- 1 -

                                                                                                                          Broj: Jž-1173/2019

  

                                        

Broj: Jž-1173/2019

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljenog D.B. i 2.okrivljenog S.B. zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 2.okrivljenog S.B. podnesenoj po branitelju Zajedničkom odvjetničkom uredu xx iz O., protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj:78. Pp J-51/2019 od 28. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.      Odbija se kao neosnovana žalba 2.okrivljenog S.B. i potvrđuje se prvostupanjska presuda. 

 

II.               Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), 2.okrivljeni S.B. se oslobađa obveze naknade paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom 1.okrivljeni D.B. i 2.okrivljeni S.B. proglašeni su krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo je 1.okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 132,92 € te mu je u izrečenu novčanu kaznu e uračunato vrijeme za koje je bio bio lišen slobode kao 300,00 kuna, pa mu je preostalo za platiti iznos od 700,00 kuna, dok je 2.okrivljeniku izrečena novčana kazna u iznosu od 380,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 51,13 €.

 

Istom presudom, okrivljenici su, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 150,00 kuna svaki, te je 2.okrivljenik dužan platiti i trošak alkotesta u iznosu od 80,00 kuna.

 

Protiv te presude 2.okrivljeni S.B. je pravodobno putem branitelja podnioi žalbu zbog svih žalbenih razloga. Žaltelj navodi, u bitnom, da se pobijana presuda uopće ne može ispitati, budući da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi ukazivali na njegovu odgovornost. Sud je u potpunosti zanemario one dijelove iskaza žalitelja u kojem navodi da se sukobio jer je 1.okrivljenik prethodno počinio materijalnu štetu na njegovoj obiteljskoj kući (praktično je počinio kazneno djelo narušavanja nepovredivosti doma), te je fizički napao i ozlijedio K.V., pa je očito da je primijenio nužnu obranu. Sve se to može zaključiti kako iz njegove obrane, tako i iz samog optužnog prijedloga, što je sud u potpunosti ignorirao, iako je radi provjere točnosti imao mogućnost ispitatai svjedokinju V. koja je i bila motiv napada, a kada je to propustio učiniti počinio je i bitnu postupovnu povredu jer ne postoje razlozi o odlučnim činjenicama, kao što nije utvrdio postoje li razlozi isključenja krivnje na njegovoj strani i je li uopće počinio prekršaj. Sud je propustio cijeniti da nije imao nikakvu namjeru remetit javni red i mir, već je postupaoi u nužnoj obrani, zbog čega žalitelj predlaže da da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, te njega oslobodi optužbe.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenih povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Što se tiče žalbenih navoda koji se openito odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da su okrivljenici upoznati s optužnim prijedlogom i da im je omogućeno da iznesu svoju obranu, pa je evidentno da im je bilo omogućeno da se brane i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.

 

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenih, te uvida i čitanja dokumentacije u spisu. Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje žalitelja došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da su oba žalitelja predmetne zgode bili na mjestu događaja i da su postupali na način opisan izreci, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

Iako je evidentno 1.okrivljenik započeo sukob i pokazao znatan stupanj agresivnosti (lupajući pred kućom i razbivši staklo te nasrtajem na K.V.), ipak i ponašanje žalitelja također predstavlja aktivni doprinos narušavanju javnog reda i mira a ne postupanje isključivo u nužnoj obrani, s obzirom da iz svih utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi njegovo udaranje šakama 1.okrivljenika bilo nužno da ga zaustavi.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku je jasno i nedvojbeno utvrđeno, te je prvostupanjski sud opravdano i žalitelja proglasio krivim za prekršaj koji im je stavljen na teret.

 

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečenu kaznu primjerenom stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja uz novčanu kaznu predviđena alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, za svakog od žalitelja uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  vrstu iste.

 

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, kazne su u dovoljnoj mjeri individualiziranee, te je ovakva blaža kazna – novčana kazna u gotovo minimalnom iznosu za to djelo primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Stoga ovaj Sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da su izrečene kazne primjerene stupnju krivnje i društvenoj opasnosti počinjenog djela, držeći da će se svrha kažnjavanja, odnosno opća i posebna prevencija, postići upravo ovako odmjerenim novčanim kaznama. 

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žaliteli se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, žalitelj je oslobođen obveze naknade paušalnog iznosa troškova ovog žalbenog postupka.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

     U Zagrebu, 2. veljače 2021.

                                                           

      Zapisničar:                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                        Siniša Senjanović  , v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 otpravaka: za spis, 2.okrivljenika, branitelja i tužitelja.