuženik osporava da bi i dalje bio u obvezi tužitelju isplaćivati utuženu štetu koja predstavlja isplate koje tužitelj S.B. isplaćuje s osnova invalidske mirovine.

 

                Tuženik smatra da bi eventualno mogao biti obvezi isplaćivati razliku između starosne i invalidske mirovine ukoliko bi iznos starosne mirovine bio manji od iznosa invalidske mirovine koju isplaćuje.

 

                Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                Žalba nije osnovana.

 

                Kako tuženik u žalbi izričito ne navodi koju bitnu povredu postupka je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud učinio, ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 dalje u tekstu: ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

                Stoga žalbeni razlog bitne povrede postupka nije osnovan, a nisu osnovani ni žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

                U ovom predmetu nije sporno da je osiguranica tužitelja S.B. stradala u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika, da je na strani S.B. utvrđen doprinos nastanku štete u iznosu od 20%, te da je imenovana temeljem rješenja tužitelja stekla pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalna nesposobnosti za rad, sa danom 1. siječnja 1999.

 

                Međutim tuženik osporava potraživanje tužitelja za razdoblje od 1. veljače 2017. do 30. lipnja 2019. iz razloga što je osiguranica tužitelja prije utuženog razdoblja navršila dob za stjecanje starosne mirovine, koju bi joj po stavu tuženika, tužitelj bio dužan isplaćivati po redovnom tijeku stvari.

 

                Odredbom članka 161. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16 dalje ZMO ) koji se ovdje primjenjuje, propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

                U stavku 2. istog članka ZMO-a je propisano da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

 

                                Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18) koje izmjene su u primjeni od 1.siječnja 2019., mijenjan je stavak 2. članka 161. na način da propisuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to između ostalog; 1.novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

 

                Obzirom na navedeno, budući da izračun invalidske mirovine za utuženo razdoblje sa umanjenjem za doprinos osiguranice tužitelja od 20% nije bio sporan, te kako ZMO kao lex specialis, ne sadrži zakonsku odredbu kojom bi se pravo tužitelja na naknadu štete koju potražuje u ovom postupku gasilo stjecanjem prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, već je propisano upravo suprotno, prvostupanjski sud je pravilno primjeno materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

                Stoga je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a, potvrditi pobijanu presudu.

 

 

U Požegi, 2. veljače 2021.

 

 

Sutkinja

 

Branka Ribičić, v.r.