Poslovni broj Gž-4155/2020-2

             

 

                           

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                                                         Poslovni broj Gž-4155/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. T., OIB: ..., 2. mljt. M. T., OIB: ... i 3. mljt. M. T., OIB: ..., svi iz M., 2. i 3. tužitelji zastupani po majci i zz D. T., a imenovana zastupana po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika P. B. Z. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe stranaka izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-176/2019 od 7. listopada 2020., 2. veljače 2021.

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-176/2019 od 7. listopada 2020.

 

              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem, u točki I. izreke, prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari do donošenja odluke Suda Europske Unije o zahtjevu za prethodnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaprimljenog 30. rujna 2020. pod brojem C-474/2020, dok je točkom II. izreke određeno da će se prekinuti postupak nastaviti po okončanju postupka iz točke I. izreke ili ukoliko sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čega njegov završetak.

 

Protiv navedenog rješenja žale se obje stranke.

 

Tužitelji žalbu podnose ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U žalbi ističu da je u donošenju pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer da su razlozi za donošenje pobijane odluke nejasni i proturječni sami sebi i dokazima prikležećim spisu, iz kojeg razloga da se rješenje ne može ispitati. Nadalje, ističu i da odluka Suda Europske Unije o podnesenom zahtjevu za prethodnu odluku nije od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari jer se predmet Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1042/2017 vodi radi isplate, dok se predmetni postupak vodi radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu, odnosno pojedinih odredbi tog ugovora i isplate.

 

Tuženik žalbu podnosi pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

U žalbi u bitnome navodi da je prema odluci i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i presudi Suda Europske Unije tematika konverzije u cijelosti riješena donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15; dalje ZID ZPK/15), slijedom čega da nema mjesta prekidu postupka.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelji u žalbi ukazuju, budući da su razlozi pobijanog rješenja u svemu jasni, međusobno ne proturječe, u skladu su sa stanjem u spisu i rezultat pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava predanim u postupku i samih tih isprava, te je rješenje moguće ispitati.

             

Također, pravilno je prvostupanjski sud, primjenom odredbe članka 213. stavka 2. točke 2. ZPP-a, donio pobijano rješenje.

 

              Iz stanja u spisu proizlazi da su tužitelji 21. veljače 2019. podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnim Ugovora o kreditu broj 9012445467 zaključenog između prednika tužitelja i tuženika 25. travnja 2007., odnosno pojedinih njegovih odredbi koje se odnose na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, te isplate na temelju nepoštenih ugovornih odredbi. Nadalje, proizlazi da je između prednika tužitelja i tuženika 19. siječnja 2016., na temelju odredbi ZID ZPK/15, zaključen Dodatak ugovora o kreditu broj 9012445467 kojim je provedena konverzija iz kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

 

              U predmetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1042/2014 u okviru kojeg je podnesen zahtjev Sudu Europske Unije o tumačenju Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima predmet spora je zahtjev potrošača za isplatu na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nakon što je, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, među strankama zaključen Dodatak ugovoru o kreditu.

 

              Navedenim zahtjevom Sudu Europske Unije broj C-474/2020 zatraženo je tumačenje prava Europske Unije potreno za ocjenu usklađenosti pravnih učinaka ZID ZPK/15 na restituciju potrošača na koje se taj propis primjenjuje, a koji je donesen nakon pristupanja Republike Hrvatske Europskoj Uniji, s odredbom članka 6. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, što je odlučno za zauzimanje pravnog shvaćanja o pravnim posljedicama ZID ZPK/15 na restituciju potrošača na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

 

              Stoga, a suprotno žalbenim navodima stranaka, iz navedenog proizlazi da se radi o činjenično i pravno podudarnim predmetima, slijedom čega je pravilan stav prvostupanjskog suda, jer osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta ovisi o rješenju zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske Unije broj C-474/2020, te je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom odredbe članka 213. stavka 2. točke 2. ZPP-a odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

              Također, za napomenti je da je navedeno pravno shvaćanje u skladu i sa Zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020. broj Su IV-308/2020.

 

              Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

 

S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, neosnovan je njegov zahtjev za naknadom troška žalbenog postupka.

 

 

U Rijeci, 2. veljače 2021.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.