- 1 -              Revd 3042/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3042/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. d.d. OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Š. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. S., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-80/2019-2 od 25. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6681/14-41 od 26. studenog 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-80/2019-2 od 25. svibnja 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podneskom od 3. kolovoza 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-80/2019-2 od 25. svibnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,  - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijana presuda je donesena u sporu po regresnom zahtjevu tužitelja kojim traži isplatu iznosa od 8.649,02 kune sa zateznim kamatama, koji iznos je tužitelj isplatio osiguravajućem društvu oštećene osobe nakon  što je taj osiguratelj naknadio vlasniku štetu na automobilu osiguranom policom kasko osiguranja. Štetni događaj se zbio 10. studenog 2013. u 5.00 sati, kada je tuženik,  upravljajući osobnim automobilom reg, oznake i broja …, osiguranim kod tužitelja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj …., naletio na parkirani automobil ….

 

Tužbeni zahtjev je prihvaćen na temelju utvrđenja da je vozilo oštećenika U. d.o.o. Z. oštećeno na način da je na njegovu lijevu bočnu stranu, dok je bio parkirano u slijepoj ulici, udario  automobil tuženika, dok je tuženik pokušao okrenuti svoj automobil radi izlaska iz te slijepe ulice. Tuženik je upravljao vozilom pod utjecajem alkohola  što je utvrđeno alkotestom provedenim u 8.00 sati u stanu tuženika (tri sata nakon nezgode), u situaciji kad testiranje nije bilo moguće na mjestu nezgode jer je tuženik odmah napustio mjesto sudara. Prigovore tuženika da je konzumirao alkohol tek nakon nezgode sud je otklonio s obrazloženjem da je tužitelj predložio vještačenje glede alkoholiziranosti po Centru za vještačenja Ivan Vučetić, ali je tuženik odbio dati podatke potrebne za izračun (visina, tjelesna masa, točna količina i vrsta konzumiranog pića…), a izjavu svjedokinje o tome da je tuženik konzumirao piće nakon nesreće sud je ocijenio nevjerodostojnom u navedenim okolnostima.

 

Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio dopuštenje revizije radi pravnih pitanja:

 

1.              U parničnom postupku radi regresne naknade štete, na kojoj parničnoj stranci je teret dokazivanja alkoholiziranosti vozača vozila (stranke) koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi u trenutku prometne nezgode, odnosno je li na onoj strani koja tvrdi da postoji alkoholiziranost ili na onoj strani koja tvrdi da ne postoji?

 

2.              Koje dokazno sredstvo je u postupku podobno za dokazivanje alkoholiziranosti vozača u trenutku prometne nezgode ukoliko ne postoji zapisnik o alkotestiranju, a vještačenjem se ne može dobiti odgovor budući da vještak ne raspolaže podacima uz pomoć kojih bi izradio vještački nalaz i mišljenje?

 

3.              Može li sud uzeti neke činjenice (konkretno alkoholiziranost vozača vozila, stranke, koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi u trenutku prometne nezgode) kao utvrđene samo na temelju čl. 269. ZPP, odnosno ukoliko je stranka sama predložila svoje saslušanje i potom od njega odustala, odnosno nije dala iskaz, samom ocjenom od kakvog je značaja to što stranka nije došla na saslušanje ili uskratila ista (sud je ocijenio da postoji alkoholiziranost kod tuženika iz razloga što je isti povukao svoj prijedlog za saslušanjem i nije dao svoj iskaz)?

 

Tužitelj je naveo odredbe materijalnog i postupovnog prava na koje se odnose naznačena pitanja, te je naveo da su pitanja važna zato što  je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, iznesenim u odlukama broj Rev-2380/2013 od 4. rujna 2018., Rev-1067/04-2 od 16. studenog 2005., Rev-551/2010-2 od 10. siječnja 2011., Rev-405/10-2 od 24. studenog 2010. i Rev-163/12 od 4. studenog 2015.

 

Ovaj sud je utvrdio da prijedlog za dopuštenje revizije sadrži određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije i određeno izložene razloge zbog kojih tužitelj smatra da su pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP.

 

Međutim, prema shvaćanju ovog suda naznačena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje presude suda  drugog stupnja ne odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda navedenim u prijedlogu, jer se presuda temelji na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima.

 

Naime, odluke revizijskog suda na koje se pozvao tuženik donesene su u sporovima između oštećenika i osiguravatelja njihovih automobila, radi isplate osigurane svote iz ugovora o kasko osiguranju, dok se ovaj spor vodi po tužbi koja sadrži regresni zahtjev osiguratelja tuženikovog vozila protiv tuženika (štetnika), po polici o (obveznom) osiguranja od automobilske odgovornosti. Dakle za odnos tužitelja i tuženika nisu mjerodavne odredbe čl. 21. i drugih iz Općih uvjeta tuženika za kasko osiguranje motornih vozila o čijoj zakonitosti (ništetnosti) je bilo riječi u odlukama na koje se tuženik pozvao u prijedlogu za dopuštenje revizije.

 

Nadalje, pitanja se pretežito odnose na dokazna sredstva i ocjenu dokaza u ovom konkretnom predmetu, i polaze od tvrdnje da su u ovom slučaju sudovi prebacili na tuženika teret dokaza o tome da nije bio alkoholiziran, što ne odgovara stanju spisa i obrazloženju presude suda dugog stupnja, pa pitanja nisu važna ni za rješenje ovog spora.

 

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.