- 1 -              Revd 3974/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3974/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. Ž. – M., OIB: …, R., koju zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., protiv I-tuženika M. B., OIB: …, II-tuženice R. B., OIB: …, i III-tuženice L. B., OIB: …, svi iz R., koje sve zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu K. i S. R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1064/2017-2 od 5. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-5632/2015-31 od 31. siječnja 2017., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1064/2017-2 od 5. svibnja 2020. se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica J. Ž. – M. je podneskom od 15. srpnja 2020. predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1064/2017-2 od 5. svibnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tuženici nisu odgovorili na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijana presuda je donesena u sporu radi isplate naknade za korištenje tuđe stvari – trosobnog stana u R., koju naknadu tužiteljica potražuje kao suvlasnica u 2/8 stana, naslijeđenog iza pokojnog oca, a tu naknadu potražuje od I. i II. tuženika koji su također suvlasnici u 3/8 dijelova stana, i III-tuženice, majke I. i II. tuženika, koja s njima koristi stan.

 

Drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem koje se u bitnome svodi na to da tuženici nisu isključili tužiteljicu iz suposjeda, niti je tužiteljica tražila suposjed stana. Sud je našao da tuženici nisu nepošteni suposjednici, da nisu onemogućili tužiteljicu u suposjedu, pa po odredbi čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/2000,114/2000,79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, (dalje: ZV) nisu dužni dati naknadu za to što su upotrebljavali stvar i u njezinom suvlasničkom dijelu.

 

Tužiteljica je predložila dopuštenje revizije radi pravnih pitanja koja glase:

 

„1. Da li suvlasnik koji nije u suposjedu nekretnine može od drugih suvlasnika posjednika iste nekretnine potraživati naknadu za korištenje cijele nekretnine i to sukladno novčanom iznosu koji bi se ostvario iznajmljivanjem iste, u odgovarajućem omjeru sukladno suvlasničkom udjelu toga suvlasnika pri čemu su drugi suvlasnici koristili i posjedovali nekretninu u cijelosti, sve s obzirom da nekretnina u naravi nije podijeljena?

 

2. Ima li tužiteljica kao suvlasnik stvari pravo na naknadu za uporabu (korištenje) tuđe stvari u svoju korist ukoliko je ista suvlasnica na toj stvari s tuženicima koji koriste i posjeduju nekretninu u cijelosti i ukoliko su tuženici tužiteljicu u cijelosti isključili ili onemogućili u suposjedu ili posjedu te stvari izričitim odbijanjem njenog ulaska u stan bez sudskog naloga i fizičkom prijetnjom potkrijepljenom „tankim fitiljem“?

 

3. Da li pravomoćna osuda suvlasnika posjednika za kazneno djelo davanja lažnog iskaza iz odredbe čl. 303. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, počinjeno s ciljem da se tužiteljica isključi iz nasljeđivanja prijepornog stana, uz izričito odbijanje suvlasnika posjednika, koji koriste i posjeduju nekretninu u cijelosti, da suvlasnik neposjednik uđe u nekretninu u njihovom suvlasništvu bez sudskog naloga, te fizička prijetnja potkrijepljena „kratkim fitiljem“ ima za pravnu posljedicu nastupanje nepoštenog posjeda suvlasnika posjednika?

 

4. Da li je kod izričitog odbijanja suvlasnika posjednika da suvlasnik neposjednik uđe u nekretninu u njihovom suvlasništvu bez sudskog naloga i fizička prijetnja potkrijepljena „kratkim fitiljem“ suvlasnik neposjednik dužan tražiti predaju nekretnine u suposjed da bi ostvario pravo na naknadu koristi od suvlasnika posjednika koji koriste i posjeduju nekretninu u cijelosti?

