- 1 -              Rev 1671/2019-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1671/2019-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & G. iz Z., protiv tuženika M. A. d.o.o. S., koje zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3629/17-10 od 8. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-275/11-31 od 21. prosinca 2012., ispravljena rješenjem istog suda broj P-275/11-57 od 28. ožujka 2017., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3629/17-10 od 8. siječnja 2019. i presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-275/11-31 od 21. prosinca 2012., ispravljena rješenjem istoga suda broj P-275/11-57 od 28. ožujka 2017., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I./ Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom protiv I-II tuženika koji glasi:

 

„Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 15. veljače 2010. godine između I-tuženika M. d.o.o. S., OIB: … kao prodavatelja i II-tuženika M. A. d.o.o. S., OIB: … kao kupca kojim je I-tuženik prodao II-tuženiku nekretnine:

 

- čkbr. 834/14 oranica podvornica sa 3171 m2 upisana u z.k.ul. 4388 k.o. S. i

 

- čkbr. 827/7 industrijsko dvorište sa 1814 m2

 

pomoćni objekti sa 249 m2

 

betonara sa 174 m2

 

industrijska zgrada u ul. … sa 418 m2

 

- čkbr. 830/4 oranica sa 1894 m2 upisana u z.k.ul. 2661 k.o. S., kod zemljišnooknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu.

 

II./ II-tuženik M. A. d.o.o. S., OIB: …, dužan je dopustiti da tužitelj svoju tražbinu prema I-tuženiku M. d.o.o. S., OIB: … u iznosu od 1.045.978,20 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 874.959,57 kn od dana 09.02.2011.g. do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za osam postotnih poena namiri prodajom nekretnina:

 

- čkbr. 834/14 oranica podvornica površine 3171 m2 upisana u zk. ul. 4388 k.o. S., kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu,

 

- čkbr. 827/7 industrijsko dvorište površine 1814 m2, pomoćni objekti površine 249 m2, betonara površine 174 m2, industrijska zgrada u ul. … površine 418 m2, ukupne površine 2655 m2 i čkbr. 830/4 oranica površine 1894 m2, upisana u zk. ul. 2661. k.o. S. kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu“, kao neosnovanim.

 

II./ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 81. 405,56 kn , u roku od 8 dana.

 

Tuženik se odbija sa zahtjevom za trošak u iznosu od 62.419,44 kn.“

 

Rješenjem prvostupanjskog suda br. P-275/11-58 od 28. ožujka 2017. ispravljena je presuda istoga suda br. P-275/11-31 od 21. prosinca 2012. na način:

 

„I/ Ispravlja se presuda ovog suda broj 3 P-275/11-31 od 21. prosinca 2012. godine na način da se u točki I. izreke presuda, 12. red, iza riječi „kod zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu“, dodaju riječi „ gubi učinak prema tužitelju u dijelu u kojem je potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema I. tuženiku u iznosu od 1.045.978,20 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 874.959,57 kn od dana 09.02.2011. godine do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a i to prema eskontnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 postotnih poena.“, te u točki II. izreke presude, 1. red, ispred riječi: „II-tuženik M. A. d.o.o. S.“, dodaju riječi: „Odbija se tužitelj s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom protiv prvo i drugo-tuženika, koji glasi:“.

 

II/ U svemu ostalom presuda ovoga suda broj 3 P-275/11-31 od 21. prosinca 2012. godine ostaje neizmijenjena.“

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke, te u dijelu pod toč. III. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku M. A. d.o.o. S. trošak parničnog postupka u iznosu od 40.702,78 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana drugostupanjska presuda preinači na način da se usvoji zahtjev tužitelja, kao i da se tuženika obveže na naknadu troškova postupka.

 

U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, ističe da se ponavljaju žalbeni navodi, a posebno se ističe da se nad tuženikom vodio postupak predstečajne nagodbe koji je okončan sklapanjem predstečajne nagodbe nad tuženikom, koju je utvrdio rješenjem Trgovački sud u Varaždinu od 28. veljače 2018. br. St-11/17-3. Kako tužitelj nije prijavio predmetnu tražbinu u postupku predstečajne nagodbe, to je prema shvaćanju tuženika tužitelj izgubio procesnu legitimaciju za vođenje ovog postupka, pa se predlaže da se revizija tužitelja odbaci kao nedopuštena. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu su svoje odluke utemeljili na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da je predmet spora pobijanje pravne radnje – Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljen 15. veljače 2010. između M. d.o.o. S. i tuženika, u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje tužiteljeve tražbine prema M. d.o.o. u iznosu od 1.045.978,20 kn s pripadajućom zateznom kamatom, uz zahtjev da tuženik dopusti da tužitelj navedeno potraživanje namiri prodajom nekretnina koje su bile predmet Ugovora o kupoprodaji,

 

- da je tužba u ovom predmetu podnesena protiv tvrtki M. d.o.o. S. (prodavatelja) i M. A. d.o.o. S. (kupca), time da je tijekom postupka M. d.o.o. S. brisan iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu br. Tt-14/324-1 od 26. veljače 2015.,

