1

Poslovni broj: 26 Gž Zk-936/2020-2

 

Poslovni broj: 26 Gž Zk-936/2020-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja N. P. D., OIB:... iz V. B., kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u V., protiv protustranke D. T., T., O. B., OIB:..., kojeg zastupa upravitelj A. P. i R. H., OIB:... koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi upisa zabilježbe pokretanja postupka, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Z-885/15 od 28. rujna 2020., dana 2. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba predlagatelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu poslovni broj Z-885/15 od 28. rujna 2020.

 

              Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-13582/2020 u zk.ul. 6. k.o. T. i zk.ul. 778 k.o. Š.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja te je potvrđeno rješenje zemljišnoknjižnog referenta istoga suda broj Z-199/2015-2 od 31. ožujka 2015.

 

              Navedeno rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija predlagatelj zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti rješenje i dopustiti zahtijevani upis, odnosno podredno, ukinuti rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              R. H. je podnijela odgovor na žalbu.

 

              Žalba predlagatelja nije osnovana.

 

              Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem zemljišnoknjižnog referenta broj Z-199/2015-2 od 31. ožujka 2015. odbijen prijedlog predlagatelja za upis zabilježbe pokretanja postupka radi vraćanja i naknade oduzete imovine na nekretninama upisanim u zk.ul. 6 k.o. T. i zk. ul. 778 k.o. Š. Prigovor u kojem se predlagatelj poziva na čl. 81. st. 1. i čl. 82. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama te osporava zaključak zemljišnoknjižnog referenta da pred nadležnim upravnim tijelom ostvaruje pravo na naknadu a ne pravo na povrat nekretnina, te ističe da zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ocjenjivati da li će predlagatelj ostvariti pravo na naturalni povrat imovine ili pravo na naknadu u obveznicama R. H. ili će biti odbijen sa zahtjevom jer je to u nadležnosti upravnog tijela, prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim. Pozivajući se na čl. 107. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., u daljnjem tekstu: ZZK) koji propisuje da je za odlučivanje o prijedlogu mjerodavno stanje u času kada je prijedlog stigao zemljišno-knjižnom sudu, na čl. 39. al. 2. ZZK-a koji propisuje da se zemljišnoknjižne zabilježbe mogu učiniti u svrhu da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama ZZK-a ili drugih zakona, te na čl. 84.a ZZK-a koji propisuje da kada stranka koja pred sudom ili upravnim tijelom pokrenula postupak u kojem bi se mogao odrediti upis za koji se ne može upisati zabilježba spora, na temelju tog podneska s potvrdom da je predan sudu ili upravnom tijelu na rješavanje zemljišnoknjižni sud dopustit će zabilježbu pokretanja postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da je predlagatelj (po pravnom predniku) podnio Uredu za imovinsko-pravne poslove, I. I. tri zahtjeva za priznanje prava na naknadu za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine što proizlazi iz potvrde od 15. siječnja 2015. Uzimajući u obzir da čl. 52. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) propisuje da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina na kojoj su na temelju valjanog pravnog osnova treće osobe stekle pravo vlasništva, odnosno ako im je imovina na temelju valjanog pravnog osnova za stjecanje prava vlasništva predana u posjed i da čl. 53. st. 1. Zakona o naknadi propisuje da se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina koja je sukladno Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili u udjelu društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina, prvostupanjski sud zaključuje da bi temeljem citiranih zakonskih odredaba predlagatelj imao pravo na naknadu a ne na vraćanje imovine u vlasništvo, a što znači da se u upravnom postupku neće odlučiti o pravu za koje bi se mogao odrediti upis, pa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 84.a ZZK-a za upis zabilježbe pokretanja postupka, slijedom čega je odbio prigovor predlagatelja i potvrdio rješenje zemljišnoknjižnog referenta temeljem čl. 123.a st. 5. ZZK-a.

