Broj: Rev 511/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, protiv protustranaka Grada P., Grada V. kojeg zastupaju po punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. V. i G. P., P., te općina M., L., M., F., S. i B., odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-570/11-2 od 27. lipnja 2011., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli – Pola poslovni broj Z-14301/10 od 5. studenoga 2010., u sjednici održanoj 16. ožujka 2016.,

r i j e š i o   j e

1. Prihvaća se revizija predlagatelja i preinačuje rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-570/11-2 od 27. lipnja 2011. te rješava:

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke Grada V.-D., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli–Pola br. Z-14301/2010 od 5. studenoga 2010.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli–Pola da provede upis na temelju rješenja Z-14301/10 od 5. studenoga 2010. na nekretnini k.č.br. ... pašnjak površine 691 m2 upisanoj u zk.ul. ... k.o. P. u korist Republike Hrvatske.

3. Nalaže se protustranci Gradu V.-D. platiti predlagatelju 625,00 kn na ime troškova sastava revizije u roku od 15 dana, dok se predlagateljev zahtjev za naknadu troškova revizije u preostalom iznosu od 375,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvoga stupnja dopuštena je uknjižba prava vlasništva na nekretnini k.č.br. ... pašnjak površine 691 m2, upisanoj u zk.ul. ... k.o P., u korist Republike Hrvatske, na temelju čl. 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, te Uvjerenja državne uprave u Istarskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje, Klasa: ..., Ur.broj: ... od 5. siječnja 2007., koji se u nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog suda Općinskog suda u Puli-Pola u predmetu poslovni broj Z-4704/08, te čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba protustranke Grada V.-D. i preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da je odbijen prijedlog predlagatelja za uknjižbu prava vlasništva, te je naloženo brisanje provedenog upisa i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, a ujedno je zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli-Pola naloženo brisanje zabilježbe podnesene žalbe. Također je naloženo predlagatelju da protustranci Gradu V.-D. nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.018,75 kn.

Protiv rješenja suda drugoga stupnja predlagatelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijano rješenje tako da se žalba protustranke odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija predlagatelja je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude prema odredbi st. 1. ovog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Kod toga prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg reviziju podnosi, mora određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te mora izložiti razloge zbog kojih smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji predlagatelj postavlja slijedeće pitanje: „Primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na nekretninama u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše općine, koje su na dan 16. listopada 1990. i 23. srpnja 1991. prema prostorno-planskoj dokumentaciji nalazile izvan granica građevinskog područja, u zoni rekreacije, odnosno stječe li na tim nekretninama Republika Hrvatska pravo vlasništva na temelju navedene zakonske odredbe."

Pritom kao razlog važnosti navodi velik broj nekretnina s istovjetnim statusom i namjenom prema prostorno-planskoj dokumentaciji za koje je potrebno utvrditi titulara prava vlasništva te brisati društveno vlasništvo.

Naime, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini k.č.br. ... k.o. P., smatrajući da nisu ispunjene pretpostavke za navedenu uknjižbu.

Nije sporno da se predmetna nekretnina prema Uvjerenju državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Odsjek za prostorno uređenje Klasa: ..., Ur.broj: ... od 5. siječnja 2007. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91, 26/93, 79/93, 90/93, 54/94, 48/95 i 105/99 - dalje: ZPZ) 23. srpnja 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, unutar zone rekreacije.

Drugostupanjski sud smatra da time što se sporna nekretnina nalazila izvan zone građevinskog zemljišta, a u zoni rekreacije, da se ne radi o nekretnini koja ima obilježja poljoprivrednog zemljišta u smislu odredbe čl. 2. i 3. ZPZ, već da vlasnički status spornog zemljišta određuju odgovarajuće isprave prostornog uređenja kojima se određuje organizacija, korištenje i namjena prostora u smislu odredbi čl. 8. i 9. ranije važećeg Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80). Stoga se po shvaćanju suda drugoga stupnja u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 3. ZPZ, a niti odredbe čl. 129. i 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 - dalje ZVDSP) a niti se primjenjuje predmnijeva iz čl. 362. st. 3. ZVDSP.

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda pravilno predlagatelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Naime, nije sporno da se k.č.br. ... upisana u zk.ul. .... k.o. P. na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu iz 1991. nalazila izvan granica građevinskog područja, što znači da se sporna nekretnina nalazila u zoni poljoprivrednog zemljišta, a i po upisanoj kulturi nekretnine u zemljišnim knjigama vidljivo je da se radi o poljoprivrednom zemljištu (pašnjak). Sama činjenica da je prostorno-planskom dokumentacijom sporna nekretnina bila u zoni rekreacije ne utječe na vlasnički status tog zemljišta, niti je sporna nekretnina time postala vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazila, a niti je time sporna nekretnina postala građevinsko zemljište. Navedeno ne proizlazi niti iz odredbi čl. 8. i 9. Zakona o prostornom planiranju i uređivanju prostora („Narodne novine“ br. 54/80), na koje se pozvao sud drugog stupnja.

Budući da nije sporno da se predmetna nekretnina nalazila izvan granica građevinskog područja, dakle u zoni poljoprivrednog zemljišta, neovisno o činjenici da je namjena navedene nekretnine prostorno-planskom dokumentacijom bila da služi za rekreaciju, odnosno da se nalazi u zoni rekreacije, to je predlagateljica osnovano tražila uknjižbu prava vlasništva na temelju odredbe čl. 3. ZPZ, odredaba čl. 129. i 130. ZV te čl. 362. st. 3. ZVDSP.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10) preinačiti pobijano rješenje suda drugoga stupnja, te odbiti žalbu Grada V.-D., potvrditi prvostupanjsko rješenje, te naložiti njegovu provedbu u zemljišnoj knjizi u odnosu na predmetnu nekretninu.

Budući da je predlagatelj u reviziji zatražio naknadu troškova sastava revizije s kojom je u cijelosti uspio, valjalo mu je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP dosuditi troškove sastava revizije. Sukladno Tbr. 19. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12) predlagatelju je za sastav revizije priznat trošak u iznosu od 625,00 kn, dok je ostatak zahtjeva od 375,00 kn valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 16. ožujka 2016.