Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž-77/20-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Marina Grbića,
predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Željka Đerđa,
člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M.M., OIB …….. i 2) F.M., OIB ………, oboje iz K, zastupanih po punomoćnici
N.M., odvjetnici u Z., protiv tuženika E., OIB ……….., zastupanog
po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku J.J., odvjetniku u
ZOU J.J, M. B., D. B. i T.
H. u K., …, radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o žalbi
tužitelja pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-254/2018 od

23.prosinca 2013., u sjednici vijeća održanoj dana 2. veljače 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja pod 1) M. M. i 2) F. M. kao
neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-254/2018 od

23.prosinca 2013.,

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1

Odbijaju se tužitelji s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tuženiku HEP-O. d. s. d.o.o. E. K.,
… predati tužiteljima M. M. i F. M. u posjed kčbr. … k.o.
K. II od 138 m2, slobodnu od osoba i svojih stvari, te ukloniti trafostanicu s iste i
postavljenu ogradu u posjed tužitelja, te dovesti nekretninu u stanje u kojem se nalazila prije
građenja trafostanice.

Nalaže se tuženiku HEP-O. d. s. d.o.o. E. K., …, da tužiteljima M. M. OIB … i F. M. OIB

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 2

… oboje iz K., … na ime naknade za korištenja zemljišta čkbr.
… K.O. K. 2 površine 138 m2 isplatiti iznos od 192.355,13 kn specificiran kako
slijedi:

- 1.078,72 kn od 05. studeni 2002. godine,
- 1.520,01 kn od 05. prosinca 2002. godine,
- 1.491,41 kn od 05. siječnja 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. veljače 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. ožujka 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. travnja 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. svibnja 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. lipnja 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. srpnja 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. kolovoza 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. rujna 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. listopada 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. studeni 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. prosinca 2003. godine,
- 1.491,41 kn od 05. siječnja 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. veljače 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. ožujka 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. travnja 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. svibnja 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. lipnja 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. srpnja 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. kolovoza 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. rujna 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. listopada 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. studeni 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. prosinca 2004. godine,
- 1.491,41 kn od 05. siječnja 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. veljače 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. ožujka 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. travnja 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. svibnja 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. lipnja 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. srpnja 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. kolovoza 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. rujna 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. listopada 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. studeni 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. prosinca 2005. godine,
- 1.491,41 kn od 05. siječnja 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. veljače 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. ožujka 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. travnja 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. svibnja 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. lipnja 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. srpnja 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. kolovoza 2006. godine,

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 3

- 1.491,41 kn od 05. rujna 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. listopada 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. studeni 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. prosinca 2006. godine,
- 1.491,41 kn od 05. siječnja 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. veljače 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. ožujka 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. travnja 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. svibnja 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. lipnja 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. srpnja 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. kolovoza 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. rujna 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. listopada 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. studeni 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. prosinca 2007. godine,
- 1.491,41 kn od 05. siječnja 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. veljače 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. ožujka 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. travnja 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. svibnja 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. lipnja 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. srpnja 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. kolovoza 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. rujna 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. listopada 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. studeni 2008. godine,
- 1.491,41 kn od 05. prosinca 2008. godine,
- 735,49 kn od 05. siječnja 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. studeni 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2009. godine,
- 735,49 kn od 05. siječnja 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2010. godine,

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 4

- 735,49 kn od 05. studenog 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2010. godine,
- 735,49 kn od 05. siječnja 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2011. godine,
- 735,49 kn od 05. siječnja 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2012. godine,
- 735,49 kn od 05. siječnja 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2013. godine,
- 735,49 kn od 05. siječnja 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2014. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2014. godine,

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 5

- 735,49 kn od 05. siječnja 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2015. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2015. godine
- 735,49 kn od 05. siječnja 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2016. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2016. godine
- 735,49 kn od 05. siječnja 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. svibnja 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. lipnja 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. srpnja 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. kolovoza 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. rujna 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. listopada 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. studenog 2017. godine,
- 735,49 kn od 05. prosinca 2017. godine
- 735,49 kn od 05. siječnja 2018. godine,
- 735,49 kn od 05. veljače 2018. godine,
- 735,49 kn od 05. ožujka 2018. godine,
- 735,49 kn od 05. travnja 2018. godine,

zajedno sa zakonskim zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog
iznosa do 31. srpnja 2008. godine po stopi od 15 %, a od 1 kolovoza 2008. godine do 31.
srpnja 2015. godine u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta,
koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za 5 % poena, a od 01. kolovoza 2015.
godine pa nadalje do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 % poena tekućem od
dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate a sve to u roku od 15 dana.

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 6

Nalaže se tuženiku HEP-O. d. s. d.o.o. E. K.,
… da tužiteljima M. M. i F. M. nadoknadi trošak ovog
parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom sve to u roku od 15 dana pod
prijetnjom ovrhe.

2

Nalaže se tužiteljima M.M. i F.M. nadoknaditi prouzročeni
parnični trošak zajedno tuženiku E, isplatom iznosa od 47.500,00 kuna, sa zakonskom zateznom
kamatom po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za 3 % poena, počem od 23. prosinca 2019.
godine, pa sve do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Protiv citirane presude žalbu su izjavili tužitelji pod 1) M.M. i 2) F.M. (dalje tužitelji) pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,
pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s
prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se udovolji tužbenom
zahtjevu te tužiteljima naknadi parnični trošak, podredno da se ista presuda ukine i predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističu da je pri donošenju pobijane
presude sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka i to time što se
sudac koji je sudio u predmetu trebao izuzeti ukoliko mu je punomoćnik u sudskom predmetu
koji vodi odvjetnik koji zastupa tuženika u ovom predmetu, te zbog činjenice što je podnesena
kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu, o kojoj je sudac imao saznanja. Nadalje,
ističu da je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka
iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, budući da niti jednom riječju ne
navodi krucijalne okolnosti i to da je u tijeku revizijski postupak pred Vrhovnim sudom u
predmetu poslovni broj P-1141/10, da su tužitelji podnijeli kaznenu prijavu zbog postupanja
sudionika upravo u tom sudskom postupku, te da su tužitelji podnijeli zahtjev za ponavljanje
tog postupka. Navode da im je nejasno što je sud utvrdio uvidom u presudu Županijskog suda
u Karlovcu poslovni broj Gž-989/2 od 5. rujna 2012, s obzirom da se radi o drugom predmetu,
drugog tužitelja i taj dokaz nije doveo u vezu s bilo kojim drugim dokazom izvedenim
tijekom postupka, niti ga je cijenio. Sud prvog stupnja cijeni činjenicu da bi tuženik bio
upisan u posjedovni list kao posjednik predmetne nekretnine, koji dokaz također ne cijeni ni
dovodi u vezu s bilo kojim drugim dokazom, a pri tome propušta cijeniti da tuženik nikada
nije imao upisano pravo korištenja u zemljišnim knjigama, a niti je dokazao da bi predmetna
nekretnina ušla u temeljni kapital prilikom pretvorbe i privatizacije. Navode da im nije jasno
kako je sud mogao izvršiti uvid u nečiju građevinsku dozvolu koja ne sadrži niti potpis niti
pečat donosioca, a osim toga postojanje ili nepostojanje građevinske dozvole izdane prije

1968. je nepotrebno. Niti taj dokaz sud prvog stupnja ne obrazlaže. Ističu da je stav tuženika
da je pravo vlasništva stekao građenjem na društvenom vlasništvu pogrešan te nema osnove
za primjenu odredbe čl. 24. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jer se prema
stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odredbe o stjecanju vlasništva građenjem na
tuđem zemljištu ne mogu primijeniti kada pravna osoba gradi na zemljištu u društvenom
vlasništvu. Sud prvog stupnja propušta cijeniti i da rješenje Narodnog odbora Općine
Karlovac od 16. rujna 1960. nema žig donosioca i nema klauzulu pravomoćnosti te je ista
stavljena naknadno na fotokopiju predmetnog rješenja. Tvrde da se tuženik upisao u zemljišne
knjige temeljem nevaljanog dokumenta i upravo je to, nevaljanost rješenja Narodnog odbora
iz 1960., prethodno pitanje koje je sud prvog stupnja trebao riješiti. Navode da je Ustavom
Republike Hrvatske zajamčeno pravo vlasništva i propisano da je zakonom moguće u interesu

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 7

Republike Hrvatske ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržišne vrijednosti, što je
propušteno uraditi u slučaju tužitelja. Zaštita vlasništva kao temeljnog ljudskog prava
propisana je i Europskom Konvencijom o ljudskim pravima, koja je ratificirana u Republici
Hrvatskoj. Tužitelji, s obzirom da nisu u mogućnosti vršiti vlast nad svojim vlasništvom te im
je time i onemogućeno raspolagati s njime, potražuju od tuženika i naknadu za korištenje
nekretnine kroz svo vrijeme dok tuženik istom raspolaže bez ikakvog pravnog temelja, što je
u skladu s odlukama Europskog suda za ljudska prava. Osporavaju i troškove postupka i ističu
da sud prvog stupnja niti jednom riječju nije obrazložio ni naložio tuženiku snositi trošak u
prilikama kada je punomoćnik tuženika čekao glavnu raspravu da bi na istu pristupio i tada
predao podnesak te pritom nije izgovorio niti jednu riječ.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Tužitelji u žalbi ukazuju na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz
čl. 354. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl.

117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje ZID
ZPP) koja, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije počinjena pred sudom prvog stupnja,
budući da iz stanja spisa ne proizlazi da su tužitelji podnijeli zahtjev za izuzeće uredujućeg
suca, a iz spisa nije razvidno da je podnesena kaznena prijava o kojoj tužitelji govore u žalbi i
protiv koga nadležnom državnom odvjetništvu, a niti u tom pravcu tužitelji u spis prilažu
dokaz.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuju tužitelji,
budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i
neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u
razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih
tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog
postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi
po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da im preda u posjed slobodnu
od osoba i stvari čest. zem. 1196/2 k.o. K. te sa iste ukloni trafostanicu i postavljenu
ogradu, te dovede nekretninu u stanje u kojem se nalazila prije građenja trafostanice, kao i da
se naloži tuženiku da tužiteljima na ime naknade za korištenje zemljišta oznake čest. zem.
1196/2 k.o. K. isplati ukupan iznos od 192.355,13 kn sa zakonski zateznim kamatama
koje teku na pojedine iznose počev od 5. studenoga 2002. pa do 5. travnja 2018., kako je to
specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom.

Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je pravomoćnom
presudom istog prvostupanjskog suda donesenom pod poslovnim brojem P-1141/10 od 20.
ožujka 2014. riješeno prethodno pravno pitanje vezano uz osnovu stjecanja prava vlasništva
tuženika na predmetnoj nekretnini, budući da je istom utvrđeno da je u tom predmetu tužitelj,
a ovdje tuženik, utvrđen vlasnikom čest. zem. 1196/2 k.o. K. i temeljem iste upisan u
zemljišne knjige te pri tome utvrdio neosnovanim navode tužitelja kojim osporavaju
legitimaciju tuženika kao vlasnika sporne nekretnine, budući da je tuženik kao nositelj prava

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 8

korištenja po rješenju Narodnog odbora Općine K. od 16. rujna 1960. brisanjem
društvenog vlasništva postao vlasnik, a sukladno odredbama čl. 363. st. 1. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15 - pročišćeni tekst - dalje
ZVDSP) ima pravo na zaštitu svog prava vlasništva kao svaki vlasnik uz odgovarajuću
primjenu odredaba čl. 161. do čl. 168. ZVDSP.

Sukladno odredbi čl. 161. st. 1. ZVDSP vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja
posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari. Da bi u postupku pred sudom
ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar
zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju
zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. st. 1. ZVDSP).

Iz stanja predmeta proizlazi da su tužitelj pod 1) i prednica sadašnje tužiteljice pod 2)
S.K.M. bili upisani u zemljišnim knjigama kao suvlasnici čest. zem.
1196/2 k.o. K i to tužitelj pod 1) za ¼ dijela, a prednica tužiteljice pod 2) za 2/4 dijela,
kao i da je tijekom trajanja predmetnog postupka ovdje tuženik ustao tužbom radi utvrđenja
prava vlasništva predmetne nekretnine protiv upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika, koji
postupak se vodio pod poslovnim brojem P-1141/10, a zbog čega je u predmetnom postupku
doneseno pravomoćno rješenje o prekidu postupka do okončanja postupka koji se vodio pod
poslovnim brojem P-1141/10.

Navedeni postupak pravomoćno je okončan donošenjem presude Županijskog suda u
Karlovcu poslovni broj Gž-2049/2014 od 28. ožujka 2018. te je ovdje tuženik utvrđen
vlasnikom čest. zem. 1196/2 k.o. K za cijelo, a ovdje tužitelju pod 1), prednici
tužiteljice pod 2) i upisanom zemljišnoknjižnom suvlasniku D.Š. naloženo trpjeti
da se ovdje tuženik upiše kao vlasnik iste nekretnine. Uknjižba vlasništva ovdje tuženika na
predmetnoj nekretnini izvršena je temeljem rješenja zemljišnoknjižnog odjela istog
prvostupanjskog suda poslovni broj Z-5236/2018 od 21. svibnja 2018.

Kako je tužitelj pod 1) sudjelovao u pravomoćno okončanom postupku poslovni broj
P-1141/10 kojim je riješeno prethodno pravno pitanje vezano uz osnovu stjecanja prava
vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini, jer je istom presudom u odnosu na tog tužitelja
utvrđeno da je ovdje tuženik vlasnik čest. zem. 1196/2 k.o. K te je temeljem iste
upisan u zemljišne knjige kao vlasnik, to ne postoji zakonska osnova za udovoljenjem
postavljenom tužbenom zahtjevu za predaju u posjed tužitelja pod 1), budući da za to nisu
ispunjene pretpostavke iz čl. 162. st. 1. ZVDSP.

Nadalje, iz presude Općinskog suda u K poslovni broj P-1141/10 od 20. ožujka

2014. te presude Županijskog suda u K. poslovni broj Gž-2049/2014 od 28. ožujka

2018. proizlazi da je tijekom trajanja tih postupaka, a prije donošenja prvostupanjske presude,
prednica tužiteljice pod 2) S.K.M,. preminula, da je izrekom presude
pravo vlasništva ovdje tuženika utvrđeno i u odnosu na njen suvlasnički dio te joj naloženo
trpjeti da se ovdje tuženik upiše kao vlasnik čest. zem. 1196/2 k.o. K, međutim, u
navedenim odlukama nije naznačeno tko je njezin univerzalni pravni slijednik, odnosno istim
odlukama nije obuhvaćena tužiteljica pod 2) koja se još 2014., prije upisa prava vlasništva
ovdje tuženika, upisala kao suvlasnica za 2/4 dijela navedene nekretnine, odnosno na dio u
suvlasništvu S.K.M. i to temeljem pravomoćne presude.

Stoga, kako tužiteljica pod 2) nije sudjelovala u postupku koji je vođen pod poslovnim
brojem P-1141/10, to u odnosu na istu odluka u tom predmetu ne predstavlja prethodno
pitanje.

Poslovni broj:13 Gž-77/20-2 9

Međutim, u konkretnom slučaju tužiteljica pod 2) je ustala reivindikacijskom tužbom
kojom od tuženika (posjednika) zahtjeva predaju u posjed nekretnine koja je upisana kao
zemljišnoknjižno vlasništvo tuženika za cijelo. Prema čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim
knjigama "Narodne novine", broj 63/19 – dalje ZZK) izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne
knjige javne su isprave, te se sukladno st. 2. istoga članka smatra da zemljišna knjiga istinito i
potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

Stoga tužiteljica pod 2), koja je bila upisana kao nositelj prava suvlasništva u
zemljišnim knjigama, a čije je pravo prestalo upisom tuženika temeljem pravomoćne odluke
suda, ne može osnovano pozivom na odredbu čl. 162. st. 1. ZVDSP zahtijevati predaju u
posjed predmetne nekretnine.

Naime, sudska zaštita od eventualno nevaljanog upisa osigurana je brisovnom tužbom
prema odredbama ZZK (čl. 129.), ali i zahtjevom za brisanje upisa vlasništva prema ZVDSP,
te je tužbom za brisanje nositelj knjižnog prava ovlašten zahtijevati brisanje nevaljane,
neistinite uknjižbe i uspostavljanjem prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije
provedbe nevaljane, odnosno neistinite uknjižbe, koji zahtjev tužiteljica pod 2) u konkretnom
slučaju nije postavila.

Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi predaje u
posjed čest. zem. 1196/2 k.o. K, kao i zahtjev postavljen na ime naknade za korištenje
zemljišta.

Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 154. st. 1.
Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13,
89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom
donošenja odluke o troškovima postupka, kao i odredbe Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14,118/14 i 107/15) prilikom
obračuna istih.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 2. veljače 2021.

Predsjednik vijeća

Marin Grbić