 

              U žalbi predlagatelj navodi da pravo na naknadu prije svega uključuje pravo na naturalni povrat, odnosno na vraćanje oduzete imovine u naravi, dok su odredbama čl. 52.-56. Zakona o naknadi propisane iznimke o vraćanju. Vezano uz pozivanje prvostupanjskog suda na čl. 52. i 53. Zakona o naknadi predlagatelj ističe kako niti jedan od upisa i to D. T. u zk.ul. 6 k.o. T. i R. H. u zk.ul. 778 k.o. Š. nije utemeljen na pravnom poslu iz čl. 52. Zakona o naknadi ili na Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća. Osim toga navodi da pretpostavke za primjenu iznimke od vraćanja imovine utvrđuje nadležno tijelo u upravnom postupku, pa zemljišnoknjižni sud nije mogao sam zaključiti da se ne radi o postupku u kojem bi se mogao odrediti upis, pri čemu se poziva na pravno stajalište izraženo u odluci Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1350/08 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev x-414/15-2 od 30. rujna 2015.

 

              U odgovoru na žalbu R. H. se protivi žalbenim navodima i ukazuje da čkbr. 205 jezero T. sa 170688 m2 upisano u zk.ul. 778 k.o. Š. ima status javnog vodnog dobra u vlasništvu R. H. koje je neotuđivo i na kojem druga osoba ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava primjenom čl. 12. st. 8., 9. i 10. Zakona o vodama (Narodne novine br. 66/19.) pa se na tu nekretninu primjenjuje čl. 55. toč. 2. Zakona o naknadi, dok se na nekretninu upisanu u zk.ul. 6 k.o. T. primjenjuje čl. 54. Zakona o naknadi i na njoj ne može doći do promjene vlasništva i stvarnih prava jer se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti kulture, kulturne prirodne baštine, te je na toj nekretnini upisana i zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja temeljem Zakona o ustanovama, radi čega prihvaća stajalište prvostupanjskog suda da ishod upravnog postupka ne može utjecati na promjenu knjižnih prava na predmetnim nekretninama.

 

              Zakonom o naknadi nije predviđena zabilježba postupka za naknadu oduzete imovine u zemljišnim knjigama, a prema čl. 70. st. 1. ZZK-a zabilježbe se mogu odrediti samo kad je to predviđeno tim ili drugim zakonom.

 

Prema odredbi čl. 84.a st. 1. ZZK-a kad stranka koja je pred sudom ili upravnim tijelom pokrenula postupak u kojem bi se mogao odrediti upis za koji se ne može upisati zabilježba spora, na temelju tog podneska s potvrdom da je predan sudu ili upravnom tijelu na rješavanje, zemljišnoknjižni sud dopustit će zabilježbu pokretanja tog postupka. Učinak takve zabilježbe jeste da odluka donesena pred drugim sudom ili tijelom povodom pokrenutog postupka djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka stigao zemljišnoknjižnom sudu prema st. 2. citirane zakonske odredbe, a kad u postupku na koji se odnosi zabilježba bude odlučeno o provedbi određenog upisa taj upis dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom pokrenutog postupka sukladno st. 3. citirane zakonske odredbe.

 

Iz navedene zakonske odredbe je jasno da za dopustivost zabilježbe pokretanja postupka mora biti pokrenuti postupak pred sudom ili pred upravnim tijelom u kojem bi se mogao odrediti upis u vezi nekretnina u zemljišnoj knjizi, a koji tada dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je osigurano zabilježbom, što znači da je zabilježba pokretanja postupka dopustiva samo za one postupke za koje se ne može odrediti zabilježba spora a može se odrediti upis na nekretninama u zemljišnoj knjizi na temelju isprave donesene u tom postupku.

