- 1 -              Revr 311/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 311/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. H. iz R., OIB: ... – zakonske nasljednice sada pok. tužitelja S. R., koju zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., protiv tuženika H. P. d.o.o. Z., P. T. R. kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom uredu K. u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-991/13-3 od 19. svibnja 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1549/11 od 20. srpnja 2012., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-991/13-3 od 19. svibnja 2015. u dijelu pod stavkom II izreke i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1549/11 od 20. srpnja 2012. u dijelu pod stavcima I i III izreke te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 210.810,57 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. srpnja 2012. pa do isplate (stavak I izreke). Prema stavku II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 63.125,00 kuna, dok je u stavku III izreke odbijen tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 360.966,72 kuna.

 

Presudom suda drugog stupnja (pogrešno navedene kao rješenje) u stavku I izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom III izreke presude suda prvog stupnja, dok je u stavku II izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom I i II izreke.

 

Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu pod stavkom II izreke tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i rješenjem ukine u cijelosti nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14  - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u vidu tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. siječnja 2002. do zaključenja glavne rasprave jer je tužitelj invalid i nepokretan te potražuje naknadu po tom osnovu u iznosu od 360.966,72 kune sa zakonskom zateznom kamatom na mjesečne iznose od dospijeća do isplate.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužitelj smješten u Domu umirovljenika M. K.

 

- da smještaj u Domu uključuje tri obroka dnevno, pranje i glačanje rublja, kupanje jednom tjedno, presvlačenje posteljine, oblačenje, davanje lijekova, uzimanje robe na pranje, dodavanje stvari,

 

- da kćerka i brat tužitelja istoga okupaju, presvlače, porežu mu nokte, pospreme mu stvari, operu robu te mu skuhaju dijetnu hranu, izvode ga van, nabavljaju lijekove, mažu ga kremama, masiraju što mu olakšava bolove i održavaju ga u boljem zdravstvenom stanju,

 

- da kćerka i brat tužitelja ne pružaju tu pomoć svakodnevno već vikendima kada ostaju po cijeli dan, tijekom godišnjeg odmora cijeli dan te da mu kod kuće zajedno sa bivšom suprugom peru robu, peglaju, pripremaju mu hranu.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je bez obzira što tužitelj koji je smješten u domu umirovljenika prima cjelokupnu tuđu pomoć i njegu i dalje ima potrebu za tuđom pomoći i njegom 6 sati dnevno te sukladno ocjeni suda primjenom odredbe čl. 223. ZPP uzimaju cijenu sata tuđe pomoći i njege od 19,00 kuna te djelomično prihvaćaju tužbeni zahtjev na temelju odredbe čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/02 – dalje: ZOO).

 

Takav zaključak nižestupanjskih sudova ne može se barem za sada prihvatiti.

 

Nesporno je u postupku utvrđeno da je tužitelj nepokretan radi čega mu je potrebna tuđa pomoć i njega.

 

Nesporno je da tužitelj ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i onda kada mu je ta pomoć pružana besplatno (npr. od člana njegove obitelji). Međutim, sporan je opseg i način pružanja te pomoći i njege.

 

Prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka proizlazi da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega 6 sati dnevno (ulazak i izlazak iz kreveta na kolica i obrnuto, obuvanje obuće te donošenje hrane u sobu, kupanje i sl.).

 

Iz dopisa umirovljenika M. K. od 16. travnja 2008. sadržanog u podnesku od 9. srpnja 2012. proizlazi da je "od dana od kada je smješten koristi sve potrebe njege i usluge koje se pružaju nepokretnim invalidnim osobama oko održavanja osobne higijene, higijene životnog prostora, te stručne i zdravstvene njege i skrbi kao što su "kupanje, brijanje, šišanje, pedikiranje, nabavka lijekova i ortopedskih pomagala, vožnje na redovne kontrole i specijalističke preglede, injekcije i sl., usluge po potrebi, usluge pranja, glačanja rublja, čišćenja i održavanja sobe, namještaja, kreveta i dr.".

 

Uzimajući u obzir nalaze i mišljenje vještaka, dopis doma umirovljenika kao i utvrđeno činjenično stanje, osnovane su tvrdnje revidenta da u nižestupanjskim presudama ostaje nejasno u kojem opsegu se tužitelju pruža tuđa pomoć i njega, da li samo u domu ili od strane njegovih ukućana ili i od jednih i od drugih, odnosno da li je u tu uslugu uračunata tuđa pomoć i njega koju tužitelj ima u domu u kojem je smješten. Pored toga presuda ne sadrži razloge o tome plaća li se posebno takva tuđa pomoć i njega koju tužitelj ima u domu ili je uključena u redovnu cijenu korištenja smještaja.

 

Stoga u tom dijelu nižestupanjske presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama. Ovo ponaosob iz razloga što je nejasno da li pružanje tuđe pomoći i njege tijekom vikenda zapravo zadovoljava potrebe pružanja tuđe pomoći i njege od 5 do 6 sati tjedno. S obzirom da niti u vještačkom nalazu ne postoji očitovanje vještaka da li se na takav tuđa pomoć i njega može kompenzirati nižestupanjske presude ne sadrže razloge u tom dijelu te se ista ne može ispitati.

 

Prema tome, nižestupanjske presude u pobijanom dijelu (stavku II drugostupanjske presude i stavcima I i III prvostupanjske presude) ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih bi se presuda mogla ispitati, pa je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

 

Zbog počinjenih navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koju tuženik upire valjalo je na temelju odredbi čl. 394. st. 1. ukinuti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 2. veljače 2021.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Ivan Vučemil, v.r.