Pristupanje sadržaju
- 1 - Gž 9/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorija Lovrić članice vijeća, Jasenka Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/ Nezavisni sindikat B. S., zastupan po punomoćniku D. T. dipl. iur pri HUS-u; 2/ Sindikat metalaca Hrvatske – IS Z., zastupan po punomoćniku D. Š. dipl. iur protiv tuženika: 1/ B. i. S. d.d. S., OIB:...; 2/ B.-b. s. o. d.o.o. S., OIB:...; 3/ B. t. d. m. d.o.o. S. OIB:... i 4/ B. p. d.o.o. S., OIB:..., svi tuženici iz S. P. S., svi zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u odvjetničkom društvu M., G., V. odvjetničko društvo d.o.o. Z., radi utvrđenja ništavosti odluke o otkazu kolektivnog ugovora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj P-2/16 od 18. srpnja 2016., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj P-2/16 od 18. srpnja 2016.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka o otkazu kolektivnog ugovora o pravima i obvezama radnika i poslodavaca u skupini društva Brodosplit (pročišćeni tekst) od 30. rujna 2015. u cijelosti ništava, te je u stavku II izreke naloženo tuženicima naknaditi drugotužitelju Sindikatu metalaca Hrvatske – IS Z. parnični trošak u iznosu 675,00 kuna sa zateznom kamatom počevši od 18. srpnja 2016. do isplate.
Rješenjem istog suda odbijen je prijedlog za određivanje privremene mjere.
Protiv navedene prvostupanjske presude kao i protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u navedenoj presudi, tuženici podnose žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da Vrhovni sud Republike Hrvatske ''preinači pobijanu presudu kako to navode tuženici, odnosno ako drugostupanjski sud ne bi usvojio ovaj prijedlog, predlaže se drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu i cijelosti te vratiti predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.''
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba nije osnovana.
Prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) drugostupanjski sud je ispitao prvostupanjsku presudu samo u granicama određeno navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Postupajući na navedeni način Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom prilikom donošenja prvostupanjske presude bila učinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP.
Suprotno navodima žalbe, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, a presuda nema niti bilo kakvih drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, zbog koje se neosnovano žale tuženici, a na koju pazi i sud po službenoj dužnosti.
U postupku pred nižestupanjskim sudom nije učinjena apsolutna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženici u reviziju ukazuju tvrdnjom da je prvostupanjski sud propustio savjesno i brižljivo ocijeniti i uzeti u obzir prilikom odlučivanja u postupku dokazane i obrazložene prijedloge tuženika. Osim toga, tuženici prigovaraju da prvostupanjski sud propustio na navedene okolnosti saslušati svjedoke na adresi tuženika, a što su predlagali i u samom na odgovoru na tužbu, a i kasnije na pripremnom ročištu od 9. lipnja 2016.
Prema odredbi čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica.
Kako je upravo postupajući u smislu citiranih odredbi prvostupanjski sud odlučio o dokazima koji će se izvesti, njihovom ocjenom, kao i ocjenom rezultata provedenog postupka utvrdio činjenice koje je ocijenio odlučnim za ovaj spor, to se neosnovano prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 220. st. 2. te čl. 8. ZPP.
Po ocjeni ovog suda u obrazloženju prvostupanjske odluke navedeni su valjani razlozi zbog kojih taj sud prihvaća činjenično stanje kako je utvrdio, kao i razlozi iz kojih se može provjeriti primjena materijalnog prava, odnosno razlozi iz kojih je moguće provjeriti na kojim je utvrđenjima i uvjerenjima je taj sud temeljio svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Naime, u prvostupanjskom postupku proveden je dokazni postupak u kojem je prvostupanjski sud valjano ocijenio sve provedene dokaze, i pritom je dao valjane razloge zbog čega je neke od njih kao vjerodostojne prihvatio, dok drugima nije poklonio svoju vjeru.
Kako u navodima žalbe tuženika koji se odnose na prigovore načinu na koje je prvostupanjski sud ocijenio dokaze, ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi bilo kakve protivnosti ili suprotnosti zapisnicima koji te iskaze sadrže i ispravama koje prileže spisu, ovaj sud ocjenjuje kako prvostupanjska presuda sadrži odgovore na sve prigovore tuženika relevantne za odluku o predmetu spora, pa u njoj nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Nadalje, neosnovano tuženici prigovaraju kako je prvostupanjski sud počinio apsolutnu bitnu povredu odredaba parničnog postupka time što je propustio ocijeniti dokaze predložene po tuženiku, a time izveo i pogrešan zaključak da na navedene okolnosti - promijenjene okolnosti, nisu predlagali određene dokaze.
