- 1 -              Rev 5273/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5273/2019-3

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja V. J. iz S., i II. tužitelja B. J. iz S., oba zastupana po punomoćnicima I. M. i K. D. J., odvjetnicima u S., protiv I. tuženika D. K. iz A., koga zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., II. tuženice M. M. iz G., otok Š. i III. tuženice M. M. B. iz S., radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke, odlučujući o reviziji I. tuženika D. K. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-404/17-5 od 18. travnja 2018. kojim je odbačena žalba I. tuženika protiv djelomične presude zbog ogluhe i djelomične presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu broj Pst-1253/12 od 10. srpnja 2013.,  u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci broj Gž-404/17-5 od 18. travnja 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba I. tuženika D. K. podnesena protiv točka I. i III. djelomične presude zbog ogluhe i djelomične presude na temelju priznanja Općinskog suda u Splitu broj Pst-1253/12 od 10. srpnja 2013., kao nepravovremena.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja I. tuženik D. K. (dalje: prvotuženik) je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka uz prijedlog da ovaj sud ukine  pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 400. st. 2. ZPP-a protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje uvijek je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toga Zakona  neovisno o tome je li riječ o sporu u kojem bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude po odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a ili čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Drugostupanjski sud je utvrdio:

 

-da su se sudska pismena upućena prvotuženiku vraćala s napomenom „odselio“ ili „otputovao“,

 

-da je prvostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 143. st. 1. ZPP-a pribavio od strane nadležnog MUP-a podatak o adresi prebivališta prvotuženika te pokušao dostavu na tu adresu pazeći pritom na zakonom propisane rokove vezane uz ponavljanje dostave,

 

-da je u skladu s odredbom čl. 143. st. 2. i 3. ZPP-a dostava uredno izvršena stavljanjem pismena na oglasnu ploču suda i to kako prvostupanjske presude tako i tužbe s prilozima i rješenjem kojim je prvotuženik pozvan dostaviti odgovor na tužbu uz upozorenje na posljedice propuštanja dostave odgovora na tužbu,

 

-da je pobijana presuda stavljena na oglasnu ploču suda 13. rujna 2013., a da je skinuta s oglasne ploče suda 19. rujna 2013. te da je od tada počeo teći rok za izjavljivanje žalbe,

 

-da je prvotuženik izjavio žalbu 31. listopada 2016.

 

Zaključivši da je prvotuženik žalbu protiv prvostupanjske presude podnio nakon proteka roka za podnošenje žalbe, drugostupanjski sud je podnesenu žalbu odbacio kao nepravovremenu.

 

Prvotuženik u opširnoj reviziji, u bitnom, navodi da je tužiteljima bilo poznato da je on odselio u A., jer da je prednica tužitelja u ostavinskom postupku obavijestila sud da je on u A. Nadalje navodi da je ostavinski sud rješenjem broj O-1731/97 od 30. ožujka 2009. prednicu tužitelja uputio da pokrene parnicu protiv prvotuženika sa adresom u A., a da je i iz punomoći ovjerene u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u M., koja prileži navedenom ostavinskom spisu, vidljiva adresa prvotuženika u A. Ističe da su tužitelji u tužbi kao adresu prvotuženika naveli adresu u S., iako su znali da prvotuženik više ne živi na toj adresi te da su zloupotrijebili tu činjenicu kako bi ishodili presudu zbog ogluhe. Smatra da je prvostupanjski sud postupio pretjerano formalistički kada je izvršio dostavu putem oglasne ploče suda u situaciji kada se dostava s adrese na kojoj prvotuženik ima prijavljeno prebivalište vraćala s napomenom „odselio-otputovao“.

