Broj: Rev 1926/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagateljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv protustranke D. d.d. K. S., koju zastupa predsjednik Uprave T. R., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagateljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-218/10 od 28. rujna 2010., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovni broj Z-2881/08-ID od 21. rujna 2009., u sjednici vijeća održanoj 20. travnja 2016.

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se revizija predlagateljice Republike Hrvatske i preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžzk-218/10 od 28. rujna 2010. i rješava:

Odbija se žalba protustranke D. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu poslovni broj Z-2881/08-ID od 21. rujna 2009.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog predlagateljice za uknjižbu prava vlasništva čest. zem. 2750/358 neplodno, sa 23726 i zgrada sa 107 m2 upisana u z. u. 2060, uz istodobno brisanje prava vlasništva s Općenarodne imovine, a kao organ upravljanja D. p. d. t. c., c. i a. c. p. S.

Drugostupanjskim rješenjem prihvaćena je žalba protustranke te je preinačeno prvostupanjsko rješenje na način da se prijedlog za upis prava vlasništva predlagateljice odbija kao neosnovan, a ujedno je naloženo brisanje upisa, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe protiv rješenja.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je izjavila predlagateljica pozivom na čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 - dalje: ZPP) navodeći sljedeće pravno pitanje:

"Kad se radi o nekretnini koja je uknjižena kao društveno vlasništvo, a podaci i kulture naznačeni u posjedovnici ukazuju da se radi o poljoprivrednom zemljištu i na kojoj prileži uvjerenje da je 24. srpnja 1991. (kada je na snagu stupio Zakon o poljoprivrednom zemljištu) bila izvan granica građevinskog zemljišta, jesu li ostvarene sve pretpostavke za upis prava vlasništva na Republiku Hrvatsku ili je uz prijedlog za uknjižbu potrebno priložiti podatke je li nekretnina bila izgrađena, odnosno prostornim planom određena za izgradnju građevinskog objekta ili za javne površine?"

U prilog važnosti postavljenog pitanja predlagateljica se pozvala na dvije odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to broj Rev 77/07-2 od 4. studenoga 2008. i broj Rev 901/10-2 od 26. siječnja 2011.

Predložila je da revizijski sud reviziju prihvati kao osnovanu i preinači drugostupanjsko rješenje na način da odbije žalbu protustranke i potvrdi prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

Suglasno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijano rješenje samo u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, zbog kojeg je podnesena.

Prvostupanjski sud je na temelju prijedloga predlagateljice na temelju uvjerenja nadležnog upravnog tijela da su se predmetne nekretnine nalazile izvan granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine" broj 34/91 – dalje: ZPZ) zauzeo pravno shvaćanje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predlagateljice na predmetnom poljoprivrednom zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu ZPZ, a na temelju čl. 3. st. 1. ZPZ u svezi čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP).

              Suprotno navedenom pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da u konkretnoj pravnoj stvari predlagateljica nije dokazala pretpostavke iz čl. 3. st. 1. ZPZ jer na temelju činjenice da je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu koje su bile izvan granica građevinskog zemljišta na dan stupanja na snagu ZPZ, ne može se zaključiti da je riječ o poljoprivrednom zemljištu, a obzirom na odredbu čl. 3. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 48/88 – pročišćeni tekst, 16/90 i 53/90 – dalje: ZGZ), gdje se građevinskim zemljištem smatralo ono zemljište koje se nalazilo u gradovima i naseljima gradskog karaktera, kao i drugo zemljište koje je izgrađeno ili prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine.

Stoga je drugostupanjski sud zaključio da predlagateljica nije dokazala pretpostavke iz čl. 3. st. 1. ZPZ u svezi čl. 3. ZGZ.

U opisanoj pravnoj situaciji revizijski sud je upravo u odlukama na koje se poziva podnositeljica revizije zauzeo pravno shvaćanje prema kojem Republika Hrvatska postaje vlasnik nekretnine koje su na dan 24. srpnja 1991. predstavljale poljoprivredno zemljište i koje su se nalazile u društvenom vlasništvu i izvan granica građevinskog zemljišta i kod čega ne može doći do primjene odredbi čl. 360. st. 1. i 2. ZVDSP o predmnijevama da je stupanjem na snagu ZVDSP izvršena pretvorba prava korištenja u pravo vlasništva upisanih korisnika na nekretnine u društvenom vlasništvu, a što u ovom postupku tvrdi protustranka.

Naime, Republika Hrvatska je na temelju posebnih zakona od kojih je jedan ZPZ, prije stupanja na snagu ZVDSP postala na temelju zakona vlasnik nekretnina u odnosu na koje su bile ispunjene pretpostavke iz tih posebnih zakona. U primjeni ZPZ su dovoljne dvije pretpostavke, od kojih je prva da je riječ o nekretnini u društvenom vlasništvu, a druga pretpostavka da je riječ o poljoprivrednom zemljištu, koja druga pretpostavka se dokazuje po pravnom shvaćanju ovog suda upravo na temelju rješenja nadležnog upravnog tijela za prostorno uređenje, iz kojeg je vidljivo da je na dan stupanja na snagu ZPZ navedena nekretnina bila izvan granica građevinskog područja.

Pri tome je napomenuti da je u zemljišnoknjižnom postupku sud ovlašten odlučivati o prigovoru odnosno žalbi samo na temelju činjeničnog i pravnog stanja kakvo je bilo u trenutku kada je zemljišnoknjižni prijedlog stigao zemljišnoknjižnom sudu pa se uvjerenje, na koje se u žalbi pozvala protustranka nije moglo biti uzeto u razmatranje.

Zbog svega iznesenog, Republika Hrvatska kao predlagateljica upisa, nije dužna dokazivati negativne pretpostavke u odnosu na nekretninu za koju je utvrđeno da je  riječ o nekretnini u društvenom vlasništvu i izvan granica građevinskog područja na dan stupanja na snagu ZPZ, eventualno suprotno može dokazivati parničnim putem protustranka.

Stoga je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 3. st. 1. ZPZ u svezi čl. 129. i 130. ZVDSP, čl. 107. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07 i 152/08 - dalje: ZZK) kada je preinačio prvostupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagateljice.

Na osnovu svega izloženog valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju predlagateljice i preinačiti drugostupanjsko rješenje na način da se odbija žalba protustranke i potvrđuje prvostupanjsko rješenje u cijelosti.

Zagreb, 20. travnja 2016.