- 1 -

                                                                                                                             Broj: Jž-890/2019

                                            

Broj: Jž-890/2019

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv 1.okrivljene M.S. i 2.okrivljenog F.R. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi 2.okrivljenog F.R. podnesenoj po branitelju R.V., odvjetniku iz S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru broj: 39 Pp J-4855/17 od 15. veljače 2019., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2021.,

 

p r e s u d i o j e :

 

I.      Odbija se kao neosnovana žalba 2.okrivljenog F.R. i potvrđuje se prvostupanjska presuda. 

 

II.               Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), 2.okrivljeni F.R. je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom 1.okrivljena M.s. i 2.okrivljeni F.R. proglašeni su krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, za koje djelo im izrečena novčana kazna u iznosu od 570,00 kuna u protuvrijednosti domaće valute od 75,00 € svakom.

 

Istom presudom, okrivljenici su, temeljem članka 138. i članka 139. Prekršajnog zakona, obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnim iznosima od po 200,00 kuna svaki.

 

Protiv te presude 2.okrivljeni F.R. je pravodobno putem branitelja podnioi žalbu zbog svih žalbenih razloga. Žaltelj navodi, u bitnom, da  je trebao biti oslobođen i da je presuda u odnosu na njega neosnovana, što proizlazi i iz snimke videonadzora iz koje je razvidno da nema grimasa lica koje bi upućivale da on viče, dok gestikulacija ne preedstvlja remećenje javnog reda i mira. Žalitelj detaljno analizira jprovedeni postupak i iskaze svjedoka, ukazujući da K.R. navodi da nije došlo do vike i galama, a da je iskaz svjedokinje A. neodrživ i nelogičan, jer da je čula galamu i prepoznala glasove svakako bi navela i o kojim psovkama i uvredama se radilo, no očito je da ona iskazuje rema onome što zna iz priče 1.okrivljene i da „navija„ za nju ali pritom joj se iskaz razilazi u odnosu na obranu 1.okrivljene. Žalitelj ponavlja svoju obranu ističući da se događaj nije zbio na javnom mjestu već u dvorištu obiteljske kuće i komunikaciju nitko nije mogao čuti, a on je postupao u nužnoj obrani od verbalnog napada 1.okrivljene i uslijed straha od danljnjeg napada poduzeo radnje nužne obrane nesvejestan navodnog prekršaja, zbog čega žalitelj predlaže da se njega oslobodi optužbe, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenih povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Što se tiče žalbenih navoda koji se openito odnose na proturječnosti u presudi, na nerazumljivost iste i na nedostatak razloga za odluku, kao i navoda koji se općenito odnose na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka ovaj Sud nalazi da nije došlo do bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. i stavka 2. Prekršajnog zakona. Ovaj Sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenika, kao i provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Iz spisa je vidljivo da su okrivljenici upoznati s optužnim prijedlogom i da im je omogućeno da iznesu svoju obranu, pa je evidentno da im je bilo omogućeno da se brane i da sudjeluje u postupku, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, konkretno nije povrijeđeno pravo obrane.

 

Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji.

 

Naime, prvostupanjski sud je utvrdio činjenično stanje na temelju ocjene i analize obrane okrivljenih, iskaza svjedoka, te pregleda i čitanja dokaza u spisu. Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima.

 

Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje žalitelja došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o dinamici odvijanja događaja prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, utvrdivši da su oboje okrivljenih predmetne zgode bili na mjestu događaja i da su postupali na način opisan izreci, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj Sud.

 

Svjedokinja D.A. je po navodima prvostupanjskog suda iskazivala uvjerljivo i nepristrano, a činjenica da je sud prvog stupnja svoju odluku temeljio prvenstveno na njenom iskazu, ne dovodi do nezakonitosti presude, s obzirom da pravilo koje bi se temeljilo na formalnoj ocjeni dokaza ne postoji, već se činjenice utvrđuju po načelu slobodne ocjene dokaza, kojom je sud prvog stupnja iskaz susjede ocijenio uvjerljivim. Navedena svjedokinja je svojim iskazom teretila oboje okrivljenih (navodi da ih je čula kako se svađaju i vrijeđaju), te na vjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje nije od utjecaja činjenica da je iskazala da se zbog proteka vremena ne može sjetiti konkretnih riječi. U njezinu iskazu nije bilo bitnog i suštinskog odstupanja ili nelogičnosti, zbog čega sud nije posumnjao da bi se radilo o „namještenom“ iskazu sa svrhom neistinitog terećenja žalitelja, odnosno pristranom iskazu u korist 1.okrivljene.

 

Iako je evidentno 1.okrivljenica započela verbalni sukob, i ponašanje žalitelja također predstavlja aktivni doprinos narušavanju javnog reda i mira a ne postupanje isključivo u nužnoj obrani, s obzirom da iz svih utvrđenih činjenica ne proizlazi da bi njegovo vikanje i psovanje bilo nužno u svrhu samoobrane.

 

Što se tiče pitanja javnosti mjesta događaja kao obilježja prekršaja, ističe se da je u postupku utvrđeno da se dio događaja odigrao u dvorištu obiteljske kuće R. (galama, verbalni sukob), a prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio da je predmetno dvorište slušno bilo dostupno i drugim građanima, čime mjesto događaja ima značaj javnog mjesta, jer su događaj i posljedica izvršenog djela mogli biti dostupni javnosti, što navedene prilike i jest bio slučaj. Naime, događaj je bio dostupan susjedi (svjedokinja D.A.) koja se nalazila u svojoj kući  i koja nije bila neposredni sudionik događaja, pa bez obzira na pitanje u čijem je vlasništvu prostor na kojem se sukob dogodio (privatno dvorište), mjesto počinjenja prekršaja ima obilježja javnog mjesta s obzirom da je posljedica izvršenog djela bila dostupna javnosti.

 

Imajući u vidu naprijed navedeno, činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku je jasno i nedvojbeno utvrđeno, te je prvostupanjski sud opravdano i žalitelja proglasio krivim za prekršaj koji im je stavljen na teret.

 

Slijedom navedenog, žalbeni navodi žalitelja da je uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava, su također neosnovani.

 

Razmotrivši odluku o izrečenoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud žalitelju za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečenu kaznu primjerenom stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

Pritom treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja uz novčanu kaznu predviđena alternativno kazna zatvora u trajanju do 30 dana, pa je iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu unutar zakonskih okvira za to djelo prekršaja, za svakog od žalitelja uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na  vrstu iste.

 

Po ocjeni ovog Suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, kazne su u dovoljnoj mjeri individualiziranee, te je ovakva novčana kazna primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti žalitelja i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Stoga ovaj Sud prihvaća stav prvostupanjskog suda da su izrečene kazne primjerene stupnju krivnje i društvenoj opasnosti počinjenog djela, držeći da će se svrha kažnjavanja, odnosno opća i posebna prevencija, postići upravo ovako odmjerenim novčanim kaznama. 

 

Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žaliteli se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

 

Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Troškovi u paušalnom iznosu od 200,00 kuna su određeni u gotovo minimalnom iznosu sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju žalitelja, te ih u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim. Treba istaknuti da žalitelj uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze koji bi upućivali da dosuđene mu troškove ne bi mogao platiti bez štete za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svoje obitelji, zbog kojeg razloga bi eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona 2.okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske.

 

Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

     U Zagrebu, 2. veljače 2021.

                                                           

      Zapisničar:                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                        Siniša Senjanović  , v.r.

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, 2.okrivljenika, branitelja i tužitelja.