Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 3378/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. F., OIB: …, D. Z., koju zastupa punomoćnik N. M., odvjetnik u S., protiv tuženice S. H., OIB: …, I. R., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-251/2019-2 od 5. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2117/2015-36 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-251/2019-2 od 5. ožujka 2020. se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljica je podneskom od 5. lipnja 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-251/2019-2 od 5. ožujka 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
Tuženica je odgovorila na prijedlog te je predložila odbiti prijedlog kao neosnovan.
Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.
Pobijana presuda je donesena u sporu radi isplate iznosa od 160.300,00 kuna sa zateznim kamatama, koji je zahtjev tužiteljica temeljila na činjeničnim tvrdnjama da je sklopila ugovor o gradnji kuće s mužem tuženice koji je bio vlasnik obrta, da je račun obrta bio blokiran, te je u dogovoru s tuženicom i njezinim suprugom ugovorila uplatu naknade na račun tuženice, koja je taj iznos trebala predati svojemu suprugu, što je i učinila, a ugovor o građenju nije ispunjen.
Tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži vraćanje stečenog bez osnove je odbijen prihvaćanjem prigovora promašene pasivne legitimacije, jer je sud našao da tuženica nije primila uplatu novca u svoje ime i za svoj račun, nego u ime i za račun supruga koji je imao obrt, te mu je u dogovoru s tužiteljicom i predala primljeni novac. Odluka je donesena primjenom odredbe čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje :ZOO).
Tužiteljica je osporila pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložila dopuštenje revizije radi pravnih pitanja:
1. Da li ugovor o građenju mora biti u pisanom obliku i da li je ugovor o građenju potreban u pravnom prometu, te tko je ovlašten potpisati ugovor o građenju i da li taj ugovor mora biti u pismenoj formi, te tko je ovlašten voditi poslovni dogovor radi gradnje građevinskog objekta?
2. Da li je sud dužan po službenoj dužnosti pravilno primijeniti materijalno pravo?
Tužiteljica je navela odredbe materijalnog i postupovnog prava na koje se odnose naznačena pitanja, te je navela da su pitanja važna zato što je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda, iznesenog u odluci broj Rev-957/1992-2 od 7. srpnja 1992. koje glasi:
„Tužbeni zahtjev je odbijen jer su sudovi zaključili da se u ovom slučaju ne radi o stjecanju bez osnova, kako to tvrde tužitelji, te da stranke nisu u obvezno pravnom odnosu. Ovdje se doista ne radi o stjecanju bez osnova u smislu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima, ali treba istaknuti da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva koju je naveo tužitelj (čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku - koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - („Narodne novine“ broj 53/91), pa ako tužbeni zahtjev nije osnovan po navedenom osnovu, to ne može biti razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva ako je zahtjev osnovan po nekom drugom pravnom osnovu koji tužitelj nije spomenuo. U konkretnom slučaju iz činjenica navedenih u tužbi i utvrđenih u toku postupka proizlazi da tužitelji traže vraćanje novca kojeg je tuženi stekao neovlašteno od nevlasnika B. L., pa je stoga sud bio dužan ovaj spor raspraviti na temelju pravila o stjecanju od nevlasnika (a non domino) prema odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (koji se primjenjuje kao zakon Republike Hrvatske - („Narodne novine“ broj 53/91).“
Ovaj sud je utvrdio da prijedlog za dopuštenje revizije sadrži određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg tužiteljica predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije i određeno izložene razloge zbog kojih tužiteljica smatra da su pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP.
Međutim, prema shvaćanju ovog suda naznačena pitanja nisu važna za rješenje ovog spora u kojemu je tužbeni zahtjev odbijen zbog promašene pasivne legitimacije tuženice. Za rješenje spora nije odlučno je li valjan usmeni ugovor o građenju sklopljen između tužiteljice i supruga tuženice, nego u čije ime i za čiji račun je tuženica, u dogovoru s tužiteljicom, primila novac.
Nadalje, pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje Odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-957/1992-2 od 7. srpnja 1992. je doneseno na temelju bitno drugačijih činjeničnih utvrđenja u odnosu na ovaj spor. Dakle, sve da su naznačena pitanja i važna za rješenje ovog spora, ne bi bio ispunjen kriterij važnosti naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.
Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.