Broj: Rev 313/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Građansko-upravni odjel, Pula, protiv protustranke Grada V.-D. kojeg zastupaju punomoćnici Ž. V. i G. P., odvjetnici u P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-53/11-2 od 15. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Z-14300/10 od 5. studenog 2010., u sjednici održanoj 15. ožujka 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli – Pola br. Gž-53/11-2 od 15. lipnja 2011., te se rješava:

 

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada V.-D., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola br. Z-14300/10 od 5. studenog 2010.

 

Nalaže se zk. odjelu Općinskog suda u Puli – Pola da provede upis na temelju rješenja Z-14300/10 od 5. studenog 2010. na nekretnini kčbr. 677/4 upisanoj u zk. ul. 9747 k.o. P. u korist Republike Hrvatske.

 

Odbija se zahtjev protustranke Grada V.-D. za naknadu troškova postupka.

 

II. Nalaže se protustranci nadoknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu 625,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kčbr. 677/4, upisanoj u zk. ul. 9747 k.o. P. u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu te Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: 350-01/06-01/1399, Ur.broj: 2163-04-02-07-2 od 5. siječnja 2007., koji se u nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda u predmetu Z-4704/08, te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

              Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke, preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva kao neosnovan, naloženo je brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, te je naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe protustranke. Također je naloženo predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn

 

              Protiv drugostupanjskog rješenja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predloživši da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači na način da se žalba protustranke odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova sastava revizije u iznosu 1.000,00 kuna.

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanje važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

              Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji predlagateljica postavlja sljedeće pravno pitanje:

 

„Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su se na dan 16. listopada 1990. i  23. srpnja 1991. prema prostornoplanskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe?“

 

Argumentirajući važnost postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a sve u smislu čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, predlagateljica navodi da je riječ o pitanju o kojem revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da će drugostupanjski sudovi u praksi imati različita shvaćanja glede tumačenja odredbe čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje: ZVDSP). Pritom predlagateljica dodatno obrazlaže da se radi o velikom broju nekretnina s istovjetno utvrđenim statusom i namjenom prema planskoprostornoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva, te brisati društveno vlasništvo.

 

Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 677/4 upisanoj u zk. ul. 9747 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.

 

Predmetna nekretnina se  prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa:350-01/06-01/1399 od 5. siječnja 2007. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991.  nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

 

Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga  po shvaćanju drugostupanjskog suda utemeljenost predloženog upisa za spornu nekretninu ne proizlazi iz sadržaja samog prijedloga i uz njega podnesenih isprava, zato zaključuje da nedostaje jedna od nužnih pretpostavki za dopuštenje upisa pa je zbog toga prvostupanjski sud trebao odbiti predloženi upis.

 

Osnovano predlagateljica u reviziji prigovara pravilnosti takvog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda, jer je utemeljeno na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

Naime, nije sporno da se kčbr. 677/4 upisana u zk. ul. 9747 k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta, a i po upisanoj kulturi nekretnine u katastru vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se je pozvao sud drugog stupnja.

 

Kako nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129., čl. 130. te čl. 362. st. 3. ZVDSP-a.

 

Zbog navedenog, odlučeno je kao u toč. I. izreke, sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10).

 

              Odluka o trošku revizijskog postupka sadržana u toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u svezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 19. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 148/09).

 

Zagreb, 15. ožujka 2016.