1
Poslovni broj: 48. K-1101/19-42
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU
Ilica - Selska, Ilica 207
Poslovni broj 48. K-1101/19-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu Domagoju Kurobasi, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anamarije Pinter kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. L. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne Novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu KZ/11) u povodu optužnice ODO Zagreb KO-DO-809/19 od 19. travnja 2019., nakon održane javne rasprave dana 2. veljače 2021., u prisutnosti zastupnice optužbe Jelene Stipaničev, optuženika i njegovog branitelja K. G., odvjetnika u Č., dana 2. veljače 2021., izrekao je i objavio slijedeću
p r e s u d u
Optuženika D. L., zvanog D., OIB: …, sina J. i B. rođene N., rođenog u Z., s prebivalištem u V., državljanina R. H., rudarskog tehničara, zaštitara, pismenog sa završenom srednjom školom, zaposlenog u G. T. N., obavlja taxi djelatnost, s mjesečnim primanjima od 7.500,00 kuna, razvedenog, živi u izvanbračnoj zajednici, oca troje maloljetne djece, bez odlikovanja, nije osuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak,
na temelju čl. 453. t. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – u daljnjem tekstu ZKP/08)
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi
11. ožujka 2019. u Z., oko 16,52 sati na putu od K. ulice do S. c., za vrijeme dok je kao taksi vozač pružao uslugu prijevoza oštećenoj novinarki G. G., nakon što mu je ista rekla da je novinarka, u cilju da ju ustraši i uznemiri, rekao da nije zadovoljan pisanjem h. medija jer pišu protiv H., i da bi svima njima trebalo metak u čelo, a kada mu je oštećena G. G., šokirana izrečenim riječima, rekla da pazi što govori, okrenuo se sjedeći na sjedalu prema njoj i rekao joj da nije zadovoljan i da tako stvarno misli i da bi tako stvarno trebalo, što je oštećenu uznemirilo i prestrašilo te mu je rekla da želi izaći van, što je i učinila, kada je odmah potom zaustavio vozilo, nakon čega ga je prijavila preko aplikacije B., da bi ju potom istu večer u 19,06 do 20,46 nazvao sa broja telefona … ukupno 12 puta, a na koje pozive se oštećena iz straha nije željela javiti, dok je opisanim riječima i ponašanjem kod G. G. izazvao osjećaj straha za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema novinaru u vezi s njegovim poslom,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.
Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno navedenom optužnicom optužilo D. L. zbog kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog u izreci presude.
Optuženik je naveo da se ne smatra krivim u odnosu na optužbu.
U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao iskaz svjedokinje G. G. s rasprave od 28. listopada 2019. (list 124-125). Nadalje, izvršen je uvid u izvješće o uhićenju i dovođenju (list 4 - 6), u e-mail poruke oštećene koje su upućene D. P. 11.3.2019. (list 11-13), u potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (list 17), u zapisnik o ispitivanju osumnjičenika (list 19-23), u zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (list 25-27), u zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika (list 44-47). Izvršeno je reproduciranje snimki optuženikovog prvog ispitivanja kao i uvid u odluku Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Novom Marofu (list 31-35).
U svom iskazu oštećenica G. G. svjedoči kako je tog 11. ožujka 2019. nakon posla koristila taxi pri čemu napominje da je zaposlena kao novinarka u J. u K. ulici. Napominje da je tog dana padala kiša i da je upravo iz tog razloga odlučila putovati taxi vozilom. Prilikom vožnje napomenula je taksisti kojim putem bi bilo najbolje ići da se izbjegne gužvu pa joj je on rekao da bi mogla raditi i kao taksist budući da dobro zna gdje treba ići slijedom čega i sama navodi da se radilo o ležernom razgovoru koji je u jednom trenutku prerastao u nešto drugo kada mu je rekla da radi kao novinarka na što joj je rekao da nije zadovoljan kako mediji pišu protiv H. i da bi svima njima trebalo metak u čelo koji tako pišu. Uslijed toga mu je rekla da pazi što priča, a on je još jednom ponovio da nije zadovoljan i da doista tako misli. Zbog toga se prepala i rekla mu da stane odnosno zamolila ga da izađe pa je došla kući i tresla se te odlučila prijaviti navedenog vozača s time da je o svemu obavijestila i kolegu iz redakcije koji joj je govorio i o mogućnosti da policiji podnese prijavu. Navodi kako je smatrala da o tom događaju ne treba šutjeti pogotovo imajući u vidu da je dva dana prije osvanuo grafit "smrt novinarima". Kada je išla prijaviti navedeni događaj policiji prepala se budući da su joj stizali pozivi od taksiste na koje se nije javljala.