 

Predlagatelj je uz prijedlog priložio Potvrdu ureda državne uprave u varaždinskoj županiji, Ispostave Ivanec Klasa: 942-05/15-01/2, Ur.broj: 2186-01-05/1-15-2 od 16. siječnja 2015. iz koje proizlazi da je predlagatelj (odnosno pravna prednica predlagatelja) podnio tri zahtjeva za naknadu oduzete imovine po odredbama Zakona o naknadi, koji obuhvaćaju između ostalog i nekretnine upisane u zk.ul. 6 k.o. T. i zk.ul. 778 k.o. Š., te da u tim postupcima nije doneseno konačno rješenje. 

 

Zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ocjenjivati osnovanost zahtjeva za povrat/naknadu oduzete imovine jer je to isključivo u ovlasti upravnog tijela koje postupa temeljem Zakona o naknadi, kako to pravilno ukazuje i predlagatelj u žalbi.

 

Međutim, zemljišnoknjižni sud je dužan ocijeniti da li stanje upisa u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama dopušta da se odredi upis kako to propisuje čl. 84.a st. 1. ZZK-a, odnosno da li zabilježba pokretanja postupka može proizvesti pravni učinak radi kojeg se osniva a to je - da odluka donesena pred tijelom povodom pokrenutog postupka djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka stigao zemljišnoknjižnom sudu kako to propisuje st. 2. citirane zakonske odredbe. Da bi se to utvrdilo potrebno je ocijeniti stanje upisa nekretnina u zemljišnoj knjizi, a prema kojemu je u zk.ul. 778 k.o. Š. čkbr. 205 J. T. sa 170688 m2 upisano kao javno dobro u vlasništvu R. H. pod upravljanjem H. v., dok je na nekretninama u zk.ul. 6 k.o. T. upisano svojstvo kulturnog dobra, odnosno zabilježba da su pojedinačno zaštićene čestice unutar kulturno-prirodne cjeline dvorac T., te je upisano zakonsko pravo prvokupa i zabilježba zabrane otuđenja i opterećenja nekretnina u smislu čl. 58 Zakona o ustanovama.

 

Prema čl. 61. i 62. Zakona o vodama (Narodne novine br. 107/95., 150/05., 153/09.), a tako i prema čl. 11. Zakona o vodama (Narodne novine br. 153/09., 63/11., 130/11., 56/13., 14/14., 46/18., 66/19.), kao i prema sada važećem čl. 12. Zakonu o vodama (Narodne novine br. 66/19.) javno vodno dobro je javno dobro u općoj uporabi, u vlasništvu R. H., neotuđivo je i na njemu druga osoba ne može steći pravo vlasništva, iz čega proizlazi da nekretnina upisana u zk.ul. 778 k.o Š. ne može biti vraćena u vlasništvo predlagatelju jer je izuzeta iz pravnog prometa, odnosno na njoj nije moguće stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 55. toč. 2. Zakona o naknadi.

 

Isto tako čl. 54. st. 1. Zakona o naknadi propisuje da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina pravnih osoba iz oblasti zdravstva, socijalne skrbi, odgoja, obrazovanja, kulture, zaštite kulturne i prirodne baštine, znanosti, energetike i vodoprivrede, športa i drugih javnih djelatnosti, koja je postala vlasništvo tih pravnih osoba na temelju posebnih propisa, a koja je na dan donošenja ovoga Zakona u njihovom posjedu i služi za obavljanje njihove djelatnosti za koju su osnovane, a što se odnosi na nekretnine upisane u zk.ul. 6 k.o. T. koje imaju svojstvo kulturnog dobra i zaštićenih čestica unutar kulturno-prirodne cjeline dvorca T.

 

Kako je stoga prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za upis zabilježbe pokretanja postupka jer za dopustivost upisa nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 84. a ZZK-a i da ispitivanjem rješenja po službenoj dužnosti primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), u vezi s čl. 91. st. 1. ZZK-a, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog/zemljišnoknjižnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti to je odbio žalbu predlagatelja i primjenom čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrdio rješenje i naložio brisanje zabilježbe žalbe.

 

U Varaždinu 2. veljače 2021.