 

Iz stanja spisa proizlazi:

 

 

-da su tužitelji podnijeli tužbu radi utvrđenja pravne nevaljanosti oporuke u kojoj su, između ostalog, predložili da sud izvrši uvid u ostavinski spis Općinskog suda u Splitu broj O-2032/12 (ranije: O-1603/09 odnosno O-1731/97),

 

-da iz navedenog ostavinskog spisa, a prema ispravama (dijelovima tog spisa) koje revident prilaže, proizlazi da prvotuženik živi na adresi u A.,

 

-da je prednica tužitelja rješenjem Općinskog suda u Splitu broj O-1731/97 od 30. ožujka 2009. bila upućena pokrenuti parnični postupak protiv prvotuženika D. K. pok. T., C., A.,

 

-da su tužitelji u tužbi kao adresu prvotuženika naveli: S., a da isti prema podacima iz MUP-a ima prijavljeno prebivalište na adresi: Š.,

 

-da je 10. srpnja 2013. donesena djelomična presuda zbog ogluhe i djelomična presuda na temelju priznanja kojom je utvrđeno da pravno nije valjana pisana oporuka pred svjedocima od 10. rujna 1996. koju je sačinio oporučitelj P. Ž., a koja je proglašena 24. veljače 1999. u ostavinskom postupku koji se pred Općinskim sudom u Splitu vodi pod brojem O-1731/97, 

 

-da je nakon dva neuspjela pokušaja dostave na adresu prebivališta prvotuženika, dostava navedene prvostupanjske presude izvršena stavljanjem na oglasnu ploču suda,

 

-da je prvostupanjski sud rješenjem broj Pst-1253/12 od 27. rujna 2016. ukinuo klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti djelomične presude zbog ogluhe i djelomične presude na temelju priznanja broj Pst-1253/12 od 10. srpnja 2013. nakon čega je dana 17. listopada  2016. dostavio prvostupanjsku presudu prvotuženiku,

 

-da je prvotuženik 31. listopada 2016. podnio žalbu protiv navedene prvostupanjske presude,

 

-da je drugostupanjski sud rješenjem broj Gž-404/17-6 od 18. travnja 2018. preinačio navedeno prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2016. na način da je odbio prijedlog prvotuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude od 10. srpnja 2013., a pobijanim drugostupanjskim rješenjem žalba prvotuženika od 31. listopada 2016. je odbačena kao nepravovremena.

 

Prethodno izloženo stanje spisa daje osnovu za zaključak da su tužitelji znali da prvotuženik ne živi ni na adresi naznačenoj u tužbi, niti na adresi na kojoj ima prijavljeno prebivalište. Naime, prednica tužitelja je u ostavinskom postupku bila upućena pokrenuti parnicu protiv prvotuženika s adresom u A., a tužitelji su u tužbi (kao jedan o dokaza) predložili da se izvrši uvid u navedeni ostavinski spis u kojem se nalazio podatak o potpunoj adresi prvotuženika u A., pa iz svega navedenog proizlazi da su tužitelji imali podatak da prvotuženik živi u A.. Stoga, prema ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 143. ZPP-a o dostavi putem oglasne ploče suda, a dopuštanje zlouporabe, na koju upućuje postupanje tužitelja, bilo bi protivno odredbi čl. 17. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97 – dalje: Konvencija) i imao bi za posljedicu povredu prava prvotuženika na pristup sudu, a koje pravo je zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije.

 

Slijedom navedenog, ne može smatrati se da je dostava prvostupanjske presude putem oglasne ploče suda bila uredno izvršena, pa nema ni pretpostavki da se rok od 15 dana za izjavljivanje žalbe računa nakon isteka osmog dana od dana stavljanja pismena na oglasnu ploču suda, kako je to učinio drugostupanjski sud.

             

Budući da je, postupajući na navedeni način, drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 143. i čl. 367.  ZPP-a valjalo je ukinuti pobijano drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na daljnje postupanje, a povodom žalbe prvotuženika na prvostupanjsku presudu, sve na temelju odredbe čl. 394. st. 1. u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP-a.

 

Treba još dodati da činjenica da je pravomoćno odbijen zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne znači da je postupak pravomoćno dovršen, jer samo uredna dostava presude može dovesti do pravomoćnog dovršetka postupka u odnosu na prvotuženika (tako i revizijski sud u odluci broj Rev-1458/1997 od 30. rujna 1997.)

 

Odluka o troškovima povodom revizije se ostavlja za konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari, sve na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 2. veljače 2021.