 

5. Može li drugostupanjski sud, kada svojom odlukom prihvaća žalbu i preinačava prvostupanjsku odluku uz obrazloženje da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo nepravilno primijenjeno, u obrazloženju svoje odluke izostaviti koje činjenice važne za odluku u sporu smatra istinitim i na čemu zasniva tu svoju odluku, te kad se u obrazloženju navode samo izvedeni dokazi i drugi procesni materijal, a izostane zaključak i ocjena tih dokaza, kao i onda kad ne postoje razlozi o tome kojim je dokazima sud poklonio vjeru, a kojima nije, te iz kojih je razloga tako postupio?

 

6. Može li drugostupanjski sud, kada svojom odlukom kojom prihvaća žalbu i preinačava prvostupanjsku odluku uz primjenu odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, u obrazloženju izostaviti obrazložene razloge uz primjenu citirane odredbe ZPP i obrazložene razloge za svoju odluku kojom preinačava prvostupanjsku odluku?

 

Tužiteljica je navela odredbe materijalnog i postupovnog prava na koje se odnose naznačena pitanja, te je navela da su pitanja važna zato što je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, iznesenim glede materijalnopravnih pitanja u odlukama broj Rev-643/87 od 17, travnja 1987. i drugih identičnih navedenih odluka, te Rev-3823/99-2 od 7. ožujka 2002., Rev-160/1990 od 28. ožujka 1992., Gzz-60/1998-2 od 8. listopada 1998., Rev-1786/88 od 22. veljače 1989., Rev-81/2008 od 6. veljače 2008., Rev-1144/1996-2 od 2. kolovoza 2000., Revx-1233/13-2 od 1. travnja 2014., Revx-573/12-2 od 25. veljače 2014., Revx-369/11 od 13. studenog 2012. i Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2015., a glede postupovnopravnih pitanja u odlukama broj Rev-2097/2011, Rev-111/97, Gzz-33/98, Gzz.21/90, te Rev-93/1993-2.

 

Naznačena postupopravna pitanja (broj 5. i 6.) nisu važna za rješenje ovog spora zato što polaze od neutemeljene tvrdnje da drugostupanjski sud nije u obrazloženju presude iznio razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da je izostavio obrazložene razloge za svoju odluku kojom po čl. 373. st. 1. toč. 3. preinačava prvostupanjsku odluku. Suprotno iznesenoj tvrdnji u obrazloženju se sud izjasnio o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora, kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, te zašto je iz tih činjenica izveo zaključak o tome da tuženici nisu tužiteljicu onemogućili u suposjedu predmetnog stana. Pri tome je i odgovorio na žalbene navode u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

 

Naznačena materijalnopravna pitanja (broj 1., 2., 3. i 4.) nisu važna za rješenje ovog spora jer se temelje na tvrdnji da su tuženici onemogućili tužiteljicu u suposjedovanju zajedničke nekretnine, što je u suprotnosti s činjeničnim utvrđenjima i zaključcima o odlučnim činjenicama na kojima se temelji obrazloženje presude suda drugog stupnja.

 

Samim time u odnosu na naznačena pitanja odluka drugostupanjskoga suda nije u suprotnosti s pravnim shvaćanjem u odlukama revizijskog suda navedenim u prijedlogu, jer se odluke temelje na bitno drugačijim činjeničnim utvrđenjima.

 

S tim u vezi se ukazuje tužiteljici na pravno shvaćanje koje je zauzeo Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2705/12-2 od 3. studenog 2016. prema kojemu „Kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik manjeg suvlasničkog dijela nekretnine koji zajedno sa suvlasnikom većeg suvlasničkog dijela suposjeduje cijelu nekretninu i pri tome ne vrijeđa pravo drugog suvlasnika na neometano sukorištenje cijele nekretnine sukladno njegovom suvlasničkom dijelu, nije se neosnovano obogatio na štetu drugog suvlasnika, jer drugom suvlasniku time nije uskratio prava koja mu pripadaju po osnovi suvlasništva.“

 

 

 

 

 

Stoga nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.