- 1 -              Revd 406/2021-2

Broj: Revd 406/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. B. iz Austrije, OIB: ..., zastupane po O.D. R. i kolege iz Z., protiv tuženice S. Đ. iz R. s., ..., OIB: ..., zastupane po ZOU D. J. i M. M. iz B., radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-409/2019-3 od 26. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-970/2019-12 od 14. ožujka 2019., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-409/2019-3 od 26. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj P-970/2019-12 od 14. ožujka 2019.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena tri pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, a kao razloge važnosti tih pitanja, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pozvao se na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

U odnosu na prvo pitanje, koje se odnosi na obvezu drugostupanjskog suda da odgovori na sve odlučne žalbene prigovore, pozvala se na odluke: Rev-1011/79, Rev-3288/1993-2 od 30. ožujka 1995., Rev-179/2013-3 od 21. svibnja 2014., Rev-3179/1995-2 od 29. studenoga 1995., Rev-2544/1998-2, ističući da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje prema kojem je drugostupanjski sud dužan dati odgovor na svaki konkretni žalbeni prigovor iznijet u žalbi, te tvrdi da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s navedenim shvaćanjem VSRH-a.

Postavljajući navedeno pitanje tužiteljica nije konkretizirala u odnosu na koje odlučne žalbene prigovore drugostupanjski sud nije dao razloge, pa već iz tog razloga navedeno od navedenog pitanja ne zavisi odluka ovoj pravnoj stvari, to tim više što ono polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim žalbenim prigovorima (čl. 375. st. 1. ZPP-a). Stoga u odnosu na ovo pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije

U odnosu na drugo pitanje, koje se odnosi na mogućnost drugostupanjskog suda da svoju odluku temelji na utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su protivna čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a i protivno dokazima koje tužiteljica predlagala, a iz kojih prvostupanjski sud nije utvrdio opisana utvrđenja, pozvala se na odluke Rev-1143/1994-2 od 31. srpnja 1996. i Rev-2572/1998-2 od 13. veljače 2002., u kojima je izneseno shvaćanje prema kojem drugostupanjski sud ne može svoju odluku temeljiti na utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su utvrđenja protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio navedena utvrđenja, tvrdeći da je pobijana je odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s navedenim shvaćanjem VSRH-a.

Budući da i to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud svoju odluku utemeljio na utvrđenjima prvostupanjskog suda koja su protivna dokazima iz kojih je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje ne radi se o pitanju od kojeg bi ovisila odluka u ovoj pravnoj stvari, te ni za njega nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje podnošenja revizije.

U odnosu na treće pitanje, koje se odnosi na mogućnost da se presuda temelji na proturječnim razlozima, pozvala se na odluke Rev-1924/1992-2 od 15. prosinca 1992., Rev-1196/01-2 od 26. studenoga 2003., Rev-221/1998-2 od 27. lipnja 2002., Rev-x 89/11-2 od 19. lipnja 2012. i Rev-x 475/14-2 od 2. prosinca 2014., tvrdeći da je pobijana odluka utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

Prema ocjeni ovoga suda ni to pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer i ono polazi od pogrešne pretpostavke da se presuda temelji na proturječnim razlozima.

Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. veljače 2021.