Iz ostalih dokaza proizlazi da je došlo do uhićenja i dovođenja optuženog i to već istog dana kako to proizlazi iz izvješća o uhićenju i dovođenju, a iz e-mail poruka oštećene proizlazi da je oštećenica prijavila incident D. P. kao osobi koja posluje s optuženim. Tu je i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta iz koje proizlazi da su optuženiku oduzete osobne stvari, ali se tu nalazi i zapisnik iz kojeg proizlazi da je izvršena pretraga optuženikovog stana. Tu su iz i zapisnici iz kojih proizlazi da je optuženik ispitan nakon što je uredno poučen o svojim pravima. Uvidom u izvatke iz kaznene i prekršajne evidencije te u odluku spomenutog prekršajnog suda utvrđeno je da proizlazi da optuženik nije kazneno osuđivan već samo prekršajno kažnjavan.
Reproduciranjem snimki optuženikovog ispitivanja utvrđeno je da se optuženi brani kako je u neformalnom razgovoru saznao da se radi o novinarki i da joj je rekao kako ga čudi da netko u H. nije ubio nekog novinara uslijed teze koje je pri tome istaknuo kako odnosno koliko novinari blate H. no naglašava da nije rekao da ih treba ubiti. Izražava žaljenje zbog događaja.
Na raspravi optuženik je naveo da ostaje kod svega što je ranije iskazao i ističe da nije imao nikakvu namjeru zbog prijetnje te da nakon predmetnog događaja više nije niti bilo kontakta između njega i oštećene. Napominje da se pokušao ispričati oštećenoj iz razloga što su mu rekli odnosno savjetovali da je tako najbolje.
Da bi se radilo o kaznenom dijelu prijetnje, prijetnja mora biti ozbiljna kao što je to vidljivo iz zakonskog opisa tog kaznenog djela koji je uostalom citiram i u predmetnoj optužnici.
Da bi prijetnja bila ozbiljna treba se raditi o riječima koje jasno upućuju da netko nekome prijeti da će mu nešto učiniti odnosno da će ga ubiti kada se radi o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje kao što je optuženo u konkretnom slučaju. Dakle, potrebna je stanovita odlučnost prilikom postupanja.
Kada se razmatra činjenični opis iz predmetne optužnice odnsno optuženikove radnje navedene u tom opisu, ne proizlazi da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen tj. kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.
Naime, ako se i prihvate teze iz optužnice o tome da je optuženik doista izrekao sve ono što je navedeno u optužnici ne proizlazi da je oštećenici prijetio smrću odnosno počinio kazneno djelo prijetnje odnosno kvalificirani oblik tog kaznenog djela.
Naime, tvrdi se da je optuženik rekao da nije zadovoljan pisanjem h. medija i da je tome tako zbog pisanja protiv H. i da bi svima njima trebalo "metak u čelo" te da je (nakon što je šokirana G. G. rekla da pazi što govori) rekao da nije zadovoljan i da tako stvarno misli i da bi to tako stvarno trebalo i da je još dodao "ako hoćete možete me i …" nakon čega se navodi da je oštećenica bila uznemirena odnosno prestrašena i da mu je rekla da želi izaći van i da je to učinila kada je zaustavio vozilo nakon čega ga je prijavila preko aplikacije B. te da je oštećenicu zatim pokušao nazvati u večernjim satima tog dana na što se oštećenica iz straha nije željela javiti u strahu za svoj život i sigurnost uslijed optuženikovih izrečenih riječi i njegovog ponašanja.
Nema dvojbe da je opisano optuženikovo ponašanje neprimjereno pri čemu valja istaknuti da sud smatra iskaz oštećenice vjerodostojnim ocjenjujući ga istinitim i životnim odnosno logičnim, ali unatoč tome sud smatra da optuženik nije počinio kazneno djelo za koje je optužen.
Optuženik ima pravo na svoje mišljenje pa i na izražavanje svog mišljenja, ali svoje mišljenje može izreći na primjeren način dok je u konkretnom slučaju to učinio na neprimjeren način i uslijed toga nije čudno da se oštećenica osjećala neugodno i uznemireno odnosno u takvom slijedu događaja bi se i neke druge osobe tako osjećale odnosno prosječna osoba bi se tako osjećala u takvoj situaciji.