 

- da je radi stečaja na prvotuženikom bio određen prekid postupka sukladno čl. 201. ZPP, te je postupak nastavljen samo u odnosu na drugotuženika M. A. d.o.o. pravomoćnim rješenjem o nastavku postupka od 28. ožujka 2017.,

 

- da tužitelj ima dospjelu i nepodmirenu tražbinu prema M. d.o.o. kao sudužniku na temelju Ugovora o kreditu broj 09318020293 od 12. studenoga 2009. u iznosu od 1.045.978,20 kn,

 

- da su M. d.o.o. S. i tuženik 15. veljače 2010. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojima je M. d.o.o. prodao tuženiku nekretnine čkbr. 834/14, upisanu u zk. ul. 4388 k.o. S., te čkbr. 827/7 i čkbr. 830/4, upisane u zk. ul. 2661 k.o. S.,

 

- da je nekretnina upisana u zk. ul. 4388 k.o. S. opterećena založnim pravom u korist B. K. d.d. u iznosu od 150.000 EUR i u korist H. A. A. B. d.d. u iznosu od 105.000,00 EUR,

 

- da su nekretnine upisane u zk. ul. 2661 k.o. S. opterećene založnim pravima u korist P. b. Z. d.d. u iznosu od 590.000,00 kn, 250.000,00 kn, 325.000,00 kn, te 250.000,00 EUR, u korist B. K. d.d. u iznosu od 150.000,00 EUR, te H. A. A. B. d.d. u iznosu od 105.000,00 EUR,

 

- da iz poreznog rješenja od 7. srpnja 2011. proizlazi da je porezna osnovica glede nekretnina koje su bile predmet sporne prodaje iznosi 731.912,30 kn.

 

Nižestupanjski sudovi odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja, budući zaključuju da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka iz čl. 66. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 - dalje ZOO). Tom odredbom propisano je da se smatra da je pravna radnja poduzeta na vjerovnikovu štetu ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Drugostupanjski sud navodi da to znači da tužitelj mora dokazati da je upravo zbog poduzete radnje je došlo do stvarne ili vjerojatne nenaplativosti njegove tražbine.

 

Obzirom da je u postupku utvrđeno da su sporne nekretnine opterećene založnim pravima upisanim u korist trećih osoba, koje višestruko premašuju vrijednost nekretnina obuhvaćenih spornim kupoprodajnim ugovorom, proizlazi da do nemogućnosti tužiteljevog namirenja nije došlo zbog sklapanja spornog ugovora o prodaji. Zaključak je drugostupanjskog suda da pobijanjem te radnje tužitelj ne bi došao u položaj mogućnosti naplate svoje tražbine, upravo zbog ranije upisanih založnih prava u korist trećih osoba. Drugostupanjski sud ističe da je tužitelj trebao dokazati da se upravo zbog spornog ugovora o prodaji nekretnina nije mogao naplatiti od M. d.o.o., što on nije učinio.

 

Pravilno revident u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, odnosno pogrešno shvaćanje da zbog upisanih založnih prava na spornim nekretninama tužitelj nije dokazao da bi došlo do stvarne ili vjerojatne nenaplativosti njegove tražbine.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda sama činjenica da su nekretnine koje su bile predmet kupoprodajnog ugovora između tuženika i tvrtke M. d.o.o. S. opterećene založnim pravom u korist trećih osoba ne znači da nije ispunjena pretpostavka iz čl. 66. st. 2. ZOO. Naime, nižestupanjski sudovi nisu utvrdili niti koji je iznos dugovanja ostao nenaplaćene po upisanim založnim pravima, a isto tako ne može se niti znati po kojoj će se vrijednosti nekretnine prodati u slučaju javne dražbe. Stoga činjenica da su na spornim nekretninama upisana založna prava ne utječe na pravo tužitelja da u smislu citiranih odredbi ZOO traži pobijanje dužnikove pravne radnje. Identično shvaćanje zauzeo je revizijski sud u odluci Rev-797/09-2 od 15. lipnja 2011, kao i Županijski sud u Bjelovaru u odluci Gž-17/12-2 od 1. ožujka 2013.

 

Tome valja dodati da tuženik u reviziji neosnovano ukazuje da je tužitelj sporno potraživanje trebao prijaviti u predstečajnu nagodbu nad tuženikom M. A. d.o.o. S., pa kako to nije učinio, da isti nema ovlasti voditi ovaj parnični postupak. Prije svega valja istaći da sporno potraživanje tužitelj ima prema ranijem tuženiku M. d.o.o. S., a ne prema sadašnjem tuženiku. Radi toga činjenica da tužitelj navedenu tražbinu nije prijavio u predstečajnoj nagodbi nad tuženikom M. A. d.o.o. nije od utjecaja na odluku u ovom predmetu.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrdili sve relevantne činjenice, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju ispunjene sve opće i posebne pretpostavke za pobijanje pravne radnje dužnika, te za to dati jasne i razumljive razloge, te ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

U tom smislu nižestupanjski sudovi voditi će računa o shvaćanju revizijskog suda, te provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan