- 1 -              Revd 314/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 314/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., ..., OIB ..., sada na izvršavanju kazne zatvora u Kaznionici L., L., ..., kojeg zastupa punomoćnik D. N., odvjetnik iz Z., protiv tuženika A. B. d.d. Z., ..., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnica M. Č. i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Š. & partneri d.o.o. iz Z., radi povrata zadužnice, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2654/19-4 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-475/19-26 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 2. veljače 2021.,

 

r i j e š i o   j e :

 

1. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

              2. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2654/19-4 od 17. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-475/19-26 od 5. travnja 2019.

 

U odgovoru na prijedlog tuženik je osporio postojanje pretpostavki za odlučivanje o prijedlogu te je predložio isti odbaciti, a njemu dosuditi troškove sastava odgovora na navedeni prijedlog.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno devet pravnih pitanja koja se odnose na apstraktnost zadužnice kao vrijednosnog papira, na raspolaganje jamca platca zadužnicom, na mogućnost dužnika da traži od Fine vraćanje zadužnice koju je izdao, na ocjenu radi li se o vlasničkopravnom zahtjevu u smislu čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ili o obveznopravnom zahtjevu na vraćanje dužničke isprave, na pitanje kada dolazi do promjene u sredstvima osiguranja vezano uz osobu ovlaštenu za zastupanje, na odgovornost odgovorne osobe trgovačkog društva za obveze po zadužnici na promjenu osobe jamca platca ukoliko je prestala biti odgovorna osoba u tom trgovačkom društvu, na prestanak vjerovnikove detencije zadužnice kao dužničke isprave kod promjene upravljačke strukture određenog trgovačkog društva, te na to je li Fina/banka punomoćnik u posjedovanju zadužnice kao dužničke isprave.

 

Za sva navedena pitanja predlagatelj smatra da su važna, a kao razloge važnosti svih tih pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a poziva se samo na stručni članak autora M. A. G., objavljeno u Informatoru broji 5974 od 8. lipnja 2011.

 

U odnosu ni na jedno postavljeno pitanje, prema ocjeni ovoga suda, nisu izneseni razlozi njihove važnosti, a važnost navedenim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a ne daje navedeni stručni članak na koji se poziva predlagatelj. Osim toga od odgovora na navedena pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari jer je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što tužitelj traži od tuženika povrat zadužnice koja se ne nalazi u njegovom posjedu nego u Fini, dok je drugostupanjski sud njegov tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim iz razloga što nije ispunjen uvjet za povrat zadužnice predajom drugog sredstva osiguranja u točno određenom roku u smislu članka 15. ugovora o kreditu.

 

Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.

 

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

 

Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a.).

 

Zagreb, 2. veljače 2021.