Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Rev 1140/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te mr. sc. Lucije Čimić, Darka Milkovića i Brune Frankovića, članova vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, protiv protustranke Grada Vodnjana-Dignano, kojega zastupaju punomoćnici, Ž. V. i G. P., odvjetnici u P.-P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Gž-555/11-2 od 20. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Z-14290/10 od 5. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 15. ožujka 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske, preinačuje se rješenje Županijskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Gž-555/11-2 od 20. lipnja 2011., te rješava:

 

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada Vodnjana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj Z-14290/10 od 5. studenoga 2010.

 

Odbija se zahtjev protustranke za naknadu troškova postupka u iznosu od 1.018,75 kn.

 

Nalaže se protustranci Gradu Vodnjanu - Dignano naknaditi predlagateljici trošak sastava revizije u iznosu od 625,00 kuna, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini kč. br. 630/6 pašnjak površine 790 m2, upisane u zk. ul. 9782 k.o. P., u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: … od 5. siječnja 2007, koje se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z-4704/08, te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke Grada Vodnjana, te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a ujedno je Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe protustranke. Također je naloženo predlagateljici da protustranci nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn.

 

Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagateljica je pravodobno podnijela reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 57/11 – dalje: ZPP). Predlagateljica predlaže da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje drugostupanjskog suda preinači na način da se žalba protustranke Grada Vodnjana odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija predlagateljice je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. toga članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U reviziji predlagateljica postavlja sljedeće pitanje: "Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09- dalje: ZVDSP) na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostorno planskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe." Pri tome se kao razlog važnosti navodi veliki broj nekretnina s istovjetnim statusom i namjenom prema prostorno planskoj dokumentaciji, a za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva te brisati društveno vlasništvo.

 

Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini kčbr. 630/6 upisanoj u zk. ul. 9782 k.o. P., smatrajući da za navedenu uknjižbu nisu ispunjeni uvjeti.

 

Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje … od 5. siječnja 2007., na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ br. 34/91) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

 

Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja je poljoprivredno zemljište u smislu odredbe čl. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, a niti odredbe čl. 129. i 130. ZVDSP, a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno revidentica ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Naime, nije sporno da se kčbr. 630/6 upisana u zk. ul. 9782,  k.o. P. nalazila na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta. Sama činjenica da je prostorno planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se pozvao sud drugog stupnja.

 

Budući da nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, čl. 129. i 130. ZVDSP, te čl. 362. st. 3. ZVDSP.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. i čl. 400. st. 3. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, te odbiti žalbu Grada Vodnjana i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a. Protustranka Grad Vodnjan nije uspjela u postupku i stoga nema pravo na naknadu troškova postupka, a predlagateljici koja je zahtijevala naknadu troška sastava revizije s kojom je u cijelosti uspjela valjalo je dosuditi trošak sastava revizije sukladno Tbr. 19. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12) u iznosu od 625,00 kn.

 

Zagreb, 15. ožujka 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu