- 1 -              Rev 1898/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1898/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. P., OIB:..., iz D., kojeg zastupa punomoćnik S. C., odvjetnik u M., protiv tuženika K. b. c. S., OIB:..., S., kojeg zastupa punomoćnik B. D., dipl. pravnik, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1576/2018-2 od 31. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-4205/2017 od 29. listopada 2018., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom odbijeni su zahtjevi tužitelja za naknadu štete u iznosima od 781.665,96 kn i 500.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je obvezan tužitelj tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Tužitelj zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

 

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu tužitelj utvrđen ocem mlljt. E. J.;

 

- da je do navedenog utvrđenja sud došao isključivo na temelju vještačenja koje je u tom postupku proveo tuženik;

 

- da je tužitelj u potpunosti siguran da nije i ne može biti otac djeteta;

 

- da je zbog nezakonitog vještačenja tuženik odgovoran za imovinsku štetu koju tužitelj trpi plaćanjem iznosa uzdržavanja te za neimovinsku štetu na ime duševnih boli koje trpi osudom sredine zbog toga što ne priznaje „svoje“ dijete.

 

Nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev ocijenili su neosnovanim pošavši u bitnom od utvrđenja da u parničnom predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-442/08 vještačenje nije bilo povjereno tuženiku, već vještaku dr.  Š. A., inače zaposleniku tuženika, a da su djelatnice tuženika B. R., laboratorijski tehničar, i doc. dr. sc. D. S., dipl. ing., izvršile analizu DNA. Posljedično tome nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelj na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i bitne povrede iz čl. 345. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj obrazlaže paušalnom tvrdnjom o nedostacima presude zbog nerazumljivosti presude, izostanka razloga o odlučnim činjenicama, odnosno proturječnosti razloga međusobno, a i s onim što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih isprava. Pritom revident ničim ne obrazlaže u čemu bi se konkretno navedene proturječnosti sastojale.

 

Suprotno tvrdnji revidenta nižestupanjske presude imaju dostatne razloge o materijalnopravnim propisima na kojima su utemeljene i nemaju razloga nedostataka (nerazumljivosti, odnosno izostanaka  razloga o odlučnim činjenicama) zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Nije stoga počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Tužitelj sadržajno ističe i tvrdnju o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. ZPP jer da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za saslušanje svjedokinja B. R., laboratorijskog tehničara, i doc. dr. sc. D. S., dipl. ing., na okolnost jesu li izradile navedenu analizu ili ne.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

Po ocjeni ovog suda, u situaciji kad tužitelj potrebu izvođenja dokaza saslušanjem navedenih svjedokinja obrazlaže tvrdnjom da svjedokinje svoj nalaz nisu potpisale, pa da ih je potrebno saslušati na okolnost jesu li one uopće izvršile DNK analizu, te u situaciji da u spisu ne postoji po svjedokinjama nepotpisani obrazac s rezultatima analize, a s druge strane da postoji nalog za plaćanje troškova analize na točno određene račune svjedokinja, postupanje suda prvog stupnja, koji je izvođenje predloženog dokaza ocijenio nepotrebnim, prihvatljivo je i nije arbitrarno, kakvim ga revizijom nastoji prikazati revident.

 

Jednako tako, prvostupanjski sud je, pošavši od zaključka da vještačenje u predmetu Općinskog suda u Splitu broj P-442/08 nije bilo povjereno tuženiku kao ustanovi nego po dr. Š. A. kao sudskom vještaku, već zbog promašene pasivne legitimacije, osnovano odbio prijedlog za izvođenje drugog vještačenja, koje drugo vještačenje u navedenom predmetu utvrđivanja očinstva konačno nije provedeno zbog pasivnosti tužitelja.

 

Budući da suprotno tvrdnji revidenta odbivši prijedlog tužitelja za izvođenje navedenih dokaza prvostupanjski sud nije pogrešno primijenio odredbu čl. 220. st. 2. ZPP to ni drugostupanjski sud time što nije sankcionirao tu navodnu povredu, nije istu počinio. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, iznoseći tvrdnju da presude nemaju razloge o primjeni materijalnog prava zbog čega da se ne mogu ispitati, tužitelj zapravo obrazlaže kao bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP o nepostojanju koje povrede je već naprijed odgovoreno.

 

Osim navedenog tužitelj ničim drugim ne obrazlaže postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i čl. 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.

 

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.