Pritom prvostupanjski sud navodi da tuženici nisu postupili u skladu sa odredbama čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP, jer nisu predložili izvođenje dokaza kojima bi bile utvrđene odlučne činjenice o nemogućnosti izvršavanja svojih obveza prema Republici Hrvatskoj u sklopu restrukturiranja, a niti prema svojim radnicima, odnosno da su nastupile brojne okolnosti koje tuženici nisu mogli spriječiti, a zbog kojih je izvršenje kolektivnog ugovora postalo nemoguće. Naprotiv, prema stanju spisa tuženici su na takve tvrdnje predložili izvođenje dokaza uvidom u ovosudni spis, te po potrebi pregled financijske dokumentacije tuženih, dok unatoč upozorenju suda sa pripremnog ročišta nisu na ove okolnosti dostavili dokazni prijedlog.
U konkretnom slučaju tuženici na kojima je teret dokaza prema čl. 7. st. 1. ZPP dužni su predočiti dokaze na promijenjene okolnosti, a na temelju kojih bi mogli otkazati kolektivni ugovor.
Obzirom da su nižestupanjski sudovi ocjenom dokaza, a polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze suprotne strane, utvrdili da tuženici koji su prema pravilima o teretu dokazivanja trebali predložiti navedene dokaze o promijenjenim okolnostima, a na kojima su jedino mogli temeljiti svoju poziciju u postupku, nisu dokazali da su nastupile brojne okolnosti koje tuženici nisu mogli spriječiti, a zbog kojih je izvršavanje kolektivnog ugovora postalo gotovo nemoguće, te stoga nisu imali razloga o zahtjevu tužitelja drugačije odlučiti, to su pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.
Stoga nije učinjena bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 219. ZPP.
Nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 220. ZPP, time što je sud odbio dokazne prijedloge tuženika, obzirom da se radi o dokazima koje je ocijenio nebitnim za donošenje odluke u ovom sporu.
Ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 338. st. 2. ZPP i čl. 62. Sudskog poslovnika ("Narodne novine" broj 37/14, 49/14, 08/15, 35/15, 123/15 i 45/16) jer presuda ima sadržaj koji je propisan odredbama ZPP, i može se ispitati.
Predmet spora je utvrđenje da je Odluka o otkazu kolektivnog ugovora o pravima radnika i poslodavaca društva B. od 30. rujna 2015. u cijelosti ništava.
U odnosu na istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj u suštini svojim prigovorima vezanim uz taj žalbeni razlog iznosi vlastitu ocjenu provedenih dokaza, koju suprotstavlja sudskoj ocjeni dokaza.
Međutim, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. ZPP. Za svoju ocjenu prvostupanjski sud je naveo logične, uvjerljive i jasne razloge koje drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća.
Prema odredbi čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 11/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) propisano je da ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a i koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu ostalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak raskine. Odredbu sličnog sadržaja sadržavaju i ranije važeći Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) i to čl. 33. st. 1. navedene odredbe.
Prema odredbi čl. 371. ZOO propisano je kako će pri odlučivanju pri izmjeni ugovora odnosno o njegovu raskidu sud se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito o svrsi ugovora, o podjeli rizika koji proizlaze iz ugovora ili Zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana. Ranijim Zakonom o obveznim odnosima propisivanju u čl. 135. kako će pri odlučivanju o raskidu ugovora odnosno njegovoj izmjeni sud će se rukovoditi načelima poštenog prometa, vodeći računa naročito o svrsi ugovora o uobičajenom riziku kod ugovora odnosno vrste, o općem interesu te o interesima obiju strana.
Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, a koje prihvaća i ovaj sud prvostupanjski sud ocjenjuje da nije došlo do takvih promijenjenih okolnosti koje bi omogućile otkaz kolektivnog ugovora niti je takve promijenjene okolnosti tuženik na kojem je teret dokaza dokazao, a posebice ne u razdoblju od 2013. do 2015., slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 39/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO).
Prema tome imajući na umu sadržaj navedenih odredbi ZOO, kao utvrđeno činjenično stanje pravilna je i prema shvaćanju ovog suda ocjena prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za otkazom kolektivnog ugovora zbog promijenjenih okolnosti odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz kolektivnog ugovora o ispunjenju ugovora koje je postalo pretežno otežano ili bi nanijelo pretjerano veliki gubitak tuženika odnosno pravilno ocjenjuje da nisu ispunjene sve okolnosti u smislu odredbe čl. 371. ZOO za otkaz kolektivnog ugovora.
Stoga i ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da tužbeni zahtjev na utvrđenje da je odluka o otkazu kolektivnog ugovora od 30. rujna 2015. u cijelosti ništava.
Time je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev te utvrdio odluku ništavom.
Pravilna je pritom ocjena prvostupanjskog suda da sama promjena vlasničke strukture sama po sebi nema nikakve osnove za otkaz kolektivnog ugovora.
Neosnovani su i žalbeni navodi kojima se pobija odluka o troškovima parničnog postupka jer je sud prvog stupnja sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, a u svezi sa čl. 155. st. 1. ZPP dosudio troškove koji su bili nužni.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.
Ivan Vučemil, v.r.