- 1 -              Rev 925/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 925/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz D., OIB ..., F. S. iz E., A., A. L. iz T., A., OIB ... i J. L. iz T., A., OIB ..., koje sve zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u D., protiv tuženice S. I. iz D., OIB ..., zastupane po punomoćniku A. K., odvjetniku u D., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-379/2019-2 od 16. listopada 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-28/2018 od 25. ožujka 2019., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za iseljenje tuženice iz stana na 2. katu čest. zgr. 1527 k.o. D., na adresi D., koji se sastoji od kuhinje, sobe i WC-a ukupne površine 63,33m2, te za predaju stana slobodnog od osoba i stvari tužiteljima. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.312,50 kn u omjerima pobliže određenim izrekom presude.

 

Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tužitelja, prvostupanjska presuda je preinačena i suđeno je na način da je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan, te je tuženici naloženo naknaditi tužiteljima trošak parničnog postupka u iznosu 13.475,00 kn, u roku 15 dana.

 

Rješenjem ovog suda broj Revd-646/2020-2 od 19. svibnja 2020. tuženici dopuštena je revizija protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-379/2019-2 od 16. listopada 2019. zbog pravnog pitanja:

 

Može li osoba koja nije vlasnik niti suvlasnik nekretnine zatražiti predaju u posjed nekretnine od posjednika, odnosno mogu li suvlasnici nekretnine tražiti predaju nekretnine u posjed od posjednika na način da se ista preda suvlasnicima i trećoj osobi, protivno pravilima o nedjeljivim obvezama kako to određuje čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?“

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukinuti pobijanu presudu te predmet dostaviti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

Tuženica revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12 i 154/14 - dalje: ZV) u vezi čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO), jer da je drugostupanjski sud tužbeni zahtjev tužiteljice J. L. temeljen na odredbi čl. 161. st. 1. i 2. ZV, prihvatio, unatoč činjenici što ta tužiteljica nije suvlasnica nekretnine na koju se odnosi zahtjev za predaju u posjed.

 

Predmet ovog spora je zahtjev suvlasnika za predaju u posjed stana.

 

Prvostupanjski sud je, iako je zaključio da bi tužitelji D. J., F. S. i A. L., kao suposjednici spornog stana imali pravo na suposjed spornog stana, nakon provedenog testa razmjernosti, zaključio da je tom pravu osnovano suprotstavljeno pravo na dom tuženice, slijedom čega je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

 

Nasuprot tome, drugostupanjski sud je provodeći test razmjernosti zaključio  da se u konkretnom slučaju ne radi o neopravdanom miješanju u pravo tuženice na dom.

 

Nadalje, drugostupanjski sud je uz obrazloženje da „je nesporno da su tužitelji kao suvlasnici nekretnine, pa tako i predmetnog stana, neovisno o činjenici što 2. do 4. tužitelji žive u inozemstvu, ovlašteni tražiti sudsku zaštitu prava vlasništva i iseljenje tuženice sukladno člancima 161. i 162. ZVDSP-a“, tužbeni zahtjev ocijenio osnovanim. Dakle, donoseći pobijanu odluku drugostupanjski sud polazi od utvrđenja da je i 4. tužiteljica J. L. suvlasnica spornog stana.

 

Prema odredbi čl. 46. st. 2. ZVDSP svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može postaviti vlasnik stvari s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

 

Kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku (čl. 64. st. 2. ZOO).

 

Kako u konkretnoj situaciji tužitelji zahtijevaju da se predaja stana izvrši svima njima kao vjerovnicima zajedno, to suprotno tvrdnji revidentice drugostupanjski sud nije donoseći pobijanu presudu pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 46. st. 2. ZVDSP u vezi čl. 64. st. 2. ZOO.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.