- 1 -              Revd 3055/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3055/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika T. Z., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnica V. C., odvjetnica u Z., radi uklanjanja opasnosti od štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-517/2020-3 od 27. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5595/17-30 od 13. ožujka 2020., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-517/2020-3 od 27. srpnja 2020. se odbacuje kao nedopušten.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove odgovora na prijedlog.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podneskom od 10. rujna 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-517/2020-3 od 27. srpnja 2020. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

 

Tuženik je odgovorio na prijedlog i predložio da Vrhovni sud RH odbaci prijedlog, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove odgovora na prijedlog.

 

Postupajući po odredbi 385.a i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije.

 

Pobijana presuda je donesena u sporu radi otklanjanja opasnosti od štete koja tužitelju nastaje uslijed prodora oborinske vode u njegov stan s krovne terase (ravnog krova) iznad drugog kata, koja se nalazi pored tuženikovog stana izgrađenog na trećem katu.

 

Tužbeni zahtjev je odbijen na temelju utvrđenja da se radi o terasi koja nije u vlasništvu tuženika, nego čini zajedničke dijelove i uređaje stambene zgrade, a uzrok proboja vode u stan na drugom katu nisu radnje tuženika ili kojeg drugog vlasnika stana na trećem katu.

 

Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio dopuštenje revizije radi pravnih pitanja:

 

1.              Je li za pravnu osnovanost postavljanja zahtjeva za uklanjanje izvora opasnosti od nastanka znatnije štete, odnosno za poduzimanje odgovarajućih mjera za sprječavanje nastanka štete, odlučno pitanje tko je posjednik stvari od koje potječe izvor opasnosti, a sve uzevši u obzir odredbe čl. 1047. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO)?

 

2.              Može li se zahtjev za uklanjanje izvora opasnosti od nastanka znatnije štete, odnosno za poduzimanje odgovarajućih mjera za sprječavanje nastanka štete, temeljem odredbe čl. 1047. st. 1. ZOO, osnovano podnijeti samo protiv vlasnika stvari od koje potječe izvor opasnosti, ili se isti može podnijeti i protiv posjednika stvari od koje potječe izvor opasnosti?

 

Tužitelj je naveo odredbe materijalnog prava na koje se odnose naznačena pitanja, te je naveo da su pitanja važna zato što je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, iznesenim u odluci broj Revx-599/14-2 od 5. listopada 2016.

 

Ovaj sud je utvrdio da prijedlog za dopuštenje revizije sadrži određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg tužitelj predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije i određeno izložene razloge zbog kojih tužitelj smatra da su pitanja važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP.

 

Međutim, prema shvaćanju ovog suda, naznačeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, nižestupanjske presude nisu utemeljene na shvaćanju suda drugog stupnja koji odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda, iznesenim u odluci broj Revx-599/14-2, jer je ta odluka donesena na temelju bitno drugačijih činjeničnih utvrđenja i pravne pozicije tužitelja.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na utvrđenju da uzrok proboja vode u stan na drugom katu nisu radnje tuženika ili kojeg drugog vlasnika stana na trećem katu, nego procurivanje oborinske vode kroz međukatnu konstrukciju sa nenatkrivene terase–ravnog krova iznad zatvorene lođe tužitelja.

 

Nadalje, u ovom sporu su tužitelj i tuženik suvlasnici predmetne terase u vezi s kojom nastaje šteta na posebnom dijelu nekretnine u vlasništvu tužitelja, pa su glede održavanja tog dijela nekretnine mjerodavne odredbe čl. 86. do 92. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/2000,114/2000,79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, (dalje: ZV), na kojima se i temelji obrazloženje drugostupanjske presude.

 

Stoga naznačeno pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP, i nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije i riješiti kao u izreci.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog nije osnovan, jer se po ocjeni ovog suda radi o troškovima koji nisu bili potrebni za ishod ovog postupka (čl. 155. st. 2. i 164. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 2. veljače 2021.