- 1 -              Revd 347/2021-2

Broj: Revd 347/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja H. P. B. d.d., OIB ..., Z., ... i 2. tužitelja C. Z. R. I. P., OIB ..., Z., ..., kojeg zastupa Z. T., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika Stečajne mase D. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., ..., koga zastupaju punomoćnici N. i T. B., odvjetnici u Z., ..., te umješača na strani tuženika REPUBLIKE HRVATSKE, OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi utvrđenja osnovanosti osporene tražbine, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6111/2015-5 od 6. listopada 2020., kojima su dijelom potvrđeni, a dijelom preinačeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-721/2001 od 26. listopada 2006., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6111/2015-5 od 6. listopada 2020., kojima su dijelom potvrđeni, a dijelom preinačeni presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-721/2001 od 26. listopada 2006.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da su u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljena četiri pravna pitanja za koje predlagatelj smatra da su važna, a kao razlog važnosti prvog pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a naveo je odluke revizijskog suda broj Rev-x-159/16-2 od 2. ožujka 2016, Revt-170/06 od 7. listopada 2008, te presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-2204/2018 od 18. prosinca 2018. i Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1550/2016 od 13. siječnja 2017. U odnosu na drugo pitanje nije naveo razloge važnosti, dok se u odnosu na treće pitanje pozvao na odluku revizijskog suda broj Revr-813/12 i Revr-1442/10., a na četvrto pitanje na odluku Rev-1833/95 od 30. lipnja 1998.

Prvo postavljeno pitanje odnosi se na aktivnu legitimaciju 2. tužitelja koji je stupio u parnicu na temelju ugovora o ustupu potraživanja od 1. tužitelja, a vezano uz pravilo o teretu dokazivanja i odredbu ugovora o ustupu potraživanja, kojom je bilo ugovoreno da taj ugovor o ustupu potraživanja stupa na snagu danom sklapanja ugovora o jamstvu, i tvrdnju tuženika da nije sklopljen ugovor o jamstvu pa da navedeni ustup nije stupio na snagu, a kada novi tužitelj u spis ne dostavi ugovor o jamstvu.

Odlukom ovoga suda Rev-x 159/16-2 od 2. ožujka 2016., u kojoj se ovaj sud poziva na odluku Revt-170/06 od 07. listopada 2008., izraženo je pravno shvaćanje prema kojem "kada se u parnici pojavi pitanje postojanja potpisa tuženika na tužitelju je teret dokaza, odnosno tužitelj mora dokazati da se na ispravi nalazi potpis tuženika u smislu čl. 219. ZPP-a". U tom slučaju radilo se o zasnivanju pretplatničkog odnosa i ugovoru o kupnji uređaja, te se izneseno shvaćanje ne odnosi na istu činjeničnu i pravnu situaciju, pa ta odluka ne daje razlog važnosti tom pitanju.

Odluka Županijskog suda u Splitu broj Gž-2204/2018 od 18. prosinca 2018., odnosi se na postupak naplate mjenice u kojem se osporava potpis na mjenici, dok se odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž-1550/2016 od 13. siječnja 2017. odnosi na shvaćanje vezano uz obvezu dokazivanja svakog pojedinačnog potraživanja ustupljenog ugovorom o cesiji, pa prema navedenom i te odluke odnose se na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju i ne daju razloge važnosti postavljenom pitanju.

U odnosu na pitanje vezano za više puta mijenjani tužbeni zahtjev i način obračuna troškova postupka, izneseni razlozi važnosti, a ni postavljeno pitanje, ne odnose se na primjenu čl. 180. st. 2. Stečajnog zakona, temeljem koje odredbe je sud u ovom slučaju, kao specijalnoj odredbi, odredio vrijednost predmeta spora, a koja nije mijenjana tijekom postupka, i temeljem koje vrijednosti predmeta spora su i odmjereni troškovi postupka, zbog čega od postavljenog pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a ni razlozi izneseni uz to pitanje ne odnose na situaciju iz čl. 180. st. 2. Stečajnog zakona, (temeljem koje odredbe je utvrđena vrijednost predmeta spora i prema kojoj su i odmjereni troškovi postupka, a koja nije mijenjana tijekom postupka).

Ni posljednje pitanje, koje se odnosi na trenutak do kojeg je stranka dužna staviti zahtjev za naknadom troškova kada je djelomično povlačenje tužbe objavljeno na raspravi, nije važno jer drugostupanjski sud nije odbio (dijelom) trošak tuženika iz razloga što tuženik troškovnik nije dostavio u spis na vrijeme, pa ni od tog pitanja ne zavisi odluka o troškovima postupka.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 2. veljače 2021.