- 1 –

                                                                       Broj:Jž-753/2020                                                

 

 

 

 

                                              

 

U  IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Ž.N. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci, podnijete protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 27. veljače 2020., broj: 42. Pp J-1079/2019, na sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2021.

 

P r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

Obrazloženje:

 

Presudom Općinskog suda u Bjelovaru od 27. veljače 2020., broj: 42. Pp J-1079/2019, na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. (pravilno je članka 182. točke 3.) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) oslobođen je optužbe okrivljeni Ž.N. da bi počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisan u izreci.

 

Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava koprivničko-križevačke, Policijske postaje Križevci je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba nije  osnovana.

 

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje sve povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Prvostupanjski sud je oslobodio okrivljenika optužbe s obrazloženjem kako nema dokaza da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret jer se okrivljenik u postupku branio šutnjom, a žrtva je koristila blagodat ne svjedočenja dok događaju nitko drugi nije bio prisutan.

 

Žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda postupka jer je prvostupanjski sud proveo glavnu raspravu bez sudjelovanja svih stranaka i sudionika postupka odnosno jer nije ispitao kao svjedoke policijske službenike koji su postupali po dojavi o nasilju u obitelji, niti je uzeo u obzir izjavu oštećene D.B. koja je od iste uzeta na Zapisnik o ispitivanju svjedoka dana 01.09.2019.

 

Iako prvostupanjski sud nije kao svjedoka ispitao policijske službenike koji su utvrdili prekršaj nije time, kako to neopravdano tvrdi žalitelj, počinio bitnu povredu postupka jer je proveo glavnu raspravu bez sudjelovanja svih stranaka jer eventualni svjedok nije stranka u postupku niti je sud dužan ispitati kao svjedoka svaku osobu koju stranke predlože.

 

Činjenica je da tužitelj nije u optužnom prijedlogu predložio da se kao svjedoci ispitaju policijski službenici koji su utvrdili prekršaj, nije to učinio niti tijekom prvostupanjskog postupka, nije pristupio niti na jednu od zakazanih glavnih rasprava i svoj izostanak nije opravdao.

 

Iako sud nije vezan dokaznim prijedlogom stranaka niti izostankom njihovih prijedloga prilikom utvrđivanja činjeničnog stanja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud u ovom konkretnom slučaju nije pogriješio što nije ispitao djelatnika policije koji je utvrdio prekršaj, kao svjedoka. Naime, policijski službenik došao je na lice mjesta naknadno, a ne tijekom počinjenja prekršaja. Njegova saznanja o tome što se dogodilo, o dinamici događaja i posljedicama istog, su posredni dokazi, a ukoliko bi svjedočio o tome što mu je tko rekao, a naročito o tome što mu je rekao okrivljenik, to ne bi bio zakonit dokaz.

 

Budući da žrtva nasilja očito nije željela aktivno sudjelovati u postupku, na neke glavne rasprave nije pristupila, a na glavnoj raspravi održanoj 3. prosinca 2019, je koristila svoje pravo blagodati ne svjedočenja,  a okrivljenik se (na glavnoj raspravi održanoj 24.10.2019.) branio šutnjom i od tog svojeg prava nije odustao tijekom postupka, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

 

Neosnovano žalitelj ističe kako je prvostupanjski sud trebao uzeti u obzir izjavu oštećene D.B. koja je od iste uzeta na Zapisnik o ispitivanju svjedoka dana 01.09.2019., jer je prvostupanjski sud taj dokaz trebao izdvojiti iz spisa kao nezakonit dokaz budući da oštećena koja je izvanbračna supruga okrivljenika prije davanja svojeg iskaza nije valjano upozorena prema članku 285. stavku 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku.

 

I po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je proveo sve relevantne dostupne dokaze kako bi utvrdio prekršaj koji je okrivljeniku stavljen na teret.

 

Po ocjeni ovog suda sustav je učinio sve da žrtvu zaštiti, a ona je koristila svoje pravo da u tome aktivno ne sudjeluje.

 

Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi žalitelja zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te isti nisu doveli u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke.

 

              Slijedom navedenog riješeno je kao u izreci presude.

 

Zagrebu,  2. veljače 2021.

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, žrtvu, nadležni Centar za socijalnu skrb i  tužitelja.