- 1 -              Rev 1133/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1133/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. b. d.d., S., OIB:..., protiv tuženica B. R. OIB:... i S. Š., OIB:..., obje iz P., koje zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-694/2018-2 od 14. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P-69/2018-70 od 10. listopada 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-694/2018-2 od 14. listopada 2019. i presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini broj P-69/2018-70 od 10. listopada 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicama da tužitelju solidarno isplate 75.040,90 kn s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim u izreci presude te da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 7.302,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženica i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Rješenjem ovog suda broj Revd-727/2020-2 od 29. travnja 2020. tuženicama dopuštena je revizija protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-694/2018-2 od 14. listopada 2019. zbog pravnog pitanja:

 

„Da li je dopuštena tužba kreditne institucije (Poslovne banke) na isplatu temeljem zaključenog ugovora o kreditu protiv potrošača (korisnika i sudužnika) u pravnoj situaciji kada protiv istog potrošača u vrijeme podnošenja tužbe već vodi ovršni postupak izravne naplate temeljem izdanih bjanko zadužnica korisnika i sudužnika za osiguranje povrata kredita, odnosno ima li tužitelj pravni interes za pokretanje parničnog postupka protiv tuženika radi isplate, ako za istu tražbinu već posjeduje ovršnu ispravu na temelju koje vodi ovršni postupak i koja mu pruža sve elemente pravne zaštite koje bi mogao ostvariti na temelju ovršne presude u parničnom postupku?“.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tuženice pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19- dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložile su ukinuti obje nižestupanjske presude i obvezati tužitelja da im nadoknadi troškove parničnog postupka, uključujući i trošak revizijskog postupka.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj osporava osnovanost iste te predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

 

Tuženice, koje se određeno ne pozivaju na postojanje nekog revizijskog razloga, sadržajno reviziju podnose zbog postojanja revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, obrazlažući taj razlog počinjenjem povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP te povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP

 

Predmet ovog spora je zahtjev za isplatu potraživanja po ugovoru o kreditu koje je tužitelj osigurao bjanko zadužnicom te izjavom prednice tuženica o suglasnosti zaplijene plaće i/ili drugog novčanog primanja.

 

Prvostupanjski sud je, prethodno otklonivši prigovore tuženica o presuđenoj stvari i nedostatku pravnog interesa za podnošenje tužbe, tužbeni zahtjev prihvatio.

 

Drugostupanjski sud prihvatio je shvaćanje prvostupanjskog suda da bjanko zadužnica ni izjava o suglasnosti zaplijene na plaći nemaju značaj niti pravomoćno presuđene stvari niti sudske nagodbe. Uz daljnje obrazloženje da sud postojanje pravog interesa može provjeravati samo do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu sud drugog stupnja otklonio je odlučivati o žalbenoj tvrdnji usmjerenoj na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP.

 

Potonje pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije sasvim prihvatljivo.

 

Pravilno je zaključivanje nižestupanjskih sudova da se u konkretnoj situaciji ne radi o presuđenoj, odnosno nagođenoj stvari jer o predmetu spora nije donesena pravomoćna presuda (čl. 333. ZPP) niti su stranke o predmetu spora sklopile sudsku nagodbu (čl. 322. ZPP).

 

Postojanje pravnog interesa po službenoj dužnosti sud može provjeravati samo do donošenja odluke o tužbenom zahtjevu, međutim, ako je tuženik osporio pravovremeno tijekom prvostupanjskog postupka postojanje takvog interesa i zbog pogrešne primjene čl. 288. st. 2. ZPP, a time i počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 288. st. 2. ZPP, podnio i žalbu, tada je drugostupanjski sud bio ovlašten i dužan raspraviti postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe.

 

Prema odredbi članka 183. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ), dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenog vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod pravnih osoba koje obavljaju poslove platnog prometa te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

 

Prema odredbi članka 183. stavak 7. OZ isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca plataca na drugim predmetima ovrhe.

 

Nadalje, prema odredbi članka 178. stavak 1. OZ, dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Isprava iz stavka 1. tog članka izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavak 1. tog Zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (stavak 2.)

 

Prema odredbi članka 178. stavak 5. OZ isprava iz stavka 1. tog članka ima svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika i na drugim predmetima ovrhe.

 

S obzirom na citirane zakonske odredbe, opravdano se postavlja pitanje svrhe parničnog postupka pokrenutog radi naplate potraživanja koje je osigurano zadužnicom i/ili javnobilježnički ovjerovljenom ispravom kojom je dana suglasnost zaplijene plaće odnosno drugog stalnog novčanog primanja.

 

Naime, cilj pokretanja parničnog postupka je ishođenje ovršne isprave na temelju koje bi vjerovnik mogao prisilno naplatiti svoje potraživanje, a u konkretnom slučaju vjerovnik već raspolaže takvom ispravom. Štoviše, u  smislu odredbe članka 183. stavak 1., odnosno članka 178. stavak 2. OZ, u konkretnom slučaju vjerovnik raspolaže ispravama koje imaju i jači pravni učinak od sudske odluke kao ovršne isprave (učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi u odnosu na tražbine ovršenika po računu).

 

Drugim riječima, u području pravne zaštite ne postiže se veća učinkovitost pravomoćnom i ovršnom presudom u odnosu na dana sredstva osiguranja, pa su u pravu revidentice kada ističu da ne postoji pravni interes tužitelja za traženje kondemnatorne pravne zaštite od suda ako već raspolaže ovršnom ispravom koja mu omogućava ostvariti identičnu pravnu korist.

 

S obzirom na to da su tuženice tijekom postupka isticale prigovor nedostatka pravnog interesa tužitelja za pokretanje parničnog postupka radi isplate, nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP, kada tužbu nisu odbacili, već su o predmetu spora donijeli meritornu odluku, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva (tako u Rev-3231/2016-2 od 15. siječnja 2020.).

 

              Time je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer je takva, nepravilna primjena odredbe članka 288. stavak 2. u vezi članka 187. stavak 2. ZPP, bila od utjecaja na zakonitost odluke.

 

Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

 

Zagreb, 2. veljače 2021.

 

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.