Međutim, ustrašenost ili neustrašenost pojedine osobe u pojedinom događaju ne mora značiti da je kazneno djelo počinjeno ili ne. Može se dogoditi da osoba bude ustrašena, a da pri tome nije počinjeno kazneno djelo prijetnje dok se s druge strane može dogoditi i obrnuta situacija u smislu da je kazneno djelo prijetnje počinjeno unatoč tome što nije došlo do straha budući da je prema sudskoj praksi kazneno djelo prijetnje počinjeno ako su prijeteće riječi izrečene neustrašivoj osobi što je sukladno i zakonskom opisu budući da se sada za takvo kazneno djelo traži da se radi o ozbiljnoj prijetnji pri čemu nije nužno da dođe i do ustrašenosti osobe kojoj se prijeti.
Iz činjeničnog opisa proizlazi da se optuženiku stavlja na teret da je rekao da nije zadovoljan pisanjem hrvatskih medija i da bi svima njima trebalo "metak u čelo", ali pri tome se ne tvrdi da je optuženik rekao da će on sam nešto poduzeti po tom pitanju prema navedenoj oštećenici ili prema bilo kome drugome.
Nadalje, optuženiku se ne može negativno tumačiti riječi "ako hoćete možete me i…" budući da su one nedorečene i uostalom ne upućuju na eventualnu prijetnju.
Kada neka osoba prijeti drugoj osobi (smrću) onda je karakteristično odnosno uobičajeno da pri tome stavlja u izgled toj drugoj osobi da će nešto napraviti, a isto tako treba se raditi o prijetnji koja je ozbiljna.
Optuženiku se u konkretnom slučaju ne stavlja na teret da je oštećenici govorio da će joj nešto zlo napraviti.
Čak i kada su izrečene prijeteće riječi potrebno je analizirati radi li se o ozbiljnoj prijetnji ili je primjerice riječ o šali.
U konkretnom slučaju očito se nije radilo o šali budući da optuženik nakon izgovorenih riječi ozbiljno ponavlja riječi koje oštećenica doživljava negativno i uznemirujuće.
Međutim, valja ponoviti, optuženik nije rekao da će on (ili bilo tko drugi) nešto učiniti navedenoj oštećenici (ili bilo kome drugome).
Uostalom, oštećenica G. nije posebno istaknuta u tim riječima već su se te riječi odnosile na novinare i to očito na one novinare koji pišu protiv H.. U vezi s tim valja istaknuti da je indikativno da je u predmetnoj optužnici samo G. G. navedena kao oštećenica odnosno nisu navedeni ostali novinari. Isto tako, u slučaju da se radilo o prijetnji logična reakcija bi bila da G. G. redom obavještava sve novinare da pripaze kako ne bi stradali od optuženika. Dakle, u doista ozbiljnoj situaciji u smislu ozbiljne prijetnje svim novinarima očekivalo bi se da navedena oštećenica ide obavještavati sve sebi znane i neznane novinare pogotovo kada se ima u vidu da je riječ o osobi koja se ne ustručava prijaviti određene stvari nadležnim tijelima pa niti prigovoriti samom optuženiku.
Međutim, G. G. to očito ne čini kao što niti državno odvjetništvo ne navodi ostale novinare kao oštećenike već jedino G. G..
Nije nužno da osoba koja prijeti smrću kaže riječ "ubiti", moguće je prijetiti na više načina pa je tako primjerice optuženik mogao reći da postoji lista osoba koje će doista dobiti "metak u čelo" i pri tome je mogao reći navedenoj oštećenici da je i ona na toj listi kakvo ponašanje je uobičajeno kod kaznenog djela prijetnji no optuženik takvo nešto nije rekao već je izostalo navođenje radnje koja se eventualno stavlja u izgled nekome u smislu da će se dogoditi.
U sudskoj praksi ima primjera smatra li se nešto kaznenim djelom prijetnje pa tako postoji primjer iz predmeta K-933/20 u kojem je optuženica rekla riječi "ja ga mogu i ubiti" no unatoč tome je sud izrekao oslobađajuću presudu budući da takve riječi ne upućuju na eventualnu odlučnost koja bi upućivala na ozbiljnost prijetnje. Dakle, u tom drugom predmetu je izrečena oslobađajuća presuda čak i kada je osoba u odnosu na sebe rekla da može poduzeti radnju ubijana dok u konkretnom slučaju optuženik L. uopće ne govori da bi on bio taj koji bi eventualno ubijao. U konkretnom slučaju, kao što je već rečeno, takvo nešto je izostalo.
Ne može se osnovano optuženiku stavljati na teret to što je kasnije zvao oštećenu, ne proizlazi da je on nju zvao radi eventualnog upućivanja prijetnje već naprotiv proizlazi iz optuženikovog iskazivanja da joj se namjeravao ispričati zbog neugodnosti koje je pretrpjela što se uklapa i u optuženikov dio iskaza kada je optuženi u ranijem ispitivanju isticao da izražava žaljenje. Eventualnim ispitivanjem predloženog svjedoka V. ne bi se nešto promijenilo i njegov iskaz nije bitan pogotovo kada se ima u vidu predmetni činjenični opis koji ne dovodi do osuđujuće presude pa sud nije provodio taj dokaz niti eventualne daljnje dokaze osim već spomenutih koje je proveo tijekom dokaznog postupka. Isto tako, odbijen je i dokazni prijedlog da se zatraži podatak koje je sve bojeve optuženik zvao 11. ožujka 2019., to nije potrebno u ovakvoj situaciji koja evidentno dovodi do oslobađajuće presude.
Isto tako, valja istaknuti da se ne može osnovano optuženiku stavljati na teret općepoznate okolnosti o tome da je u to vrijeme bila atmosfera takva da su se novinari osjećali ugroženima i imali prosvjede u vezi s tim (kako se to isticalo tijekom postupka odnosno u iskazu oštećene svjedokinje), optuženik ne smije odgovarati za tuđe radnje na koje uostalom nema utjecaja. Naprotiv, moglo bi se postaviti pitanje je li takva atmosfera utjecala na to da dođe do ovog kaznenog postupka za nešto za što možda postupak ne bi niti bio pokrenut da nije bilo spomenute atmosfere.
Valja istaknuti i da je za kazneno djelo prijetnje karakteristično i da osoba koja prijeti obično traži od te druge osobe da nešto učini ili ne učini, a optuženik primjerice nije oštećenici rekao predmetnom prilikom da ne smije ubuduće pisati na određeni način. Isto tako, može se postaviti pitanje eventualnog motiva počinjenja kaznenog djela prijetnje. Optuženik oštećenicu nije niti poznavao i tek je u razgovoru koji se činio spontanim i ležernim (što navodi i sama oštećenica - svjedokinja navodeći da je razgovor u početku bio upravo ležeran) došao do saznanja da je oštećenica zaposlena kao novinarka no pri tome on očito ne zna detalje u vezi s tim u smislu o kojim temama oštećena zapravo piše i na koji način niti se to pisanje toliko može reflektirati na njega osobno u smislu eventualnog bitnog utjecaja na njega pa nije logično da bi joj išao prijetiti pogotovo kada se ima u vidu da mu je ta osoba stranka kao putnica u taxi vozilu pri čemu je vozaču - taksisti u interesu da stranka bude zadovoljna.
Kod kaznenog djela prijetnje također je čest slučaj da osoba koja prijeti toj drugoj osobi upućuje riječ "pazi" no u konkretnom slučaju optuženik to nije rekao što se uklapa u pretpostavku da nije imao motiva prijetiti kao i u zaključak da iz činjeničnog opisa ne proizlazi da se radi o kaznenom djelu prijetnje. Isto tako, osoba kojoj se prijeti obično u strahu se ne ide suprotstavljati što bi pogotovo trebalo doći do izražaja u konkretnom slučaju kada se optuženik i oštećena nalaze u istom vozilu pri čemu je optuženik taj koji ima volan u rukama odnosno upravlja vozilom određujući gdje će se voziti i kako će se voziti. Unatoč takvoj situaciji, oštećenica se ne povlači već je naprotiv ona ta koja optuženiku upućuje riječ "pazi" dajući mu do znanja da bi mu se mogle dogoditi određene posljedice do kojih je u konačnici i došlo kada se ima u vidu pokretanje ovog kaznenog postupka i rigoroznu mjeru posjećivanja glavnog grada H. koja je optuženiku svojedobno bila na snazi zbog predmetnog događaja. Nadalje, oštećenica je izašla iz vozila na mjestu gdje to očito i nije bilo predviđeno (unatoč kiši) i pri tome nije bilo nekakvih eventualnih sputavanja od strane optuženog ili prisile.
Iz činjeničnog opisa predmetne optužnice ne proizlazi da bi se radilo o kaznenom djelu prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 što znači da djelo za kojeg se optuženika optužuje po zakonu nije kazneno djelo.
Uzimajući u obzir sve navedeno sud je izrekao oslobađajuću presudu.
Sukladno oslobađajućoj presudi odlučeno je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.
U Zagrebu 2. veljače 2021.
Zapisničar: Sudac:
Anamarija Pinter, v.r. Domagoj Kurobasa, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda u 4 istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud, kao sud II stupnja.
DNA:
1. ODO Zagreb
2. Optuženi D. L.
3. Branitelj K. G., odvj. u Č.
